Poslovni broj: 4 P-691/19-30
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz L., OIB zastupanog po punomoćniku H.L. H, odvjetnici iz V., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB , zastupani po odvjetnicima iz odvjetničkog društva L. i P., d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetnice I. D. Ž. i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnice H. Č., 19. svibnja 2022. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 7. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe pod t. 4., 5., 6., 7. i 12.9. Ugovora o kreditu broj 9012454006. sklopljenog dana 27. 04. 2007.god., a solemniziranog istog dana kod javnog bilježnika N. V. pod br. OU-4500/2007., prema kojima se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima izraženim u CHF, a podmiruje uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan plaćanja, dok se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamate ( kamatu na kredit, interkalarnu kamatu te zakonsku zateznu kamatu) po stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika, koja se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja,.
II. Nalaže se tuženiku P. b.Z. d.d. , . (OIB: .), da tužitelju M.J., L., . (OIB: .), u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u visini od 8.952,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:
- 4,58 kn počevši od 31.07.2007. do isplate -
95,87 kn počevši od 31.08.2007. do isplate -
93,72 kn počevši od 30.09.2007. do isplate -
93,17 kn počevši od 31.10.2007. do isplate -
94,02 kn počevši od 30.11.2007. do isplate -
92,86 kn počevši od 31.12.2007. do isplate -
93,97 kn počevši od 31.01.2008. do isplate
- 161,74 kn počevši od 29.02.2008. do isplate -
163,70 kn počevši od 31.03.2008. do isplate -
158,31 kn počevši od 30.04.2008. do isplate
- 156,50 kn počevši od 31.05.2008. do isplate
- 157,12 kn počevši od 30.06.2008. do isplate
- 153,40 kn počevši od 31.07.2008. do isplate
- 152,73 kn počevši od 31.08.2008. do isplate
- 153,58 kn počevši od 30.09.2008. do isplate
- 166,82 kn počevši od 31.10.2008. do isplate
- 156,41 kn počevši od 30.11.2008. do isplate
- 165,54 kn počevši od 31.12.2008. do isplate
- 161,61 kn počevši od 31.01.2009. do isplate
- 161,27 kn počevši od 28.02.2009. do isplate
- 158,25 kn počevši od 31.03.2009. do isplate
- 163,43 kn počevši od 30.04.2009. do isplate
- 153,99 kn počevši od 31.05.2009. do isplate
- 150,81 kn počevši od 30.06.2009. do isplate
- 150,30 kn počevši od 31.07.2009. do isplate
- 150,55 kn počevši od 31.08.2009. do isplate
- 149,39 kn počevši od 30.09.2009. do isplate
- 147,15 kn počevši od 31.10.2009. do isplate
- 146,88 kn počevši od 30.11.2009. do isplate
- 146,82 kn počevši od 31.12.2009. do isplate
- 151,76 kn počevši od 31.01.2010. do isplate
- 152,52 kn počevši od 28.02.2010. do isplate
- 154,87 kn počevši od 31.03.2010. do isplate
- 152,92 kn počevši od 30.04.2010. do isplate
- 153,04 kn počevši od 31.05.2010. do isplate
- 161,84 kn počevši od 30.06.2010. do isplate
- 158,45 kn počevši od 31.07.2010. do isplate
- 162,73 kn počevši od 31.08.2010. do isplate
- 159,62 kn počevši od 30.09.2010. do isplate
- 154,51 kn počevši od 31.10.2010. do isplate
- 130,89 kn počevši od 30.11.2010. do isplate
- 136,91 kn počevši od 31.12.2010. do isplate
- 130,75 kn počevši od 31.01.2011. do isplate
- 131,31 kn počevši od 28.02.2011. do isplate
- 127,69 kn počevši od 31.03.2011. do isplate
- 126,78 kn počevši od 30.04.2011. do isplate
- 113,31 kn počevši od 31.05.2011. do isplate
- 112,66 kn počevši od 30.06.2011. do isplate
- 118,00 kn počevši od 31.07.2011. do isplate
- 92,27 kn počevši od 31.08.2011. do isplate
- 88,49 kn počevši od 30.09.2011. do isplate
- 87,16 kn počevši od 31.10.2011. do isplate
- 85,94 kn počevši od 30.11.2011. do isplate
- 86,14 kn počevši od 31.12.2011. do isplate
