REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1963/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja R. M. pok. A. iz Z., O., OIB:..., II- tužitelja D. M. pok. R. iz Z., O., OIB:..., i III-tužitelja B. M. pok. D. iz Z., OIB:..., svi zastupani po punomoćniku mr. sc. Z. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grada Zadra, kojeg zastupa punomoćnica R. V., dipl. iur., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji I-III-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1113/2017-2 od 30. siječnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2163/2016 od 7. srpnja 2017., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija I, II i III-tužitelja (u odnosu na 2. i 3. pitanje), ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1113/2017-2 od 30. siječnja 2019. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da su tužitelji stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. 6621 k.o. C. i to I- tužitelj za cijelo u pogledu kat. čest. 1698/839 k.o. C. površine 491 m2, te II i III- tužitelji svaki za ½ dijela u pogledu kat. čest. 1698/840 k.o. C. površine 515 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelji svoja prethodna vlasnička prava upišu u zemljišnoj knjizi (toč. I.). Ujedno je tuženik dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.525,00 kuna, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen kao neosnovan (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik kč.br. 1698/839 k.o. C. u površini 491 m2 i kč.br. 1698/840 k.o. C. u površini od 515 m2 upisan tuženik,
- da su iste katastarske čestice nastale cijepanjem kč.br. 1698/406 k.o. C.,
- da je u posjedovnom listu kao posjednik navedenih čestica također upisan tuženik,
- da tužitelji kako osnov za stjecanje prava vlasništva navode pravni posao i to ugovor o kupoprodaji zaključen 1973. između M. Š. pokojnog Š. kao prodavatelja, te M. D. i M. R. kao kupaca, te ugovor o darovanju od 30. ožujka 2010. zaključenog između M. R. kao darodavatelja i M. D. kao daroprimatelja i ugovor o darovanju od 29. ožujka 2010. zaključenog između M. D. kao darodavatelja i M. B. kao daroprimatelja,
- da je iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno da je u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora 1973. u zemljišnim knjigama, za kč. br. 1698/406 pašnjak u površini od 2388 m2 k.o. A. kao vlasnik bila upisana V. J. rođ. M., zajedno s ostalim suvlasnicima iz obitelji M.,
- da je nakon osnivanja zemljišne knjige za k.o. C. za navedenu česticu uknjiženo društveno vlasništvo sa upisanim pravom korištenja u korist Općine Z., dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed Općini ili osobi,
- da je 9. prosinca 2009. uknjiženo pravo vlasništva na kč.br. 1698/406 k.o. C. u korist Grada Zadra,
- da je iz povijesti posjedovanja utvrđeno da prilikom osnivanja katastra 1945. za kč.br. 1698/230 (iz koje je nastala kč.br. 1698/406) nitko nije upisan kao posjednik, da bi I revizijom za k.o. A. 1955. bilo upisano 10 posjednika, među kojima i M. Š., ali i gradski NO Z.,
- da je 1964. formirana k.o. C. te je prenesen isti popis posjednika,
- da novom izmjerom iz 1974. dolazi do diobe kč.br. 1698/230 i formiranja kč.br. 1698/406 s upisanim posjednikom M. Š. pok. J. „T.“, a 2001. na osnovi rješenja o nasljeđivanju iz smrti M. Š. upisuje se H. Đ.,
- da je pravomoćnom presudom zbog izostanka u predmetu Općinskog suda u Zadru, broj P-1834/13 od 14. srpnja 2014. po tužbi tužitelja, a protiv tuženika i iz iste činjenične i pravne osnove utvrđeno da su tužitelji vlasnici fizičkog dijela kč.br. 1698/406 i to u dijelovima koji odgovaraju novo formiranim katastarskim česticama, koje su predmet tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, ali je u izreci navedena k.o. Z.,
- da u trenutku zaključenja svih ugovora koje tužitelji navode kao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva prodavatelji u zemljišnim knjigama nisu bili upisani kao vlasnici.
7. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupanja zaključuje da je prije upisa prednika tuženika, kao vlasnika na matičnoj čestici predmetnih nekretnina, 1986. matična čestica bila izvanknjižno vlasništvo prednice tužitelja Š. M. te da je ista sa I- tužiteljem i prednicima II i III-tužitelja, a koji su kasnije ugovorima o darovanju nekretnina darovali II i III-tužiteljima, zaključila valjane pravne poslove, kojima je prodala tada dijelove čest. zem. 1698/406, a koji danas odgovaraju spornim česticama.
Naime, sud prvog stupnja zaključuje da su tužitelji stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnim česticama sukladno tada važećim pravnim pravilima o prodaji Općeg građanskog zakonika, a koja pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91).
8. Odlučujući povodom žalbe tuženika sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja ocijenivši da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo budući su tužitelji kao osnovu za stjecanje vlasništva spornih nekretnina istaknuli pravni posao, a kako prodavatelji iz navedenih ugovora u trenutku zaključenja nisu bili zemljišnoknjižni vlasnici, to nisu niti mogli prenijeti na tužitelje više prava nego su ih oni sami imali, radi čega tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva na temelju pravnog posla.
Naime, sud drugog stupnja ocjenjuje da je paragrafom 431. OGZ propisano da je za prijenos prava vlasništva nepokretne stvari potrebno da je stjecanje upisano u za to određene javne knjige, te da je stoga za stjecanje prava vlasništva bio potreban upis u zemljišne knjige, a koji je u predmetnom slučaju izostao.
9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
10. Tužitelji u reviziji postavljaju sljedeća pitanja:
„1. Da li je moguće biti vlasnikom neke nekretnine, a ne biti upisan u zemljišni knjizi (izvanknjižno vlasništvo)?
2. Da li je izvanknjižni vlasnik ograničen ili onemogućen u raspolaganju svojim vlasničkim pravom temeljem same činjenice da njegovo vlasništvo nije upisano u zemljišnoj knjizi?
3. Da li primjena pravnih pravila Austrijskog građanskog zakona (OGZ) isključuje mogućnost postojanja i prijenosa izvanknjižnog vlasništva?“
11. U odnosu na postavljena pitanja kao razloge zbog kojih postavljena pitanja smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, tužitelji navode odluke revizijskog suda broj Rev-1493/1998 od 18. travnja 2001., Rev-394/04 od 17. veljače 2005., Rev-1012/10 od 10. studenog 2011., Rev-1201/07 od 5. veljače 2008., Rev-1372/1995 od 23. studenog 1999. i Rev- 1987/10 od 2. travnja 2013.
12. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
13. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da su drugo i treće postavljeno pitanje važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.
14. Naime, pobijana drugostupanjska presuda utemeljena je na pravnom shvaćanju da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla iz 1978. godine nije moglo steći od strane izvanknjižnog vlasnika, obzirom se vlasništvo nije moglo steći bez upisa tog prava u zemljišne knjige, a što proizlazi iz odredbe paragrafa 431. u vezi s odredbom paragrafa 424. Općeg građanskog zakonika.
15. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, izraženom u odluci broj Rev-250/90 od 20. ožujka 1991., u primjeni pravnih pravila OGZ, prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91), vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen.
16. U takvoj situaciji, kada je u režimu primjene pravnih pravila OGZ bilo moguće steći vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige, i ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen s izvanknjižnim vlasnikom uz predaju u posjed nekretnina, predstavlja valjani pravni temelj stjecanja prava vlasništva.
17. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suda drugog stupnja pogrešno su primijenjene navedene odredbe OGZ pa je slijedom toga valjalo prihvati reviziju tužitelja glede postavljenih pitanja i ukinuti odluku suda drugog stupnja sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
18. U nastavku postupka drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tuženika, te razmotriti sve žalbene razloge, te donijeti novu drugostupanjsku odluku.
19. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
