Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž Ob-544/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. A. J. iz Z., OIB: …, sada u L., M. H. A. T., A., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice N. B. iz H. L., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5287/2011-56 od 24. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5287/2011-56 od 24. veljače 2022. pod točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5287/2011-56 od 24. veljače 2022. suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su parnične stranke suvlasnici, svaka u ½ dijela nekretnine označene kao k. č. broj 821/9 z. u. 380 k.o. D.-u naravi stambeni objekt sa dvorištem-kuća br. … i dvorište u T., anagrafske oznake: H. L., te se nalaže tuženoj da tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu za upis suvlasničkog dijela navedene nekretnine na ime tužitelja za ½ dijela u zemljišnim knjigama, uz istodobni upis tog prava sa imena tužene za ½ dijela, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak. "

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, platiti tužitelju iznos od 1.000.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 02. prosinca 2014. do isplate obračunatom od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate obračunato po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, platiti tužitelju 283.236,11 USD, u protuvrijednosti u kunama, sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 02. prosinca 2014. godine do isplate obračunatom od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate obračunato po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena. "

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 175.000,00 kn, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 60.375,00 kn."

2. Protiv navedene presude, sadržajno samo protiv točaka I., II. i III. izreke, pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu odluku ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži naknadu troška žalbe.

3. Tuženica je dostavila pismeni odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tužitelja. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama, važnim za presuđenje u ovom predmetu, jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi tužitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako je predmetna nekretnina suvlasništvo stranaka na ravne dijelove te zahtjev za izdavanjem tabularne isprave radi uknjižbe tužitelja, eventualno kumulirani zahtjev za isplatom, te zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-stranke su zaključile brak 1. veljače 1986. u Z.;

-stranke su živjele u L. do 1989., potom u M.1 , zatim u D., pa na M. , a u L. su se vratili 2002. ili 2003. te su do 2007. živjeli u T. zajedno s tri zajedničke kćerke;

-prema navodu tuženice do poremećaja obiteljskih odnosa došlo je 2005. kada mu je dala pisano odobrenje da se u skladu sa šerijatskim pravom drugi puta oženi, nakon čega se tužitelj 2006. ili 2007. oženio s još jednom ženom;

-do faktičnog prekida bračne zajednice stranaka došlo je u lipnju 2007. kada je tuženica pobjegla s dvije mlađe kćerke iz L. u Z. te započela samostalan život;

-nije sporno da su tijekom 2007. tuženica i zajedničke kćeri stranaka, tada mlt. D. i S. koja je u tom trenutku imala 21 godinu, ilegalno (za lokalni Libijski pravni sustav), bez dozvole i znanja tužitelja, napustile njihov obiteljski dom u L. i odselile u Hrvatsku, gdje se tada već nalazila najstarija kćer stranaka J.;

-po dolasku u Z. tuženica je s djecom najprije živjela u kući svojih pokojnih roditelja na adresi …, u kojoj je živio i njen brat G. B.;

-tuženica je po povratku u Hrvatsku nastavila raditi za tvrtku V. I. P. L. B. O. S.

– D., a kasnije za tvrtke S. L. – H., te S. E. S. R. L. iz R., gdje je ostvarivala mjesečne plaće koje su prvotno iznosile oko 5.000,00 eura da bi se postupno popele na oko 9.000,00 eura mjesečno, a što je utvrđeno, između ostalog, i uvidom u potvrde o primanjima tuženice i izvode s računa za razdoblje od studenoga 2007. do prosinca 2010. (listovi 180–212 spisa);

-tuženici su poslodavci također isplaćivali godišnji bonus, osigurali službeno vozilo, plaćali gorivo, stanarinu, prijevoz, školske knjige za najmlađe dijete i privatno zdravstveno osiguranje za obje mlađe kćerke;

-godine 2008. tuženica je pokrenula postupak radi razvoda braka koji se pred sudom prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem P2-485/08 P2-485/08, te je brak stranaka razveden presudom od 1. prosinca 2014.;

-dana 24. lipnja 2009. tuženica je kao kupac s prodavateljima E. K., N. G. i R. K. sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao k. č. br. 821/9 upisane u z.k. ul. br. 380 k.o. D., u naravi stambeni objekt s dvorištem – kuća br. 82 i dvorište u T., anagrafske oznake …, H. L., temeljem kog je ishodila upis predbilježbe prava vlasništva na svoje ime;

-tužitelj navodi kako je tuženica prilikom odlaska iz L. 2007. uzela zlata, nakita, i novaca u ukupnoj vrijednosti od oko 200.000,00 eura, a sve je to bila njihova bračna stečevina;

-tuženica pak tvrdi kako je prilikom odlaska iz L. 2007. uzela sa sobom samo dvije narukvice, dvije ogrlice i 3-4 prstena što su sve bili pokloni od tužitelja kupljeni za vrijeme trajanja braka, dok je maloljetna D. imala 2 seta dječjih naušnica;

-uvidom u potvrdu o primitku novca od 15. lipnja 2009. utvrđeno je da je brat tuženice istoj pozajmio 50.000,00 eura, čime su potvrđeni navodi tuženice o podrijetlu dijela novca za kupovninu predmetne nekretnine;

-pozajmljeni novac tuženica je bratu vratila tijekom naredne dvije godine.

9. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 248. i čl. 249. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, 103/15, dalje: ObZ/03) te odlučio kao u izreci pobijane odluke.

10. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo.

11. Sud je prvog stupnja utvrdio kako je tuženica predmetnu nekretninu stekla sredstvima svoje vlastite imovine, i to od svoje, za prilike u Hrvatskoj, izuzetno visoke plaće, te od zajma kog je pozajmila od svog brata G. B. i kasnije mu vratila pozajmljeni iznos, također, od svoje plaće. Zaključio je kako tužitelj nije dokazao da bi nekretnina bila stečena, čak ni u najmanjoj mjeri, sredstvima bračne stečevine nje i tužitelja ili od tužiteljeve vlastite imovine. Utvrdio je, dakle, kako predmetna nekretnina nije imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe iz te imovine, pa je stoga pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 248. i 249. st. 1. ObZ kad je odbio tužbene zahtjeve. Kako onaj stvarnopravni, tako i onaj eventualno kumulirani obveznopravni.

12. Žalbeni razlozi tužitelja u pretežitom dijelu osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj svojom ocjenom i interpretacijom izvedenih dokaza nije doveo u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja. I po shvaćanju ovog višeg suda pravilno je utvrđeno kako tuženica nakon faktičnog prekida bračne zajednice 2007., odlaska iz L. te dolaska u Hrvatsku, gdje je nastavila živjeti sa svoje troje djece, nije raspolagala značajnijim sredstvima. Pogotovo ne tolikim da bi s njima mogla kupiti predmetnu nekretninu. Jer da je već tad raspolagala onim sredstvima koje spominje tužitelj (kaže zlata, nakita i novca u vrijednosti oko 200.000,00 eura, list 129 spisa) onda ne bi morala od brata pozajmiti 50.000,00 eura o čemu svjedoči pismena potvrda od 15. lipnja 2009. (list 37 spisa), niti ugovoriti obročnu isplatu kupovnine.

13. Kako je od brata pozajmila novac devet dana prije zaključenja predmetnog ugovora o kupoprodaji (zaključen je 24. lipnja 2009., vidi list 6-8 spisa) prihvatljiva je njena tvrdnja kako je njime platila prodavateljima dio ugovorene kupovnine od 130.000,00 eura.

14. Kako proizlazi iz uglavaka u dotičnom Ugovoru, tuženica je prodavateljima najprije platila kaparu od 15.000,00 eura, potom u času potpisivanja ugovora 24. lipnja 2009. 85.000,00 eura, a ostatak se obvezala platiti u 6 jednakih mjesečnih obroka u periodu od 5. kolovoza 2009. do 5. siječnja 2010. Dakle, u času zaključenja ugovora platila je 100.000,00 eura na ime kupovnine, a polovina tih sredstava potiče od spomenutog zajma.