- 82,35 kn počevši od 31.01.2012. do isplate
- 81,43 kn počevši od 29.02.2012. do isplate
- 79,66 kn počevši od 31.03.2012. do isplate
- 79,07 kn počevši od 30.04.2012. do isplate
- 78,38 kn počevši od 31.05.2012. do isplate
- 76,84 kn počevši od 30.06.2012. do isplate
- 75,95 kn počevši od 31.07.2012. do isplate -
74,66 kn počevši od 31.08.2012. do isplate
- 72,85 kn počevši od 30.09.2012. d o isplate
- 72,64 kn počevši od 31.10.2012. do isplate -
71,94 kn počevši od 30.11.2012. do isplate - 70,79 kn
počevši od 31.12.2012. do isplate - 68,13 kn počevši
od 31.01.2013. do isplate - 68,43 kn počevši od
28.02.2013. do isplate - 67,37 kn počevši od
31.03.2013. do isplate - 65,70 kn počevši od
30.04.2013. do isplate - 63,22 kn počevši od
31.05.2013. do isplate - 62,10 kn počevši od
30.06.2013. do isplate - 61,24 kn počevši od
31.07.2013. do isplate - 60,63 kn počevši od
31.08.2013. do isplate - 60,35 kn počevši od
30.09.2013. do isplate - 58,88 kn počevši od
31.10.2013. do isplate - 57,87 kn počevši od
30.11.2013. do isplate - 56,96 kn počevši od
31.12.2013. do isplate
sve po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a nadalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., te nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna
poena.
III. Nalaže se tuženiku P. b.Z. d.d. , . (OIB: .), da tužitelju M.J., L., . (OIB:u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn u visini od 45.925,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
- 44,33 kn počevši od 31.10.2008. do isplate -
50,93 kn počevši od 31.12.2008. do isplate - 65,06 kn
počevši od 31.01.2009. do isplate - 71,05 kn počevši
od 28.02.2009. do isplate - 56,34 kn počevši od
31.03.2009. do isplate - 105,52 kn počevši od
30.04.2009. do isplate - 40,30 kn počevši od
31.05.2009. do isplate - 23,76 kn počevši od
30.06.2009. do isplate - 28,69 kn počevši od
31.07.2009. do isplate - 39,80 kn počevši od
31.08.2009. do isplate - 39,69 kn počevši od
30.09.2009. do isplate - 31,09 kn počevši od
31.10.2009. do isplate - 37,69 kn počevši od
30.11.2009. do isplate - 47,08 kn počevši od
31.12.2009. do isplate - 63,06 kn počevši od
31.01.2010. do isplate - 79,26 kn počevši od
28.02.2010. do isplate - 109,29 kn počevši od
31.03.2010. do isplate
- 104,50 kn počevši od 30.04.2010. do isplate
- 116,45 kn počevši od 31.05.2010. do isplate
- 202,84 kn počevši od 30.06.2010. do isplate
- 186,31 kn počevši od 31.07.2010. do isplate
- 235,77 kn počevši od 31.08.2010. do isplate
- 221,60 kn počevši od 30.09.2010. do isplate
- 190,12 kn počevši od 31.10.2010. do isplate
- 267,55 kn počevši od 30.11.2010. do isplate
- 348,67 kn počevši od 31.12.2010. do isplate
- 294,78 kn počevši od 31.01.2011. do isplate
- 316,00 kn počevši od 28.02.2011. do isplate
- 290,35 kn počevši od 31.03.2011. do isplate
- 295,65 kn počevši od 30.04.2011. do isplate
- 413,45 kn počevši od 31.05.2011. do isplate
- 421,88 kn počevši od 30.06.2011. do isplate
- 516,32 kn počevši od 31.07.2011. do isplate
- 481,63 kn počevši od 31.08.2011. do isplate
- 432,44 kn počevši od 30.09.2011. do isplate
- 427,15 kn počevši od 31.10.2011. do isplate
- 423,66 kn počevši od 30.11.2011. do isplate
- 446,75 kn počevši od 31.12.2011. do isplate
- 472,82 kn počevši od 31.01.2012. do isplate
- 475,58 kn počevši od 29.02.2012. do isplate
- 460,97 kn počevši od 31.03.2012. do isplate
- 468,91 kn počevši od 30.04.2012. do isplate
- 476,48 kn počevši od 31.05.2012. do isplate
- 467,40 kn počevši od 30.06.2012. do isplate
- 472,37 kn počevši od 31.07.2012. do isplate
- 466,82 kn počevši od 31.08.2012. do isplate
- 451,21 kn počevši od 30.09.2012. do isplate
- 469,81 kn počevši od 31.10.2012. do isplate
- 480,65 kn počevši od 30.11.2012. do isplate
- 478,26 kn počevši od 31.12.2012. do isplate
- 441,53 kn počevši od 31.01.2013. do isplate
