REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 574/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. G., OIB: …, iz S., kojeg zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika K. b. c. S., OIB: … S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 1188/2021-3 od 29. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pr-2419/2021 od 27. travnja 2021., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 15.860,51 kn kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu), na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže određeno u izreci presude (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.375,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 11.461,13 kn, dok je preinačenjem prvostupanjske presude 4.399,38 kn odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 4.399,38 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke). Potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 3.281,25 kn, a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka je odbijen.

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-516/2022-2 od 15. veljače 2022., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Imaju li zaposlenici u javnim službama pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice od 5.415,37 kn za razdoblje od 27. 01. 2017.g. do 31.

10. 2017.g. sukladno Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006.g. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009.g. i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. g.?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu razliku plaće i za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

9. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom u odnosu na pobijani dio presude je utvrđeno

-da je osnovica plaće izračunata prema odredbama Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. na dan 26. listopada 2016. iznosila 5.415,37 kuna;

-da je Vlada Republike Hrvatske Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 123/16) od 29. prosinca 2016. osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn;

-da su stranke sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“ broj 128/2017) kojim su ugovorile visinu osnovice;

-da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. tužiteljici isplaćivao plaću u skladu s Odlukom od 29. prosinca 2016., u visini osnovice od 5.211,02 kuna.

10. Bez posebnog obrazloženja, očito polazeći od produžene primjene odredbi Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i nakon 26. siječnja 2017. prvostupanjski sud zahtjev za isplatu plaće i za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. ocijenio je osnovanim.

11. Drugostupanjski sud, međutim, tužbeni zahtjev za ovo sporno razdoblje ocijenio je neosnovanim zaključivši da nakon proteka petogodišnjeg roka na koji je ugovor sklopljen (26. listopada 2016.) i proteka tri mjeseca produžene primjene, sukladno čl. 199. st. 1. ZR-u, nema mjesta primjeni sporazuma kojim je bila ugovorena osnovica.

12. Tužitelj, u podnesenoj reviziji smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 31. studenoga 2006, Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

13. Ovaj sud o naznačenom pitanju već je izrazio shvaćanje u odlukama broj Rev- 269/2022-2 od 12. travnja 2022. i Rev-287/2022-2 od 12. travnja 2022., a s kojim shvaćanjem je shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci sukladno.

14. Prema odredbi čl. 396. ZPP-a, kad sud odlučuje o prijedlogu za dopuštenje revizije ili o reviziji, može se pozvati i na razloge neke svoje prethodne odluke.

15. Zbog nepotrebnog ponavljanja ovaj sud se poziva na razloge iznesene u navedenim odlukama.

16. Slijedom iznesenog, kako ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a na koji razlog se odnosi naznačeno pitanje, valjalo je reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.