REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: 32 P-60/2022- 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičić, u pravnoj stvari tužiteljice Z. R. OIB …… iz G. koju zastupa punomoćnik M. K. odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. i partneri d.o.o., u Z. protiv tuženika S. E. d.o.o. za savjetovanje i usluge, OIB……. , iz Z. kojeg zastupa punomoćnik D. G. odvjetnik iz Odvjetničkog društva N. i partneri d.o.o., u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. svibnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice E. M., a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena na temelju rješenja o ovrsi broj: Ovrv-197/09 j.b. M. J. od dana 6. travnja 2009. po prijedlogu ovrhovoditelja S. E. d.o.o., Z., OIB: ……. protiv ovršenika Z. R. iz G., D. Z. OIB: ……. a radi naplate iznosa 55.332,16 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po računima tužiteljice."

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 9. veljače 2022. navodi da je rješenjem ovog suda posl.br. Ovr-568/2021 od dana 14. siječnja 2022. upućena da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to iz razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona. Predmet ovrhe su novčana sredstva tužiteljice radi naplate kojih je Zagrebačka banka d.d. kao prvotni ovrhovoditelj pokrenula ovrhu te je temeljem Ugovora o cesiji Zagrebačka banka d.d. prenijela potraživanje na ovdje tuženika čime je S. E. d.o.o. postao zakonski vlasnik dospjelih, a nepodmirenih dugovanja. Navodi da je podnijela prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava navodeći razloge uslijed kojih drži da je potraživanje ovdje tuženika u cijelosti neosnovano, a koje razloge iznosi i u ovoj tužbi kojom ustraje ka proglašenju predmetne ovrhe nedopuštenom. Naime, tužiteljici je dana 8. ožujka 2021. zaplijenjen novčani iznos od 1.623,00 kn temeljem izvršenja osnove za plaćanje broj:

Ovrv-197/09 od dana 6. travnja 2009., a koja osnova je u zastari. U razdoblju od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi broj: Ovrv-197/09, dakle od 30. travnja 2009. pa do 1. svibnja 2019. prema ovdje tužiteljici nije poduzeta niti jedna radnja u vidu prisilnog oblika naplate od strane ovrhovoditelja. Naime, sukladno važećim zakonskim odredbama koje propisuju zastaru u ovakvoj vrsti predmeta zastara nastupa istekom 10 godina od dana donošenja rješenja o ovrsi. Obzirom je rješenje o ovrsi broj: Ovrv-197/09 postalo pravomoćno i ovršno dana 30. travnja 2009. to je zastara predmetnog potraživanja nastupila dana 1. svibnja 2019. pa je stoga potraživanje ovdje tuženika u cijelosti neosnovano.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana te da se ista temelji na prigovoru zastare. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev. Ističe da je sud u ovom postupku vezan razlozima iz kojih je ovršenica, ovdje tužiteljica upućena u parnicu, te nije ovlašten utvrđivati ostale elemente, jer uostalom tuženik raspolaže ovršnom ispravom, što znači da je samo potraživanje nesporno u pogledu svoje osnovanosti i visine. Navodi, da se poslodavac ovršenika očitovao o 2. mjestu u redoslijedu naplate i to prvi puta 12. studenog 2018. godine. Ukazuje da prema sudskoj praksi, ovakva aktivnost ima učinak prekida zastare te dostavlja odluku poslovni broj Rev-483/2017 gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno navodi da i upućivanje poslodavcu radi naplate ovršne isprave ima obilježje prekida zastare. Stoga zastara nije niti mogla nastupiti, jer se radi o razdoblju od 2009. do 2018. godine. Opreza radi, predlaže se i od poslodavca i FINE zatražiti dodatnu dokumentaciju u pogledu radnji koje je Zagrebačka banka, a i tuženik poduzimao protiv tužiteljice. Navodi, da je i u ovoj fazi postupka jasno da je tužiteljica u tužbi svjesno navela neistinitu činjenicu, da nije bilo nikakvih pokušaja prisilne naplate od 2009. do 2019. godine. Na isto upućuje i saldo kartica Zagrebačke banke, gdje su vidljive uplate.

3. Na pripremnom ročištu 18. svibnja 2022. tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, svih navoda i dokaznih prijedloga, osporava navode iz odgovora na tužbu te ustraje na tumačenju da je nastupila zastara predmetnog potraživanja, dok na ročište nije pristupio uredno pozvani tuženik.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje Ovrv-197/09-AKTIV od 9. ožujka 2021. (str. 4 spisa), dopise Centra upućene tuženiku od 27. siječnja 2021., 14. studenog 2019. i od 12. studenog 2018. (str. 9-11 i str. 20 i 25 spisa), ispis prometa po računu broj 3222395439 (str. 12-14 spisa), dopis punomoćnika tužiteljice od 9. veljače 2021. sa punomoći (str. 18 i 19 spisa), prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave (str. 21 i 22 spisa), dopis Centra od 2. svibnja 2019. (str. 24 spisa), dopis društva G. d.d., Sektora financija, Odjela obračuna plaća od 23. rujna 2009. (str. 26 spisa), Ugovor o potrošačkom kreditu po individualnoj Mastercard kartici Zagrebačke banke sklopljenog 10. rujna 2007. (str. 28 i 29 spisa), Ugovor o potrošačkom kreditu po individualnoj Mastercard kartici Zagrebačke banke sklopljenog 10. ožujka 2007. (str. 30 i 31 spisa) i Ugovor o potrošačkom kreditu po individualnoj Mastercard kartici Zagrebačke banke sklopljenog 10. lipnja 2008. (str. 32 i 33 spisa).