- 474,78 kn počevši od 28.02.2013. do isplate
- 477,46 kn počevši od 31.03.2013. do isplate
- 465,02 kn počevši od 30.04.2013. do isplate
- 429,94 kn počevši od 31.05.2013. do isplate
- 430,07 kn počevši od 30.06.2013. do isplate
- 439,02 kn počevši od 31.07.2013. do isplate
- 454,82 kn počevši od 31.08.2013. do isplate
- 478,36 kn počevši od 30.09.2013. do isplate
- 469,82 kn počevši od 31.10.2013. do isplate
- 475,72 kn počevši od 30.11.2013. do isplate
- 484,50 kn počevši od 31.12.2013. do isplate
- 483,77 kn počevši od 31.01.2014. do isplate
- 493,83 kn počevši od 28.02.2014. do isplate
- 491,26 kn počevši od 31.03.2014. do isplate
- 478,99 kn počevši od 30.04.2014. do isplate
- 474,19 kn počevši od 31.05.2014. do isplate
- 475,47 kn počevši od 30.06.2014. do isplate -
490,69 kn počevši od 31.07.2014. do isplate -
501,75 kn počevši od 31.08.2014. do isplate -
499,25 kn počevši od 30.09.2014. do isplate -
509,83 kn počevši od 31.10.2014. do isplate -
517,23 kn počevši od 30.11.2014. do isplate -
513,34 kn počevši od 31.12.2014. do isplate -
654,41 kn počevši od 31.01.2015. do isplate -
747,86 kn počevši od 28.02.2015. do isplate
- 19.864,43 kn počevši od 18.03.2015. do isplate
sve po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a nadalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., te nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.399,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 7. lipnja 2022. visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, a sve to u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. U tužbi navodi da je tužitelj s tuženikom 27. 4. 2007. sklopio Ugovor o kreditu br. 9012454006 kojim ugovorom se prednik tuženika kao kreditor ovezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 25.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenje kredita, do se tužitelj obvezao vratiti navedeni iznos s kamatama u 120 mjesečnih anuiteta . Nadalje tužitelj navodi da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, te time povrijedio odredbu čl. 3. i 4. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima, koja se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu, kao i odredbe tada važećeg
Zakona o zaštiti potrošača, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj je pojedinačno nije pregovaralo smatra nepoštenom, ako uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana. Nadalje navodi da je presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. godine, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.7.2013. godine, te je takvo pravno stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 249/14 od 09. 4. 2015. godine utvrđeno da je odredba kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika ništetna i nepoštena. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik u Ugovor inkorporirao i valutnu klauzulu kojom anuitete, kao i sva plaćanja proizašla iz ugovora, vezao za tečaj CHF u odnosu na KRH, a čijim nezakonitim rastom je tužitelj oštećen. Nadalje navodi da u ugovoren odredbe o valutnoj klauzuli bile nerazumljive te da ga je tuženik propustio informirati o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda br Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 201.8, kojom se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1041/12 u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, a žalbe banka na okolnosti ništenosti valutne klauzule odbačene kao neosnovane. Stoga tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnost pojedinih odredbi ugovora, obvezno pravni zahtjev radi isplate zakonskih zateznih kamata s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 8.952,50 kuna, a na ime preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem povećanja CHF iznos od 49.925,42 kuna, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.
