REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 430/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, Z., OIB: …, kojeg zastupa J. K., mag. iur., protiv tuženice R. G. iz S., OIB: …koju zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1525/15-2 od 19. rujna 2017., kojom je presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-853/14 od 23. siječnja 2015. djelomično potvrđena i djelomično preinačena, u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 91.671,54 kn sa zateznim kamatama od 26. veljače 2014. do isplate (točka I.) odbijen je zahtjev za isplatu iznosa od 187.850,58 kn i podredni zahtjev za isplatu zateznih kamata po stopi od 14% na ovaj iznos, i daljnjih zateznih kamata do zatražene stope zateznih kamata od 14% godišnje na glavnični iznos dosuđen u točci I. izreke presude (stavak II.) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stavak III.).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda pod točkom II. i III. izreke te je naloženo tuženici da tužitelju isplati 187.850,58 kn sa zateznim kamatama od 26. veljače 2014. do isplate, a odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka (točka I.) te je odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda suda prvog stupnja pod točkom I. izreke (točka II.).

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno ukine i predmeta vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Revizija nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat isplaćene mirovine i zaštitnog dodatka u iznosu od 279.522,22 kn, koje je tužiteljica podigla nakon smrti korisnika obiteljske mirovine J. G. koja je preminula 31. siječnja 1998.

6. Sud prvog stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev u bitnomu s obrazloženjem:

- da je J. G. bila korisnik obiteljske mirovine počevši od 18. prosinca 1987., a rješenjem od 22. travnja 1996. i da joj je priznato pravo na zaštitni dodatak uz obiteljsku mirovinu;

- da je J. G. preminula 31. siječnja 1998.;

- da je tužitelj sredstva mirovine i zaštitnog dodatka na račun J. G. kod P. b. Z. d.d. broj 10119018738 nastavio isplaćivati i nakon smrti J. G.;

- da je od smrti J. G. pa do prestanka isplaćivanja mirovine i zaštitnog dodatka tužitelj po ovoj osnovi u razdoblju od siječnja 1998. do prosinca 2012. isplatio 279.522,22 kn, a sav ovaj iznos je s računa nakon smrti J. G. podigla i za sebe prisvojila tuženica, koja je bila opunomoćenik J. G. po ovoj štednoj knjižici;

- da je tužitelj podnio tužbu 25. veljače 2014.;

- da je na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO) tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 91.671,54 kn, dok je pozivom na odredbu čl. 225. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev za iznos od 187.850,58 kn smatrajući da su sva potraživanja dospjela prije 25. veljače 2009. u zastari, jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. veljače 2014.

7. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj (kao nadležno tijelo u upravnom postupku) 17. prosinca 2014. donio rješenje, kojim je G. R. utvrđena visina nepripadno isplaćene mirovine i zaštitnog dodatka priznate J. G. za razdoblje od 1. veljače 1998. do 31. prosinca 2012. u iznosu od 279.522,12 kn, drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 166. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11 i 76/12- dalje: ZOMO) zaključuje da zastara počinje teći od pravomoćnosti tog rješenja te da potraživanje od podnošenja tužbe 24. veljače 2014. za razdoblje od 25. veljače 2014. nije u zastari te je preinačio prvostupanjsku presudu i naložio tuženici isplatu iznosa od 187.850,58 kn.

8. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

10. Prema odredbi čl. 385. ZPP-a protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. tog Zakona, revizija se može podnijeti i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

10.1. Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka uopće ne obrazlaže ovaj revizijski razlog, pa ga revizijski sud, u skladu s odredbom čl. 386. ZPP-a, ne može uzeti u obzir.

11. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženica temelji na tvrdnji da se čl. 166. st. 2. ZOMO-a mogao primijeniti samo na korisnika mirovine, a da tuženica nije bila korisnik obiteljske mirovine koju je tužitelj isplaćivao bez pravne osnove te da je tužitelj utuženo potraživanje na temelju navedene zakonske odredbe mogao zahtijevati samo od banke pa da je u odnosu na tuženicu promašena pasivna legitimacija, a o čemu da nižestupanjski sudovi nisu vodili računa.

12. Osporavajući pasivnu legitimaciju tuženica se poziva na odredbu čl. 166. st. 2. ZOMO-a očito imajući u vidu odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15,120/16), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., kojim je propisano da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu, kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće i kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

13. S obzirom na vrijeme u kojem su izvršene sporne isplate, u konkretnoj situaciji valjalo je primijeniti odredbu čl. 166. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11 i 76/12- dalje: ZOMO), kojom je propisano da rokovi zastare potraživanja naknade štete u slučajevima iz toga Zakona počinju teći od dana kada je u upravnom postupku postalo izvršno prema Zakonu o općem upravnom postupku rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja, odnosno kojim je utvrđeno da isplaćeno davanje ne pripada ili pripada u manjem opsegu.

14. Prema odredbi čl. 164. ZOMO-a osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu, a obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji i u situaciji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno navedenom Zakonu i kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće s tim da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava prema čl. 164. i čl. 165. toga Zakona.

15. Kako je utuženi iznos uplaćen na tekući račun pok. J. G. nakon njezine smrti ne može se smatrati ni njezinom ostavinskom imovinom te tuženica nije bila ovlaštena raspolagati tim novčanim sredstvima pa se u konkretnom slučaju o zahtjevu tužitelja može odlučivati jedino primjenom instituta stjecanja bez osnove u smislu citirane odredbe čl. 164. ZOMO-a.

16. Tuženica tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, a niti u žalbi protiv prvostupanjske presude nije istakla prigovor nedostatka pasivne legitimacije, pa isti ne može isticati niti u reviziji. No, i neovisno o tomu u situaciji kada nije sporno da je tuženica na temelju punomoći s tekućeg računa otvorenog na ime njene majke J. G., podizala novčane iznose nepripadno isplaćene mirovine i nakon smrti majke, sasvim su neosnovani navodi tuženice da nije pasivno legitimirana i da je tužitelj utuženo potraživanje mogao zahtijevati samo od banke. Ovo stoga, jer uplaćena sredstva nije stekla banka niti je uplatom povećana imovina banke. Radi se o tuđim sredstvima, u ovom slučaju sredstvima tužitelja, koja su nepripadno doznačena na tekući račun vlasnice tekućeg računa, a koja je tuženica podigla na temelju punomoći te tužitelj može zahtijevati njihov povrat samo od tuženice, koja je utuženi iznos stekla bez osnove (tako i ovaj sud u odluci Rev-1660/2012-2 od 29. lipnja 2016.).

17. Budući da je tužitelj (kao upravno tijelo) donio rješenje o visini nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u razdoblju od 1. veljače 1998. do 31. prosinca 2012. u iznosu od 279.522,12 kn, sud je vezan pravomoćnim rješenjem donesenim u upravnom postupku (čl. 12. st. 1. ZPP) i ne može ispitivati pravilnost i zakonitost takvog rješenja (tako i u Rev-1774/11 od 13. svibnja 2015., Revr-947/17 od 11. rujna 2018. i druge).

18. Kako tuženica ne osporava zaključke suda drugog stupnja da je rješenje tužitelja od 17. prosinca 2014., pravomoćno to od pravomoćnosti tog rješenja do podnošenja tužbe 25. veljače 2014. nije protekao rok zastare od 5 godina određen čl. 225. ZOO- a, a koji se primjenjuje na konkretan slučaj na temelju čl. 166. st. 1. ZOMO-a.

19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.