REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 669/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz Z., ... OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. ..., odvjetnik u Z., ..., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3259/2017-3 od 9. srpnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-149/15 od 27. ožujka 2017., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 630.880,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2013. do isplate (stavak I. izreke) dok je u stavku II izreke naloženo tužitelju isplatiti tuženici na ime troškova parničnog postupka iznos od 25.240,00 kuna.

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je u stavku II izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 9.843,75 kuna.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže pobijane nižestupanjske presude preinačiti te donijeti odluku kojom će usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev i tuženici naložiti naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, kao i trošak revizije.

4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U odnosu na reviziju tužitelja u dijelu kojim je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu štete, valja reći da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, suprotno revizijskim navodima tužitelja, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke, prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Daljnjim revizijskim prigovorima tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

8. Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 630.880,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koju trpi u uzročnoposljedičnoj vezi s nepravilnim i nezakonitim radom suda.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da se pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-3774/2010 vodio ovršni postupak povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja, u ovom postupku tužitelja, N. M., protiv ovršenika M. S., A. S. i A. S. K., a radi naplate novčane tražbine tužitelja ovrhom na nekretninama ovršenika,

- da je zaključkom od 28. veljače 2013. određeno drugo ročište za prodaju nekretnina za dan 25. travnja 2013.,

- da je zaključkom od 28. veljače 2013. određeno da je kupac nekretnine dužan položiti kupovninu u roku od 60 dana od dana ročišta za dražbu,

- da je na ročištu za javnu dražbu koje je bilo održano 25. travnja 2013. najpovoljniju ponudu za nekretninu stavio ponuditelj M. d.o.o.i to u iznosu od 869.130,00 kn, dok je druga najpovoljnija ponuda bila ponuda tužitelja koja je iznosila 869.120,00 kn,

- da je dana 25. travnja 2013. donijeto rješenje o dosudi kojom je nekretnina dosuđena kupcu M. d.o.o.,

- da kupac M. d.o.o. nije u roku od 60 dana određenog zaključkom o prodaji nekretnine uplatio kupovninu, već da je 14. lipnja 2013. podnio prijedlog za produljenje roka za uplatom kupovnine koji prijedlog je prihvaćen na način da je dopisom od 19. lipnja 2013. isti produljen za dodatnih 45 dana,

- da je kupac M. d.o.o. podneskom od 29. srpnja 2013. ponovno podnio prijedlog za produljenjem roka da daljnjih 45 dana, koji prijedlog je prihvaćan na način da je zaključkom od 6. kolovoza 2013. rok za uplatu kupovnine produljen do 31. kolovoza 2013.,

- da je kupac M. d.o.o nakon drugog produljenja roka uplatio kupovninu.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev za naknadu štete ocijenivši da tužitelj nije dokazao nepravilan rad suca koji je vodio ovršni postupak, time što je dva puta unutar 6 mjeseci produžio kupcu rok za uplatu kupovnine, niti da je postojala volja odnosno pristanak tuženika da se tužitelju nanese šteta, pa ocjenjuju da tuženica nije odgovorna i nije u obvezi tužitelju naknaditi utuženu štetu, a sve na temelju odredbe čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13 – dalje: ZS/13).

12. Na prethodno navedeno utvrđeno činjenično stanje pravilno je nižestupanjski sud primijenio materijalno pravo u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete.

13. Naime, prema odredbi čl. 67. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 3/94, 100/96, 115/97, 131/97, 129/00, 67/01, 5/02, 101/03, 17/04 i 141/04), Republika Hrvatska odgovara za štetu koju je u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. I odredbom čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 159/09, 34/10, 116/10, 27/11, 57/11, 130/11 i 28/13 – koji je stupio na snagu 19. prosinca 2005.), propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju je u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Pri tom se (prema pravnom shvaćanju ovog suda iznijetom u više odluka: Rev–245/13 od 5. studenoga 2013., Rev–372/10 od 11. travnja 2012. i dr.) nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi nisu utvrdili nezakonit rad suda pri provedbi ovrhe, pa shodno prethodno citiranim odredbama tuženik ne odgovara za štetu koju je u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Kako su to pravilno cijenili nižestupanjski sudovi, tužitelj nije dokazao da bi mu u uzročnoposljedičnoj vezi s nezakonitim radom suda nastupila šteta čije popravljanje zahtjeva, a što su pretpostavke koje kumulativno trebaju biti ispunjene da bi nastao obveznopravni odnos po osnovu izvanugovorne odgovornosti za štetu u smislu odredbi čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

14. Konkretno, u ovom postupku pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da rok za uplatu kupovnine ne predstavlja rok koji se ne bi mogao produžiti jer je odredbom čl. 93. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ) propisano da rok za uplatu kupovnine ne može biti kraći od 6 mjeseci od dana prodaje bez obzira na to isplaćuje li se cijena odjednom ili u obrocima slijedom čega pravilno zaključuju da produljenje roka za isplatu kupovnine ne predstavlja nezakonit rad suda u smislu odredbe čl. 105. st. 1. ZS/13.

15. Obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu da tužitelj u ovom slučaju protupravno postupanje tuženice i uzročnu vezu nije dokazao, a sama njegova tvrdnja da je šteta koju trpi uzrokovana nepravilnim i nezakonitim radom suda za kojeg tuženica odgovara, ne može imati vrijednost dokaza za suprotno shvaćanje.

16. Slijedom navedenog kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil