Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-115/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 1., 3. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., i 77/11. - dalje u tekstu: KZ/97.) u vezi s člankom 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije („Narodne novine „ broj 57/11. – dalje: ZNKDRP), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 20. prosinca 2021., broj K-21/2021., u sjednica vijeća održanoj 7. lipnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog B. S. odvjetnika H. K.i branitelja optuženog T. B. odvjetnika H. M.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi S. B. oslobođen je od optužbe zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti – zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi stavka 1. i 3. KZ/97. i članka 1. ZNKDRP, činjenično i pravno opisanih kao u točkama 1.) i 2.), a optuženi B. S. i optuženi T. B. zbog kaznenih djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavke 4. u vezi stavka 1. i 3. i članka 38. KZ/97. i u vezi članka 1. ZNKDRP, činjenično i pravno opisanih kao u točkama 3.) i 4.) u izreci te presude.

2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika kao i nužni izdaci i nagrade branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženi B. S. po branitelju H. K., odvjetniku u K. i optuženi T. B. po branitelju H. M., odvjetniku u K., predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., izvješteni su optuženi B. S. i njegov branitelj, odvjetnik H. K. te optuženi T. B. i njegov branitelj, odvjetnik H. M., koji su odgovorima na žalbu to zahtijevali, kao i državni odvjetnik. Sjednici su bili prisutni branitelj optuženog B. S., odvjetnik H. K.i branitelj optuženog T. B., odvjetnik H. M. a na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica je održana u odsutnosti optuženih B. S. i T. B. te državnog odvjetnika, koji su o sjednici uredno izvješteni.

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZK/08. i to zbog toga jer je izreka pobijane presude proturječna razlozima. Ovu povredu žalitelj vidi u tome što je sud optuženike, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., oslobodio od optužbe jer nije dokazano da su počinili inkriminirana kaznena djela, a kako se u razlozima presude u točkama 17. do 22., poziva na zastaru, smatra da nije jasno koja je od zakonskih osnova, ona iz članka 453. točka 3., ili ona iz članka 452. točka 6. ZKP/08. u kojoj je propisano da će sud izreći presudu kojom se optužba odbija ako se kazneni progon ne može poduzeti zbog zastare, bila osnova za donošenje presude.

9. Suprotno naprijed iznesenoj tvrdnji ne postoji nikakvo proturječje između izreke i obrazloženja na koje u žalbi ukazuje državni odvjetnik. Naime, prije nego je razmotrio pitanje zastare, prvostupanjski je sud u točkama 10. do 14. naveo okolnosti bitne za opstojnost pravne kvalifikacije inkriminiranih kaznenih djela iz članka 337. stavka 4. i vezi stavka 1. i 3. KZ/97. koja djela je državni odvjetnik označio kao kaznena djela ratnog profiterstva, odnosno kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća, te je sud naveo razloge zbog kojih, neovisno o utvrđenju da je u konkretnom slučaju nastupila zastara, nije našao dokazanim da bi ta djela predstavljala dio privatizacijskog procesa, što je zakonski uvjet da bi se na njih mogle primijeniti odredbe ZNKDRP. Kraj takvog stanja stvari sud je ispravno postupio kad je primijenio zakonsku odredbu iz članka 453. točka 3. ZKP/08. na temelju koje je optuženike oslobodio od optužbe.

10. Što se tiče zastare na koju žalitelj upire u žalbi, nakon što je utvrđeno da ne postoje zakonske pretpostavke da se inkriminirana kaznena djela primjene odredbe ZNKDRP, prvostupanjski je sud morao voditi računa o vremenu počinjenja inkriminiranih kaznenih djela iz članka 337. stavka 4. u vezi s stavkom 1. i 3. KZ/97. te ispitati je li, prema članku 81. stavak 1. alineja 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), nastupila zastara, pa stoga utvrđenje suda da je za ta djela nastupila zastara (u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. u rujnu 2012., u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. - 31. kolovoza 2012., a u odnosu na kaznena djela iz točki 3. i 4. u rujnu 2012.), kako je to i prethodno navedeno, nije u proturječju s izrekom pobijane presude odnosno zakonskom osnovom iz članka 452. točka 3. ZKP/08. na temelju koje je prvostupanjski sud donio oslobađajuću presudu.

11. Nije u pravu žalitelj ni kad u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodi da je zaključak prvostupanjskog suda da predmetni ugovori o osiguranju ne predstavljaju kazneno djelo iz procesa pretvorbe i privatizacije, pogrešan.

12. Naime, u izmijenjenoj optužnici optuženom S. B. pod točkom 1. je stavljeno na teret da je u rujnu 1992. kao direktor DP „K.“ K., u namjeri da sebi i drugima pribavi nepripadnu imovinsku korist, unatoč tom što je znao da DP „K.“ nalazi u tijeku pretvorbe (…), iskoristio svoje ovlasti i sklopio uz posredovanje optuženog B. S. (…) s osiguranjem „H.“ ugovor o grupnom životnom osiguranju 372 djelatnika poduzeća „K.“ (…), na teret troškova poslovanja (…) dok je za sebe ugovorio proviziju od najmanje 40.000 DEM (…) koji novac je zadržao za sebe. Po točkom 2. optužnice optuženom S. B. je stavljeno na teret identično postupanje, time da je u ovoj točki terećen da je 31. kolovoza 1992. s osiguranjem „H.“ sklopio ugovor o osiguranju u kojem je ugovorio da on osobno bude korisnik premije (menadžersko osiguranje), pa je time počinio kaznena djela iz članka 337.stavak 4. u vezi stavka 1. i 3. KZ/97. i u vezi stavka 1. ZNKDRP, dok je optuženom B. S. i optuženom T. B. pod točkama 3. i 4. stavljeno na teret da su optuženom S. B. pomogli u počinjenju inkriminiranih kaznenih djela te su time počinili kaznena djela iz članka 337. stavak 4. u vezi stavka 1. i 3. te članka 38. KZ/97 i članka 1. ZNKDRP.

13. Suprotno stavu žalitelja, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da radnje za koje se tereti optuženi S. B. kao odgovorna osoba u DP „K.“, osim što su počinjene u vrijeme Domovinskog rata i da se radi o kaznenom djelu iz članka 337. KZ/97. što su zakonske pretpostavke iz članka 1. i 5. ZNKDRP, nisu povezane s procesom pretvorbe i privatizacije, što je supstancijalna pretpostavka da bi se na to djelo primijenio ovaj zakon.

14. Naime, sama činjenica da je inkriminirano kazneno djelo počinjeno u vrijeme Domovinskog rata nije dovoljna za zaključak da je iskorištavanjem ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države optuženi S. B. zlouporabio svoj položaj i ovlasti u procesu pretvorbe i privatizacije poduzeća. U konkretnom slučaju protupravne radnje za koje se tereti optuženik, kako po svojoj prirodi tako i nastalim posljedicama, s obzirom na to da je riječ o tzv. „klasičnom“ kriminalu, odnosno kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti, nisu ni u kakvoj povezanosti s procesom pretvorbe i privatizacije koji se odvijao u inkriminiranom razdoblju, niti se to djelo reflektiralo na taj proces koji u suštini predstavlja nezakonito stjecanje od strane pojedinaca ili grupa imovine i prava na gospodarskim subjektima

– poduzećima koja su bila društveno vlasništvo te na taj način stjecanje nerazmjerne imovinske koristi., a sve u okrilju ratnog stanja i neposredne ugroženosti i neovisnosti teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

15. Naprijed iznesena utvrđenja ne mogu osnažiti ni okolnosti da je u inkriminiranom razdoblju vladala „pravna nesigurnost“ uzrokovana neodređenošću vlasništva u trenutku same pretvorbe te ratnih djelovanja i ekonomskih problema, na koje u žalbi upire državni odvjetnik, jer su te okolnosti imanentno sadržane u ZNKDRP. Međutim, u konkretnom slučaju je bitno navesti, što je prvostupanjski sud ispravno konstatirao, da je privatizacija poduzeća „K.“ bila zaseban proces, a sklapanje ugovora o osiguranju nije bilo dio tog privatizacijskog procesa. Uostalom, jedino što se u činjeničnom opisu djela u odnosu na pretvorbu i privatizaciju navodi je to da je optužni S. B. ugovore o osiguranju sklopio „unatoč tome što je znao da se DP „K.“ nalazi u tijeku pretvorbe“, što samo po sebi nije bitno budući da taj pravni posao nije doveden u kontekst predstojeće pretvorbe i privatizacije.

16. Prema tome, kako državni odvjetnik svojom žalbom nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i potpunost svih relevantnih činjenica na kojim je prvostupanjski sud temeljio pobijanu presudu, njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

17. Slijedom naprijed iznesenog, a kako nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 7.lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović,v.r.