5. Sud je raspravnim rješenjem na pripremnom ročištu 18. svibnja 2022. odlučio da se neće izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice, budući da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o pravnom pitanju pa se izvođenjem tog dokaza ne bi mogle utvrditi odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari, a nepotrebno bi se odugovlačio predmetni postupak.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari u cijelosti neosnovan.

7. Predmet spora u ovom postupku je tužiteljičin zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene temeljem rješenja o ovrsi j. b. M. J. poslovni broj Ovrv-197/09 od 6. travnja 2009.

8. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužiteljica upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom iz razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ), a to je razlog ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

9. Dakle, u predmetnom slučaju odlučno je utvrditi da li je desetogodišnjem razdoblju od pravomoćnosti predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika 30. travnja 2009. do 1. svibnja 2019., bilo radnji ovrhovoditelja, ovdje tuženika, kojima je prekinut tijek zastare.

10. Tuženik pravilno u odgovoru na tužbu ukazuje da je sud u ovoj pravnoj stvari vezan razlozima iz kojih je tužiteljica upućena pokrenuti ovu parnicu.

11. Uvidom u dopis poslodavca tužiteljice Centra od 12. studenog 2018., razvidno je kako je isti upućen tuženiku, odnosno tamo ovrhovoditelju te se istim obavještava tuženika da poslodavcu tužiteljice, tamo ovršenice, Zagrebačka banka nije dostavila izvornik rješenja o ovrsi, a niti privatnu ispravu kojom je radnica pristala na zapljenu plaće potvrđenu po javnom bilježniku. U tom dopisu poslodavac navodi kako isti šalje sukladno dostavljenom pisanom očitovanju ovrhovoditelja, ovdje tuženika, odnosno isti predstavlja odgovor na dopis ovrhovoditelja od 16. listopada 2018.

12. Slijedom navedenoga, iz stanja spisa razvidno je da je ovrhovoditelj unutar desetogodišnjeg razdoblja od pravomoćnosti predmetnog rješenja o ovrsi, poduzimao radnje, odnosno uputio poslodavcu odgovarajuće zahtjeve radi prisilne naplate ovršne isprave prema tužiteljici, odnosno tamo ovršenici, čime je prema pravnom shvaćanju ovog suda došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO) u kojem je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13. Vezano uz prethodno navedeno, ovaj sud ukazuje i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja poslovni broj Rev-483/2017 od 19. veljače 2020., a na koje pravilno upućuje tuženik u odgovoru na tužbu.

14. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na pravnu prirodu ovog parničnog postupka u kojem se odlučuje samo unutar razloga zbog kojih je tužiteljica upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ovaj sud ocjenjuje predmetni tužbeni zahtjev neosnovanim iz razloga što je došlo do prekida tijeka zastare te u odnosu na predmetno potraživanje iz ovršne isprave, odnosno pravomoćnog rješenja o ovrsi j. b. M. J. poslovni broj Ovrv-197/09 od 6. travnja 2009., nije nastupila zastara.

15. Posljedično, valjalo je odbiti kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (točka I. izreke presude).

16. S obzirom na to da je u cijelosti odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev, tuženik sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 23. veljače 2022. u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT). Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 750,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi sveukupno 937,50 kn (točka II. izreke presude).

17. Naprotiv, tuženik nema pravo na naknadu troška po poduzetoj radnji u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za pripadajući PDV, budući da mu prema vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari pripada nagrada za poduzetu radnju u iznosu od 750,00 kn uvećanu za pripadajući PDV. Nadalje, tuženik nema pravo na naknadu troška zastupanja na pripremnom ročištu u iznosu od 1.250,00 kn, budući da nije niti pristupio na pripremno ročište 18. svibnja 2022. i nema pravo na naknadu troška sastava odgovora na pravni lijek u ovršnom postupku u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 1.250,00 kn, budući da mu taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, a i taj trošak se niti ne odnosi na ovaj parnični postupak, već na ovršni postupak pa mu se isti ne može priznati u sklopu parničnih troškova u ovom postupku. Dakle, tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.812,50 kn (točka III. izreke presude).

18. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tužiteljičinom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka budući da je isti bespredmetan jer je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku.

U Dugom Selu 7. lipnja 2022.

Sudac

Lovro Tomičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po odvj. M. K. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku po odvj. D. G.