15. Za ovako ugovorenu dinamiku isplate dijelova kupovnine tuženica nudi prihvatljivo objašnjenje. Ona je, naime, po dolasku u Hrvatsku 2007. nastavila raditi za tvrtku V. I. P. L. B. O. S. – D., a kasnije za tvrtke S. L. – H., te S. E. S. R. L. iz R., gdje je ostvarivala mjesečne plaće koje su prvotno iznosile oko 5.000,00 eura da bi se postupno popele na oko 9.000,00 eura mjesečno. To je za prilike u Hrvatskoj izuzetno visoka plaća. A kako je tad već bračna zajednica stranaka faktično prestala, sve je to bila njena vlastita imovina. Ova činjenica proizlazi ne samo iz subjektivnih dokaza, već i iz uvida u izvode iz računa tuženice te potvrde o plaći (listovi 38-86 spisa).

16. Zato je uvjerljiva tvrdnja tuženice da je predmetnu nekretninu stekla od svoje vlastite imovine, dok suprotni činjenični navodi tužitelja nisu uvjerljivi. Stoga je činjenično stanje pravilno utvrđeno.

17. Novčane uplate od strane tužitelja tuženici (30. rujna 2002. i 31. srpnja 2006., listovi 29, 116-118 te 140 spisa) su vremenski toliko udaljene od datuma kupoprodaje da, pokraj gore opisanih činjeničnih utvrđenja, ne dokazuju da bi tuženica s tim novcima, pa ni u manjoj mjeri, financirala kupovinu predmetne nekretnine.

18. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako tvrdnje tužitelja o veoma vrijednom nakitu kog je iz L. u Hrvatsku odnijela tuženica nisu potkrijepljene objektivnim dokazima, pa čak ni konkretnim i preciznim opisom tog nakita i dragocjenosti.

19. Isprave na koje žalitelj ukazuje u žalbi, poput uvjerenja o prebivalištu i ugovora o najmu stana, ne dokazuju da bi nekretnina bila stečena od tužiteljeve vlastite imovine ili bračne stečevine stranaka niti da bi bračna zajednica stranaka trajala faktično dulje od lipnja 2007.

20. Žalbeni navod predlagatelja kako sud prvog stupnja nije izveo sve dokaze, koje je on predložio, nije osnovan. Naime, po čl. 220. ZPP sud prvog stupnja odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa time što je odbio izvesti ove dokaze nije povrijedio pravila postupka. A pokraj toga što je izveo druge dokaze na bitne okolnosti, činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno.

21. U svezi žalbenog razloga kako su stranke u času kupoprodaje 24. lipnja 2009. godine još uvijek bile u braku, jer je on tek kasnije razveden pravomoćnom sudskom presudom poslovni broj P2-485/08 od 1. prosinca 2014., valja navesti kako pravni standard "vrijeme trajanja bračne zajednice" iz čl. 248. ObZ/03, kao jedna od pretpostavki za stjecanje vlasništva temeljem zakona po načelu bračne stečevine, pretpostavlja faktično trajanje bračne zajednice. Pa kako je bračna zajednica stranaka faktično prekinuta 2007., njena plaća koju je ostvarivala nakon toga, predstavlja njenu vlastitu imovinu.

22. S obzirom na ishod postupka, sud je prvog stupnja pravilno odlučio i o troškovima postupka, a po čl. 154. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 155. ZPP, s tim što je trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku pravilno izračunao primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

23. Stoga je valjalo po čl. 368. st. 1. ZPP presudom odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u osporenom dijelu, jer je ovaj viši sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

24. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

25. Također je valjalo po čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP, odbiti i zahtjev tuženice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu, jer se ne radilo o trošku potrebnom za vođenje parnice.

U Zagrebu 7. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.