Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 77 Gž R-345/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac te suca izvjestitelja Diane Preglej i Lidije Jelavić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. A. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., protiv tuženika Č. d.o.o. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-985/2020-22 od 3. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-985/2020-22 od 3. prosinca 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka Č. d.o.o. o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od dana 18. lipnja 2020. godine.
II Nalaže se tuženiku Č. d.o.o., OIB … da tužitelju A. A., OIB … naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koje teku od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
Pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku 8 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatit tužbeni zahtjev ili presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu od 30. prosinca 2021. osporava žalbene navode tužitelja i ističe kako je očito da je tužitelju otkazan Ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga, dok je u dopuni odgovora na žalbu od 31. prosinca 2021. naveo da ispravlja navod iz odgovora na žalbu na način da ističe kako je predmetni ugovor o radu tužitelju otkazan iz razloga uvjetovanih skrivljenim ponašanjem radnika u smislu odredbe čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Osnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, prvenstveno o tome koju vrstu otkaza je tuženik kao tužitelju.
6. U tijeku prvostupanjskog postupka je nesporno utvrđeno:
- da je tužitelj radio kod tuženika kao poslodavca temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2016. (pravilno: 1. prosinca 2006., list 6 spisa) na poslovima radnog mjesta direktora tehničke službe,
- da je Odlukom od 18. lipnja 2020. tužitelju otkazan ugovor o radu te da mu je ponuđen novi izmijenjeni ugovor za radno mjesto poslovođe održavanja,
- da je tužitelj 30. lipnja 2020. potpisao Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu,
- da je tužitelj u razdoblju od srpnja 2019. do 12. rujna 2020. bio izočan, tj. nije radio,
- da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava koji zahtjev je odbijen,
- da je predmetna tužba podnesena u roku predviđenom odredbom čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 12/17 i 98/19 – dalje: ZR).
7. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke navodi:
- da je tužitelj u svom iskazu naveo kako je od 2006. do veljače 2019. bio tehnički direktor tuženika, od veljače 2019. privremeni direktor tuženika, te da je u okviru radnih zadataka izvršavao poslove vezane za nadzor rada deponija; da je u srpnju 2019. raspoređen na poslove direktora tehničkih poslova na kojem mjestu je bio zaposlen do rujna 2020., ali u tom razdoblju nije radio zbog istrage, pritvora, godišnjeg odmora i bolovanja te je u tom razdoblju njegove poslove, tj. poslove direktora tehničke službe, da izvršavao A. (poslovođa održavanja),
- da je zakonski zastupnik tuženika L. R. u bitnome iskazao da je od srpnja 2019. direktor tuženika, a do tada je direktor tuženika bio tužitelj; da je u srpnju 2019. tužitelj raspoređen na poslove direktora tehničke službe, ali baš tada je protiv tužitelja i još 5 radnika USKOK pokrenuo postupak, pa je svih 6-ero radnika kraće vrijeme bili u pritvoru; da tužitelj poslove tehničkog direktora tada nije izvršavao, i to zbog kraćeg boravka u pritvoru i bolovanja sve do ljeta 2020.; da je za vrijeme izočnosti tužitelja poslove direktora tehničke službe (poslovi od iznimnog značaja za poslovanje tuženika u cjelini), sukladno njegovoj odluci, privremeno i uspješno izvršavao A.; da je zz tuženika smatrao da tužitelj, kao osoba obuhvaćena istražim postupkom, ne može biti osoba od njegovog osobnog povjerenja, koju bi rasporedio na visoko pozicioniranim i odgovornim poslovima (u hijerarhiji poslova, prva osoba ispod direktora),
- da je predsjednica 4-članog Nadzornog odbora N. B. u bitnome iskazala da je u vrijeme donošenja sporne odluke, pa i nadalje, Nadzorni odbor tuženika imao samo 4 člana; da je na sjednici direktor predočio razloge zbog kojih je tužitelju ponuđen ugovor o radu za drugo radno mjesto, navevši da je tužitelj dulje od godine dana na bolovanju, i to baš nakon što je protiv tužitelja USKOK pokrenuo postupak; da je direktor iskazao da se proces rada kod tuženika nesmetano odvija, bez obzira na dugotrajno tužiteljevo bolovanje, a budući da je tužiteljeve poslove preuzeo dotadašnji poslovođa, to je tužitelju ponuđen ugovor o radu baš za poslove radnog mjesta poslovođe (koji je preuzeo tužiteljeve poslove); da je svjedokinja stekla dojam kako se radi o "rošadi" te je smatrala da se radnici ne bi trebali premještati dok se ne utvrdi krivnja, pa je bila mišljenja da tužiteljev zahtjev treba usvojiti; da je još jedna članica Nadzornog odbora bila suglasna sa njenim stavom, da su se 2 člana usprotivila, pa je konzultirala stručnjake trgovačkog prava, koji su smatrali da je dvoglasna odluka dostatna za donošenje odluke, zbog toga je zahtjev tužitelja za zaštitu povrijeđenog prava, bez obzira na njezin osobi stav, bio odbijen.
