REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 257/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. b. d.d. S., OIB: ..., zastupane po generalnom punomoćniku B. A., odvjetniku iz Odvjetničkog društva A. & A. d.o.o. S., protiv tuženice V. Č. iz S., OIB: ..., zastupane po Odvjetničkom društvu L. i Č. j.t.d. iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-931/2020-4 od 23. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2296/2017 od 7. studenoga 2019. i dopunska presuda broj P-2296/2017 od 6. studenoga 2020., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačavaju presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-931/2020-4 od 23. ožujka 2021. pod toč. I. izreke u dijelu o odluci o troškovima postupka te pod toč. II. i pod toč. III. izreke, i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2296/2017 od 6. studenoga 2020., i sudi:
I. Nalaže se tuženici da tužiteljici, u roku od 15 dana, isplati iznos od 230.346,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama 30. rujna 2016. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženici da, u roku od 15 dana, naknadi tužiteljici na ime troškova parničnog postupka iznos od 24.525,67 kn.
r i j e š i o j e:
Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-931/2020-4 od 23. ožujka 2021. pod toč. I. izreke osim u dijelu o odluci o troškovima postupka, i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2296/2017 od 7. studenoga 2019. pod toč. II. izreke kojim je odbijen podredni tužbeni zahtjev (pogrešno nazvan glavnim) i pod toč. I. izreke kojim je odbijen podredni tužbeni zahtjev.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je prvi podredni tužbeni zahtjev tužiteljice (pogrešno nazvan glavnim) usmjeren na isplatu iznosa od 25.000 EUR (toč. II. izreke) te i drugi podredni tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 25.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti (toč. I. izreke) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženici na ime troškova parničnog postupka iznos od 20.625,00 kn (toč. II. izreke).
1.1. Dopunskom presudom suda prvog stupnja odbijen je i glavni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 230.346,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 30. rujna 2016. do isplate i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđene su prvostupanjske odluke i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2996/2021-2 od 13. srpnja 2021., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Da li je banka koja je izvršila isplate tuženoj kao osobi opunomoćenoj za raspolaganje sredstvima na računu druge fizičke osobe, a nakon opoziva punomoći greškom odnosno zabludom svoje djelatnice, platila bez postojanja svijesti odnosno znanja da plaća nešto što nije dužna platiti, ima pravo na povrat plaćenog?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. i 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači obje nižestupanjske presude, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa stečenog bez osnove a uslijed opoziva punomoći komitenta banke tuženici.
8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:
- da je komitent tužiteljice, a sin tuženice, D. Č. dana 10. travnja 2012. opozvao punomoć koju je prethodno dao tuženici za raspolaganje sredstvima na računu br. ...;
- da je tužiteljica nakon opoziva punomoći isplatila tuženici sa istog računa klijenta D. Č. ukupno 25.000 EUR u iznosima od 10.000 EUR 3. svibnja 2012., od 7.000 EUR 9. svibnja 2012. i od 8.000 EUR 10. svibnja 2012.;
- da je povodom pritužbe vlasnika računa D. Č. o neovlaštenoj isplati tuženici, tužiteljica 30. rujna 2016. istome isplatila 230.346,12 kn, koji iznos predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa od 30.681,10 EUR a odnosi se na isplaćenih 25.000 EUR sa obračunatim zateznim kamatama.
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je smatrao neosnovanim i glavni i dva podredna tužbena zahtjeva, uz izraženo shvaćanje da u predmetnom slučaju protiv tuženice nisu ostvarene pretpostavke za vraćanje stečenog bez osnove jer je tužiteljica isplatu ukupnog iznosa od 25.000 EUR izvršila znajući za opoziv punomoći a nije zadržala pravo da traži vraćanje niti je platila kako bi izbjegla prinudu. Pritom se pozvao na odredbe čl. 1111. i čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).
10. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužiteljice i potvrdio presudu i dopunsku presudu prvostupanjskog suda.
11. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ovaj revizijski sud ne može prihvatiti.
12. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
13. Odredba čl. 1111. ZOO određuje u st. 1. da, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a st. 3. da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
14. Prema odredbi čl. 1112. st. 1. ZOO, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.
15. Kada se imaju u vidu okolnosti konkretnog slučaja, te da je revizija dopuštena jer je zauzeto pravno shvaćanje u pobijanoj odluci različito od shvaćanja ovog revizijskog suda izraženog u odluci broj Rev 653/1990-2 od 25. srpnja 1990., to proizlazi da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova pogrešno.
16. Ovo stoga jer banka koja je u zabludi isplatila fizičkoj osobi iznos strane valute koji joj nije pripadao, može u istoj valuti tražiti i vraćanje isplaćenih iznosa, a i u kunskoj protuvrijednosti strane valute (u tom smislu i citirana revizijska odluka).
17. Okolnost da je došlo do greške u poslovanju banke (bilo ljudske bilo računalne) ne ovlašćuje drugu stranu da zadrži ono što je bez osnove stekla.
18. Budući da je tužiteljica svom komitentu isplatila 30. rujna 2016. iznos od 230.346,12 kn, to ista ima pravo tražiti povrat plaćenog kako je to naprijed izneseno, slijedom čega je zbog pogrešne primjene materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova valjalo na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. izreke i dopunsku prvostupanjsku presudu i prihvatiti glavni tužbeni zahtjev.
19. S druge strane, kako je prihvaćen prvopostavljeni tužbeni zahtjev (čl. 188. st. 3. ZPP), to nema mjesta raspravljanju o podrednim tužbenim zahtjevima pa je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. izreke (osim u odluci o troškovima postupka) i prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen podredni tužbeni zahtjev (pogrešno nazvan glavnim) i pod toč. I. izreke kojim je odbijen podredni tužbeni zahtjev, a pozivom na odredbu čl. 396. st. 2. ZPP.
20. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučiti o troškovima cijelog postupka. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj 142/2012, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: OT) valjalo je dosuditi tužitelju: na ime pristupa na ročišta dana 28. siječnja, 10. srpnja i 23. rujna 2019. po 250 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT a dana 4. ožujka 2019. 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. OT, na ime sastava podneska od 2. prosinca 2019. 50 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. OT, na ime sastava žalbe 312,50 bodova prema Tbr. 10. toč. 1. OT te na ime sastava revizije 375 bodova prema Tbr. 10. toč. 6. OT, što sve pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn i PDV-om iznosi 19.218,75 kn te na ime sudskih pristojbi iznos od 5.306,92 kn odnosno sveukupno iznos od 24.525,67 kn.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
