REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2771/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. D. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica I. Ž. Š., odvjetnica u Z., te punomoćnica M. P. K., odvjetnica u Z., protiv I. tuženika M. R., nepoznatog boravišta, OIB: ... , kojeg zastupa privremena zastupnica S. B. R., odvjetnica u Z., i II. tuženice Republike Hrvatske, OIB: ... , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i II. tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-735/2020-2 od 10. prosinca 2020. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-453/2019-209 od 9. travnja 2020., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlozi tužitelja i II. tuženice za dopuštenje revizije odbacuju se kao nedopušteni.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog
II. tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj i II. tuženica su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-735/2020-2 od 10. prosinca 2020. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-453/2019-209 od 9. travnja 2020., tužitelj u odnosu na glavnu stvar, a II. tuženica u odnosu na parnični trošak.
2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije II. tuženice osporio navode II. tuženice te predložio odbiti prijedlog kao neosnovan uz potraživanje troška za sastav odgovora na prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlozima tužitelja i II. tuženice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U odnosu na prijedlog tužitelja:
4.1. Tužitelj u prijedlozima za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje koje se tiče dikrecijskog prava suca istrage da donosi odluke iz svoje nadležnosti, ne dostavlja odgovarajuće razloge, jer u odluci na koju se poziva (presuda Europskog suda za ljudska prava, dalje: ESLJP u predmetu Bljakaj i dr. protiv Republike Hrvatske) nije zauzeto pravno shvaćanje u odnosu na postavljeno pitanje.
4.2. Također pitanja da li se odbijanje pružanja zaštite na strani djelatnika MUP smatra zakonitim i pravilnim radom u smislu čl. 35. Zakona o unutarnjim poslovima ("Narodne novine", 29/91); da li propust - neprepoznavanje očigledno duševne bolesne i alkoholizirane osobe kao osobe s duševnim smetnjama od strane djelatnika MUP i suca istrage, ukazuje na uzročno-posljedičnu vezu između tog propusta sa štetom nastalom kao posljedica počinjenja kaznenog djela; da li je za zaključak o nepravilnom i nezakonitom radu državnih institucija dovoljno dokazati da su državne institucije propustile poduzeti sve razumne mjere zaštite građana od nasilja mentalno poremećenog I. tuženika, te da li je za zaključak o postojanju uzročno posljedične veze dovoljno utvrditi da je država propustila poduzeti sve razumne mjere, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksi.
4.3. Naime tužitelj u tim pitanjima polazi od drugačijih pretpostavki nego li to polaze sudovi s obzirom da je utvrđenje sudova da su djelatnici MUP ponudili I. tuženiku da ga izvedu iz trgovačkog centra I. odnosno da nije bilo utvrđeno da bi na strani djelatnika MUP bilo nezakonitog ili nepravilnog rada, a osobito da bi između postupanja i nastanka štetnog događaja postojala uzročno-posljedična veza, kao i da su sudski vještaci tek nakon počinjenja kaznenog djela ubojstva rekli da je u trenutku pucanja I. tuženik bio u stanju akutnog i prolaznog psihotičkog poremećaja, dok ponašanje I. tuženika neposredno prije počinjenja kaznenog djela nije bilo opasno za okolinu odnosno da nije bilo potrebe za policijskom intervencijom zbog ponašanja I. tuženika.
4.4. Budući da se tužitelj u prijedlogu jedino poziva na odluku ESLJP Bljakaj i dr. protiv Republike Hrvatske, ukazuje se da se radi o činjenično i pravno drugačijoj situaciji nego li je to u konkretnom slučaju s obzirom da u toj odluci policijski službenici nisu poduzeli sve mjere predostrožnosti naspram počinitelja kaznenog djela osobito, jer je riječ o osobi koja je neposredno pred počinjenje štetnog događaja prijetila samoubojstvom, dok su ga nakon razgovora policijski službenici ostavili bez nadzora, da bi isti nakon napuštanja policijske postaje teško ranio svoju suprugu, počinio ubojstvo druge osobe i počinio samoubojstvo.
5. U odnosu na prijedlog II. tuženice protiv dijela kojim je preinačena prvostupanjska odluka na način da je odbijen zahtjev II. tuženice za naknadu troškova:
5.1. Tuženica u odnosu na prvo postavljeno pitanje (da je nalogom za plaćanje troškova za zastupanje države stranci koja je izgubila spor poremećena “pravična ravnoteža” između zahtjeva od općeg interesa zajednice i prava pojedinca na mirno uživanje vlasništva, ako na strani tijela državne uprave odnosno suca nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada) te drugo pitanje (može li se smatrati da nalog za plaćanje troškova za zastupanje države stranci koja je izgubila spor predstavlja pretjeran i nerazmjeran teret toj stranci ako ista nije dokazala da je osoba slabog imovnog stanja) navodi da je riječ o pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda dok postoji različita praksa drugostupanjskih sudova pozivajući se na odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1371/2018 od 21. kolovoza 2018. te poslovni broj Gž-1643/2019 od 17. rujna 2019. u kojim odlukama tužitelji nisu dokazali da iznos troškova koje treba nadoknaditi državi predstavlja značajan financijski teret za podnositelja kao treću pretpostavku da bi se izveo zaključak da miješanje nije bilo razmjerno.
Prema shvaćanju ovoga suda postavljena pitanja II. tuženice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer II. tuženica u pitanjima polazi od pogrešne pretpostavke s obzirom da je tužitelj podnio zahtjev za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi kao osoba slabijeg imovnog stanja.
6. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci.
7. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom toga prijedloga.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