8. Na temelju provedenih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u srpnju 2019. bio raspoređen na poslove direktora tehničke službe i da radi se o rukovodećim odgovornim poslovima (u hijerarhiji poslova kod tuženika prvi ispod direktora), a poslovi tog radnog mjesta su u direktnoj svezi s radom, tj. s nadzorom rada deponija, pri čemu je upravo zbog tih poslova protiv tužitelja i još 5-ero radnika USKOK pokrenuo postupak. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda je direktor na tužiteljevo radno mjesto mogao (u biti morao) privremeno rasporediti drugog radnika jer je direktor tuženika odgovoran za organizaciju rada tuženika u cjelini te za svakog pojedinog radnika, a niti jedan poslodavac u radnom procesu na rukovodeće radno mjesto ne bi rasporedio radnika u kojega je opravdano izgubio povjerenje, pa čak i bez obzira na činjenicu što kazneni postupak nije okončan. Sud prvog stupnja također ocjenjuje da je životno i logično da direktor tuženika sukladno svojim pravima i ovlaštenjima, te sukladno aktu tuženika (čl. 88. Pravilnika o radu od 7. srpnja 2016., str. 50 spisa) na važne poslove rasporedi drugog radnika, sve sa ciljem da se održi kvalitetan i kontinuirani proces rada, pri čemu se ne radi o samovoljnom postupanju direktora, niti i o ičijem hiru.
9. Žalitelj u bitnome ističe da su u Odluci o otkazu kao razlog otkaza navedene potrebe procesa rada i nesmetano odvijanje poslovanja, dok je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da tužitelj nije bio u mogućnosti obavljati poslove radnog mjesta direktora tehničke službe, kao i da se protiv njega vodi istraži postupak, a što bi moglo predstavljati razlog za osobno uvjetovani otkaz, dok se prvostupanjski sud nije izjasnio koju vrstu otkaza je tužitelj dobio. Žalitelj također ističe da je pogrešno shvaćanje suda prvog stupnja da je zbog negativnog javnog mijenja dopušteno radniku dati poslovno uvjetovani otkaz.
10. Odredbom čl. 123. st. 1. ZR-a je propisano da se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).
11. Sukladno odredbi čl. 115. st. 1. ZR-a je pripisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:
1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)
2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz) 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili
4) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).
12. Osnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio iz kojih naprijed navedenih zakonskih razloga je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu od 1. prosinca 2006.. Naime, ocjena suda prvog stupnja kako je životno i logično da direktor tuženika sukladno svojim pravima i ovlaštenjima, te sukladno aktu tuženika (čl. 88. Pravilnika o radu od 7. srpnja 2016., str. 50 spisa) na važne poslove rasporedi drugog radnika, nije dovoljna za ocjenu zakonitosti i dopuštenosti pobijane Odluke o otkazu.
13. Naime, opravdanost razloga za otkaz prvostupanjski sud treba ocijeniti u okviru zakonskih razloga predviđenih u odredbi čl. 115. st. 1. ZR-a, a što je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja propustio učiniti, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama pa je valjalo temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
14. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti navedene nedostatke i utvrditi činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvenstveno utvrđujući zbog kojih točno razloga iz odredbe čl. 115. st. 1. ZR-a je tuženik otkazao tužitelju Ugovora o radu za obavljanje poslova direktora tehničkih poslova, a nakon toga ocijeniti opravdanost tog točno određenog razloga za otkaz te posljedično tome i dopuštenost odluke o otkazu, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.
15. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.
16. Na kraju, sudu prvog stupnja se skreće pozornost da se u ovoj pravnoj stvari određuje paricijski rok od 15 dana, sukladno odredbi čl. 328. st. 2. ZPP-a, a s obzirom na to da je odredbom čl. 88. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", br. 70/19) brisana odredba čl. 436. ZPP-a koja je u radnim sporovima propisivala rok za izvršenje činidbe od osam dana.
U Zagrebu, 7. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Slavica Garac, v.r.