2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu na način da je osporavao kako osnovanost tako i visinu tužbenoga zahtjeva,
Navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi stjecanja bez osnove, te da je pozivanje tužiteljice na utvrđenje suda iz presude
VTS-a br. Pž-7129/13 pravno irelevantno u smislu odredbe čl. 138.a i 502.c, smatra da se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanim i neurednim. Nadalje navodi da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, da je tužiteljica poslovno sposobna osoba te da prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojila niti jedno pitanje kao sporno ili tražila bilo kakva razjašnjenja svoji ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, da se tužiteljica svjesno odlučila za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama, budući da je u sama ocijenila kako joj, sukladno njezinim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovora. Tuženik nadalje navodi da je tužiteljica izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje se promjene nisu događale jednostrano i proizvoljno, već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, pri čemu je kod svake promijene kamate stope uredno tužiteljici slao o tome obavijesti i pripadajući otplatni plan. Također, navodi da je u prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljicom u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu, da njegovo postupanje u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a, te da je usklađeno i sa zahtjevima ZKP, te da u tom smislu nema protupravnosti u postupanju tuženika, te da promjena kamatne stope nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes, odnosno pravo tužiteljice. Tuženik također ističe i prigovor zastare. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže, odbaciti tužbu kao neurednu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troška postupka tuženiku
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, plan otplate, knjigovodstvenu karticu, te je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.
Sud je odbio prijedlog tužitelja radi izvođenja dokaza njegovim saslušanjem, i svjedoka M.B.I., kao i prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem osobnog bankara imajući u vidu stav Vrhovnog suda RH iz presude poslovni broj br . Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. prema kojemu propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), te da stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8.
ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.
Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivosti kamatne stope i odredbe o valutnoj klauzuli, te isplata preplaćenog iznosa od 54.877,93 kuna, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF.
5.Nesporno je:
- da su tužitelj i tuženik 27. 4. 2007. sklopili Ugovor o kreditu br. 9012454006 na iznos od 25.000,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,
- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Privredne banke Zagreb d.d., te na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,65 %,
- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 260,91 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,
- da se redovna kamatna stopa mijenjala i to od 31. 5.2007 do 30.6.2007 4,65%, od 31. 7. 2007. do 31.1.2008. 5,70%, od 29.2.2008 do 31.12.2008. 6,45%31.1.2009 do 31.12.2009 6,40%, od 31.1.2010. do 31.10.2010. 6,45%, 30.11.2010. do 30. 4. 2011. 6,10%, od 31.5. 2011. do 31.7.2011. 5,85%, od 31.8.2011. do 31.12.2011. 5,60%, od 31.1.2012. 31.12.2013. 5,55%., 31.1. 2014. do 30. 4. 2017. 3,23 %.
6.Sporno je:
-
da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.
-
da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK,
-
da li je nastupila zastara utuženog potraživanja.
7.Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. 6. 2019. to od 13. lipnja 2014. do tada nije istekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Isto prema stajalištu suda vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova,
troškova i ugovorne kazne.
Osim navedenog, treba uvažiti i pravno stajalište sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. godine prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“
8.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa,
a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.
Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.
9.Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem
Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 Sanchez Morchillo i Abril Garcia od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo
10.Nadalje st. 4. čl. 81. ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.
Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama čl. 4., 5., 6., 7. i 12.9 Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.
Slijedom navedenog sud je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,10 %, kao i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF, te je donio odluku kao u točci 1. i 2. izreke.
11. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku .
Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je Ugovor o kreditu broj 9012454006 sklopljen dana 27.04.2007. u iznosu od 25.000,00 CHF, da je kredit ugovoren po kamatnoj stopi 4,65 % na rok otplate 120 mjeseci, da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan dospijeća, da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnji dan u mjesecu, da je kredit stavljen u otplatu 27.04.2007., te da je Banka tužitelju isplatila protuvrijednost od 25.000,00 CHF, odnosno 112.321,93 kuna, prema važećem srednjem tečaju Banke za CHF koji je na taj datum iznosio 4,492877 HRK/CHF. Nadalje u nalazu navodi da je promatranom razdoblju 31.05.2007. do 18.03.2015. godine Banka uzimajući u obzir promjene kamatnih stopa i promjene tečaja obračunala i naplatila anuitete 192.092,42 kuna, da temeljem obračuna kredita prema početno ugovorenim uvjetima, ukupna vrijednost anuiteta iznosi 138.068,54 kuna, Nadalje u nalazu navodi da su zbog promjene kamate stope Usporedbom kredita prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi 4,65% i važećem tečaju za CHF na dan korištenja kredita i obračuna kredita prema kamatama koje je Banka primijenila po stopama koje je usvojila naknadnim Odlukama te prema tečajevima koji su bili važeći na dan plaćanja anuiteta, utvrđene razlike, da razlika između kamata koje je Banka obračunala i naplatila temeljem izmjena kamatnih stopa i tečajeva za CHF i obračunatih kamata prema početno ugovorenoj stopi iznosi 8.952,50 kuna. Iz nalaza proistječe da je više obračunato zbog promjene tečaja, odnosno da razlika između obračuna rata koje je Banka obračunavala sukladno važećim tečajevima na dan valute i rata obračunatih prema početno ugovorenom tečaju za CHF na dan korištenja kredita za period od 31.05.2007. do 18.03.2015. iznosi 45.925,42 kuna. Stoga vještak u zaključku svoga nalaza navodi da razlika više obračunatih i naplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope iznosi 8.952,50 kuna, da razlika više obračunatih i naplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF iznosi 45.925,42 kuna, odnosno da ukupna razlika više obračunatih i plaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF iznosi 54.877,93 kuna.
12.Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađenim u skladu s pravilima struke.
Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem.
Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tuženik bez valjanje pravne osnove naplatio od tužiteljice iznos od 54.877,93 kuna
Tužiteljica potražuje razliku na ime više plaćane kamate u iznosu od 8.952,50 kuna, te temeljem povećanja CHF iznos od 45.925,42 kuna.
Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim
13.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 4,65% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 4,65% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.
Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate.
Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.
Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 4., 5., 6., 7. i 12.9 Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim te je donio odluku kao u izreci.
14.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a,
propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 54.877,93 kuna, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe 1.000,00 kuna, za sastav četiri obrazložena podneska od 21.
5. 2020., 15. 12. 2020. 20. 1. 2021., i 01. 6. 2021. po 1.000,00 kuna, za pristup na pripremno ročište od 23.2.2021. 500,00 kuna, za zastupanje na glavnoj raspravi od
19. 5. 2022. 1.000,00 kuna, ukupno 6.500,00 kuna
Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijskog-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na presudu iznos od 899,00 kuna.
Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu 9.399,00 kuna, a na koji iznos je tužitelju dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 7.6.2022. pa do isplate, sve sukladno čl. 29 ZOO-a.
Tužitelju, kao nepotreban za vođenje ovoga postupka, nije priznat trošak vještačenja obavljenog prije podnošenja tužbe u iznosu od 750,00 kuna, trošak na ime sudske pristojbe na tužbu, budući da do donošenja prvostupanjske presude ista nije bila plaćena, te trošak eventualnog pristupa na ročište za objavu presude, jer punomoćnik tužitelja odmah po objavi presude ima mogućnosti preuzimanja izvornika presude s e-oglasne ploče suda.
U Vinkovcima, 7. lipnja 2022.
Sudac: Marija
Pavlović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST;
1. Odvjetnica H.L.H, Vinkovci – punomoćnik tužitelja
2. odvjetničko društvo LP.Z. – punomoćnik tuženika na br. PBZ13-97276 PP 2430/2020 j. d.
