REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 284/2018-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, u pravnoj stvari tužiteljice B. Z. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik S. T., odvjetnik u Z. i punomoćnica S. Z. iz Z., protiv tuženice J. Č. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & P. iz Z., radi izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed nekretnine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-2773/16-4 od 17. listopada 2017., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P- 1202/14-39 od 4. listopada 2016., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice podnesena 1. prosinca 2017. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Dopune revizije tužiteljice podnesene revizijskom sudu 5. ožujka 2018. i 17. svibnja 2018. odbacuju se kao nepravodobne.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženici da tužiteljici izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za brisanje prava vlasništva upisanog za njezinu korist i na njezino ime, te za upis prava vlasništva natrag na tužiteljicu, a koje vlasništvo tuženice je upisano pod brojem Z- 4011/2013 u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu na nekretnini u naravi stanu, na IV. katu ravno, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 76,00 čm, u stambenoj zgradi u ..., Z., sagrađenoj na čest. br. 2511/1, po novoj izmjeri čest. br. 5791 k.o. C., upisano u podulošku br. 39761 zk. ul. 2558 Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, jer da će u protivnom istu presudu zamijeniti ova presuda, te da predmetnu nekretninu preda u posjed tužiteljici slobodan od osoba i stvari. Odbijen je ujedno i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužiteljica je obvezana tuženici naknaditi troškove postupka u iznosu od 51.328,12 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 4. listopada 2016. do isplate, po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine navedene u toč. 1. ovog obrazloženja.

3. Presudom i rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeni su presuda i rješenje prvostupanjskog suda. Ujedno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno 1. prosinca 2017. podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), ne navodeći zakonske razloge, već da je odluka suda prvoga stupnja u cijelosti nepravilna i na zakonu neosnovana. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, ukinu obje nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači pobijana drugostupanjska presuda i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. Naknadno je tužiteljica dostavila Vrhovnom sudu dva podneska od 5. ožujka 2018. i 17. svibnja 2018. u kojima se predlaže na koji način bi revizijski sud trebao odlučiti, pa je s tim podnescima postupljeno kao s dopunama revizije.

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

7. Revizija nije osnovana, dok dopune revizije nisu pravovremene.

8. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je između supruga tuženice Ž. H. Č., kao zajmodavca i S. Z. kao zajmoprimca sklopljen ugovor o zajmu 4. listopada 2005., istog dana solemniziran kod javnog bilježnika A. I., a temeljem kojeg ugovora je zajmodavac pozajmio zajmoprimcu iznos od 464.000,00 USD i 318.000,00 EUR,

- da je tražbina zajmodavca bila osigurana hipotekom na stanu u vlasništvu tužiteljice u Z., ...,

- da je zajmodavac pokrenuo ovršni postupak radi naplate tražbine pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu br. Ovr-2458/06, da je u tom postupku zajmodavac kupio predmetnu nekretninu, te je ista bila uknjižena u korist zajmodavca na temelju zaključka Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-2458/06 od 18. siječnja 2013. i pravomoćnog rješenja o dosudi br. Ovr.2458/06 od 29. srpnja 2011.,

- da je u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-4562/09, presudom Županijskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Virovitici br. Gž-971/13 od 2. svibnja 2013. utvrđen ništavim sporni ugovor o zajmu, te je stavljena izvan snage potvrda ovršnosti izdana od strana javnog bilježnika A. I. o tome da je navedeni akt ovršna 18. srpnja 2006.,

- da su nakon toga u predmetu Ovr-2458/06 pravomoćnim rješenjem suda obustavljena ovrha i ukinute sve provedene ovršne radnje,

- da su tuženica i njezin suprug 5. prosinca 2013. sklopili ugovor o uređenju bračne i imovinskih odnosa na način da je Ž. H. Č. priznao da je tuženica vlasnica ½ dijela novčanih sredstava pozajmljenih S. Z., pa da joj Ž. H. Č. priznaje pravo vlasništva tuženice za spornoj nekretnini, pa se tuženica na temelju tog ugovora i uknjižila kao vlasnica,

- da je u tijeku parnični postupka u predmetu br. P-4659/11 po tužbi tužiteljice i M. L. protiv Ž. H. Č., te je presudom od 30. rujna 2014. usvojen dio zahtjeva za utvrđenje ništavosti ugovora o zajmu od 4. listopada 2005., dok je dio zahtjeva za izdavanja tabularne isprave podobne za brisanje predbilježbe založnog prava u korist Ž. H. Č. na nekretnini M. L. u Z., .... odbijen,

- kao i da je u tijeku parnični postupka pred Općinskim sudom u Zlataru po tužbi tužiteljice protiv tuženice radi izdavanja tabularne isprave podobne za brisanje prava vlasništva upisanog u korist tuženice, upisa prava vlasništva i predaje u posjed nekretnine upisane u zk. ul. 1408 k.o. S. S., kao i postupak po tužbi S. Z. protiv Ž. H. Č. radi izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed.

10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je prednik tuženice pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi u predmetu Ovr-2458/06 od 29. srpnja 2011. sukladno odredbi čl. 101. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ). Kod toga je odredbom čl. 102. OZ bilo izričito propisano da ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine, ne utječe na pravo vlasništva kupca stečenog u skladu s odredbom čl. 101. OZ.

11. Prema tome i prednik tuženice, kao kupac u ovršnom postupku, uživa pravnu zaštitu propisanu čl. 102. OZ, kao i svaki drugi kupac, a što je u skladu i sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci U-III-3779/2005 od 9. ožujka 2006. i revizijskog suda u odluci Rev-648/13-3 od 23. rujna 2014.

12. U konkretnom slučaju tuženica je predmetnu nekretninu stekla na temelju Ugovora o uređenju bračnih i imovinskih odnosa sklopljenog sa Ž. H. Č., pa kako kupac nekretnine u ovršnom postupku koji je bio ujedno i ovrhovoditelj uživa jednaku zaštitu kao i svaki drugi kupac, to je isti imao ovlast raspolagati predmetnom nekretninom.

13. Tužiteljica u reviziji ponavlja tvrdnju da su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da prednik tuženice nije stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini na temelju ugovora o zajmu koji je utvrđen ništavim. Navedene tvrdnje tužiteljice su potpuno neosnovane, jer je prednik tuženice stekao pravo vlasništva na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi u ovršnom postupku, dakle na temelju odluke suda u smislu odredbe čl. 126. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/06 – dalje: ZVDSP), a ne na temelju pravnog posla – ugovor o zajmu. Pri tome se pravo vlasništva niti ne može steći na temelju ugovora o zajmu, jer svrha ugovora o zajmu nije stjecanje prava vlasništva na određenoj stvari, već davanje u zajam novca ili drugih zamjenjivih stvari.

14. Pravilno drugostupanjski sud ukazuje da je odredbom čl. 102. OZ, koja je mjerodavna za odlučivanje u ovom predmetu, jasno propisano da ukidanje ili preinaka rješenja o obustavi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi ne utječe na pravo vlasništva kupca stečenog u skladu s odredbom čl. 101. OZ.

15. Iz toga slijedi da ukidanje svih provedenih radnji u ovršnom postupku u kojem je sporna nekretnina prodana predniku tuženice, ne utječe na stečeno pravo vlasništva na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi.

16. Osim toga, činjenica da su prednik tuženice i tuženika sklopili Ugovor na temelju kojeg se tužiteljica upisala u zemljišnoj knjizi kao vlasnica sporne nekretnine dva mjeseca nakon što je ovrha obustavljena, odnosno nakon što je ovršna isprava – ugovor o zajmu bio proglašen ništetnim, nisu od utjecaja na vlasništvo tužiteljice.

17. U reviziji tužiteljica iznosi tvrdnju da je predniku tužene temeljem rješenja o obustavi ovrhe vraćena kupovnina u iznosu od 912.467,34 kn predstavlja novu činjenicu, koja se ne može isticati u revizijskoj fazi postupka, a takvu činjenicu tužiteljica nije isticala u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

18. Slijedom navedenog revizijski navodi tužiteljice nisu osnovani, pa je valjalo reviziju tužiteljice odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

19. Tužiteljica je nakon podnošenja revizije dostavila revizijskom sudu dva podneska s kojima je postupljeno kao s dopunom revizije. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija, pa i dopuna revizije, se podnosi u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude.

20. U konkretnom slučaju punomoćniku tužiteljice je drugostupanjska presuda bila dostavljena 13. studenoga 2017., dok su dopune revizije dostavljeni revizijskom sudu 5. ožujka 2018. i 17. svibnja 2018., iz čega se može zaključiti da su iste dostavljena van roka navedenog u toč. 19. ovog obrazloženja. Stoga je valjalo dopune revizije odbaciti kao nepravodobne u smislu odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.