Poslovni broj: Usž-4232/21-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić predsjednice vijeća, Lidije Vukičević i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalista Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. Ž. iz V₁., kojeg zastupa opunomoćenik M. C., odvjetnik u V₁., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3UsI-418/2021-9 od 27. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3UsI-418/2021-9 od 27. listopada 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom točkom I. izreke odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-02/21-04/03064283272, urbroj: 341-99-05/3-21-1357 od 5. ožujka 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V₁., klasa UP/I 140-02/21-04/03064283272, urbroj: 341-22-05/3-21-0002543 od 28. siječnja 2021. Točkom II. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika od 5. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 28. siječnja 2021. kojim je tužitelju, kao korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti prevedeno to pravo s danom 1. veljače 2021. na starosnu mirovinu u svoti od 1.943,03kn.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba postupka. Navodi da sud nije prihvatio dokazni prijedlog za njegovim saslušanjem na okolnost utvrđenja činjenice da je bio u borbenom sektoru. Navodi da je nesporno da je dragovoljac Domovinskog rata od 1. srpnja 1991. do 21. studenog 1992. i da živi u V₁., koja je poznatija pod nazivom „groblje tenkova“ odnosno kao područje u kojemu su se za vrijeme okupacije V₁. vodile najteže i najkrvavije borbe s neprijateljem. Smatra da je općepoznato da niti jedan dobrovoljac iz navedenog razdoblja koji se nalazio u V₁. nije bio administrativno vojno osoblje već je bio u borbenom sektoru. Smatra da se činjenica pripadnosti borbenom sektoru u trajanju ne manjem od 100 dana može dokazivati i na drugi način, a ne samo rješenjem ili potvrdom tijela. Predlaže sudu da usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora, uključujući trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00kn sa porezom na dodanu vrijednost 9.375,00kn.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalbu smatra neosnovanom i ostaje kod svih do sada navedenih razloga u obrazloženju osporenog rješenja i obrazloženju presude. Predlaže da se odbije žalba kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5.Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10.,143/12.,152/14., 29/17.,110/21: dalje ZUS), ovaj sud nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema podacima spisa, postupak prije donošenja presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski je sud svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja rješenja tuženika, sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 2. ZUS-a.

8. Predmetno prvostupanjsko rješenje doneseno je po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 36. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17. i 98/19.-dalje ZOHBDR) te je tužitelju počevši od 1. veljače 2021. prevedeno ranije ostvareno pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 1.943,03kn na starosnu mirovinu u jednakom iznosu.

9. U upravnom sporu je sporno je li trebalo odrediti isplatu najniže mirovine prema odredbi članka 49. stavka 4. ZOHBDR.

10. Člankom 36. ZOHBDR propisano je da hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata, korisnicima prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvarene temeljem ovoga Zakona ili Zakona o mirovinskom osiguranju to se pravo po službenoj dužnosti prevodi na starosnu mirovinu u jednakom iznosu, s tim da taj iznos ne može biti niži od najniže mirovine iz članka 49. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona ako su ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava na najnižu mirovinu prema ovome Zakonu, i to s prvim danom mjeseca nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio starosnu dob iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona.

11. Prema odredbi članka 49. stavka 4. ZOHBDR, najniža mirovina pripada korisniku mirovine iz stavka 1. ovoga članka, osobama iz stavka 2. ovoga članka i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata iz stavka 3. ovoga članka ako oni odnosno osobe na temelju kojih izvode pravo na najnižu mirovinu imaju priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u najmanjem trajanju od 100 dana u borbenom sektoru.

12. Iz pribavljenih dokaza u upravnom postupku (potvrda Uprave za obranu V₂., klasa: 034-02/09-01/01, urbroj: 512M2-153-09-899 od 1. prosinca 2009., ratni put, klasa: 561-01/10-01/1192, urbroj: 3468-g1-01-10-03 od 13. rujna 2010., uvid u registar hrvatskih branitelja) proizlazi da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 21. studenoga 1992. i stekao status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata kao pripadnik VP 2131 V₂. (109. brigada HV), međutim, ne proizlazi da je isti bio pripadnik borbenog sektora.

13. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe i podatke spisa, ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik u skladu s odredbom članka 36. ZOHBDR-a tužitelju ranije ostvareno pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je na dan 1. veljače 2021. iznosila 1.943,03kn mjesečno preveo na starosnu mirovinu u jednakom iznosu te da se nisu stekli uvjeti za ostvarivanje prava na najnižu mirovinu prema ZOHBDR-u, s obzirom da iz dokaza u spisu ne proizlazi da je proveo u borbenom sektoru najmanje 100 dana. Navedena činjenica je utvrđena uvidom u službene evidencije i ne može se utvrđivati iskazima već pisanim dokazom pa opravdano prvostupanjski sud nije udovoljio prijedlogu tužitelja za saslušanjem na navedenu okolnost. Sukladno odredbi članka 33. stavka 3. i članka 8. ZUS-a sud nije dužan uz valjano obrazloženje udovoljiti dokaznim prijedlozima stranke te je dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

14. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je osporeno rješenje tuženika ocijenio pravilnim i zakonitim te je odbio tužbeni zahtjev.

15. Žalbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. Zahtjev za trošak upravnog spora prvostupanjski sud je pravilno odbio primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a. Temeljem iste odredbe je odlučeno o zahtjevu za naknadu troška sastava žalbe, kao u točki II. izreke ove presude, s obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom.

16. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 7. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić