REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 100/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. V. iz G., OIB:..., koju zastupa punomoćnik L. S., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi predaje u posjed i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-527/2015-5 od 8. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Glini br. P-49/13 od 12. siječnja 2015., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženici predati tužiteljici u posjed kuću na adresi G., J., sagrađenoj na čestici zemljišta br. 976/2, površine 1259 m2, upisane u z.k.ul. 172 k.o. R. R., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu štete za oštećenja na objektu u iznosu od 300.000,00 kuna, sa zateznom kamatom (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 23.750,00 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice odbijen (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe, kao i zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužiteljica i D. V. suvlasnici predmetne nekretnine koju čini kuća i dvorište J. na čest.kat.br. 976/2, upisana u z.k.ul.br. 172 k.o. R. R., svaki u ½ dijela,

- da je rješenjem Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine od 19. rujna 1995. dodijeljena u posjed i na korištenje obiteljska kuća D. V., A. M. iz Z.,

- da je rješenjem Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine od 27. siječnja 1998. ukinuto rješenje iste Komisije od 19. rujna 1995. zbog nekorištenja objekta,

- da je rješenjem Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine od 19. rujna 1995. dodijeljena u posjed i na korištenje imovina u R. R. (bivši vlasnik Lj. V.), koja se sastoji od kuće površine 130 m2 i gospodarskih objekata 20 m2, naseljeniku F. Š. i članovima njegovog obiteljskog domaćinstva-supruzi i petero djece,

- da je rješenjem Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine od 15. rujna 1997. ukinuto rješenje iste Komisije od 19. rujna 1995. zbog nekorištenja objekta,

- da je u dokumentu Ureda za prognanike i izbjeglice od 12. travnja 2001, koji nosi naziv Provjera rješenja o davanju privremeno u posjed i korištenje imovine – provjera stanja objekta, utvrđeno da je kuća V. D. prazna, nema korisnika objekta, nije podnijet zahtjev za stambeno zbrinjavanje, nije podnesen zahtjev za povrat imovine,

- da je iz dopisa Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Regionalni ured P. od 20. travnja 2011. proizlazi da je Regionalni ured P. izvršio terensku provjeru stanja stambenog objekta na adresi G., ..., u suvlasništvu D. V. i Lj.

V., te da je utvrđeno da je stambeni objekt prazan i devastiran, te da na istom nisu vidljivi radovi obnove,

- da iz dopisa Ministarstva regionalnog razvoje, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprave za područja posebne državne skrbi, od 20. svibnja 2011. proizlazi da je 10. rujna 2010. u Regionalnom uredu P. sastavljen zapisnik o izjavi tužiteljice te je ista izjavila da je suvlasnik imovine u G., ... koja je bila korištena od strane privremenog korisnika, te da je podnijela zahtjev za povrat predmetne imovine,

- da je tužiteljica 19. prosinca 2001. podnijela zahtjev za obnovu i dodjelu potpore za opremanje obiteljske kuće u G., ...,

- da je rješenjem Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji od 23. prosinca 2003. odbijen u cijelosti zahtjev tužiteljice za utvrđivanje prava na potporu i dodjelu potpore za opremanje u ratu oštećene obiteljske kuće na adresi G., ... s utvrđenim 2. stupnjem oštećenja,

- da je F. Š. bio kupac električne energije na adresi ... od 15. travnja 1998. do 4. veljače 2002.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev na predaju predmetne nekretnine sukladno čl. 221. a ZPP zaključivši da tužiteljica nije dokazala da je predmetna nekretnina u posjedu tuženice.

Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je stupanjem na snagu 5. kolovoza 1998. Zakona o prestanku važenja Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom otpala mogućnost privremene uprave tuženice i njenog korištenja imovine koju su vlasnici napustili i osobno ju ne koriste slijedom čega tuženica nije u posjedu utužene nekretnine.

Nadalje, nižestupanjski sudovi su odbili i dio zahtjeva za naknadu štete ocijenivši prigovor zastare osnovanim sukladno odredbi čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO). Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužiteljica još 19. prosinca 2001. podnijela nadležnom tijelu zahtjev za obnovu i dodjelu potpore čime je najkasnije tada imala saznanje o šteti na predmetnoj nekretnini dok je predmetna tužba podnesena u ožujku 2013. slijedom čega je istekao propisani, kako subjektivni, tako i objektivni rok zastare.

9. Suprotno navodima revizije tužiteljice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

10. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

12. Temeljem gore navedenih utvrđenja, a polazeći od odredbe čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev na predaju u posjed kao neosnovan zaključivši primjenom pravila o teretu dokazivanja da tužiteljica nije dokazala da je tužena u posjedu utužene nekretnine.

13. Odredbom čl. 161. st. 1. ZVDSP određeno je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

Odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP određeno je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed i stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

14. Kako tužiteljica tijekom postupku nije uspjela dokazati da je tuženica u posjedu utužene nekretnine, odbijanjem tužbenog zahtjeva na predaju u posjed nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

15. Pogrešno tužiteljica smatra da se tuženica, time što je u razdoblju važenja Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom privremeno dodijelila predmetnu nekretninu u posjed i na korištenje, smatra i trajnim posjednikom iste nekretnine.

16. Prema pravnom shvaćanju ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili osnovanim i prigovor zastare u odnosu na tužbeni zahtjev na naknadu štete.

17. Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO određeno je da potraživanje naknade prouzročene štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok prema st. 2. tog članka ovo potraživanje u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

18. Dakle, u smislu citiranih odredbi subjektivni zastarni rok od tri godine teče od saznanja oštećenika za štetu i štetnika, dok objektivni zastarni rok od pet godina teče od kada je šteta nastala.

19. Obzirom je tužiteljica najkasnije 2001. saznala za štetu na predmetnoj nekretnini, a predmetnu tužbu je podnijela u ožujku 2013., dakle izvan zastarnog roka iz odredbe čl. 376. st.2. ZOO, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo i u odnosu na tužbeni zahtjev na naknadu štete.

20. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.