REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1047/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š., OIB ..., iz B. i H., T., koju zastupaju punomoćnici R. V. i S. B., odvjetnici u O., protiv tuženika Grada D. M., kojeg zastupa punomoćnica Ž. K.- T., odvjetnica u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-78/2018-2 od 25. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-116/2017 od 6. studenoga 2017., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo obvezati tuženika isplatiti tužiteljici iznos od 259.518,85 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 3. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se isplaćuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, važećoj posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za tri postotna poena, a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 32.078,50 kuna. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 31.000,00 kuna.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Odredba članka 392.a stavka 1. ZPP daje ovlaštenje revizijskom suda pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno navodima revidentice, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što su u presudi navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama. Pritom je primijetiti da revidentica sasvim paušalno ukazuje na ovu bitnu povredu jer ne navodi za koja odlučna činjenična utvrđenja nedostaju razlozi.
8. Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 259.518,85 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 3. svibnja 2013. do isplate.
9. U provedenom su postupku utvrđene sljedeće pravno odlučne činjenice:
- da je tuženik kao zakupodavac 26. svibnja 1998. zaključio s trećom osobom I. G. kao zakupnikom ugovor o zakupu poslovnog prostora, a koji je poslovni prostor tužiteljici kao slijednici bivšeg vlasnika vraćen (dan) u vlasništvo,
- da je zakupnik I. G., nakon što je otkazao ugovor o zakupu, ishodio pravomoćnu presudu prvostupanjskog suda broj P-225/12-78 od 3. svibnja 2013., kojom je tužiteljici naloženo isplatiti mu naknadu za učinjena ulaganja na nekretninama koje su sada njezino vlasništvo u iznosu od 240.768,85 kuna, te naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 18.750,00 kuna, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 3. svibnja 2013. do isplate.
- da tužiteljica nije pretrpjela štetu zbog okolnosti da bi bila dužna zakupniku I. G. naknaditi njegova ulaganja u predmetnu nekretninu jer je tim ulaganjima povećana vrijednost njezine nekretnine,
- da okolnost što je tužiteljica obvezana nadoknaditi parnični trošak trećoj osobi I. G. nije u pravnoj korelaciji s odnosom između stranaka u ovom postupku,
- da tužiteljici šteta nije nastala u utuženom iznosu samim donošenjem presude u predmetu ranije oznake P-225/12,
- da tuženik nije znao niti mogao znati da bi tužiteljica vodila postupak radi povrata nekretnine,
- da tužiteljica tijekom postupka nije ni istakla da je postupila po pravomoćnoj presudi kojom je obvezana trećoj osobi I. G. isplatiti navedene novčane iznose,
- da je tužiteljica tužbu utemeljila, pored osnove naknade štete, i na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove, ali nije postavila zahtjev za isplatu eventualne zakupnine koju bi tuženik preuzeo od zakupca, a koja zakupnina bi inače pripala tužiteljici, već je tužiteljica samo istakla da je trebalo izvršiti određeno prebijanje između naknade za izvršena ulaganja i zakupnine,
- da za mogućnost ovakvog prebijanja tužiteljica nije ponudila dokaze tijekom postupka da bi se moglo utvrditi kad je tuženik počinio određenu protupravnu radnju.
10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su odbili tužbeni zahtjev smatrajući da nisu ispunjene kumulativno određene pretpostavke za naknadu štete (osoba oštećenika i štetnika, štetna radnje i šteta, te uzročno-posljedična veza, kauzalni neksus, između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice te radnje, kao i protupravnost radnje), a osim toga, šteta koju tužiteljica potražuje, sve i da postoji uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete, nije ni nastala jer je tužiteljica nije postupila po obvezi isplate iznosa od 259.518,85 kuna trećoj osobi.
11. S druge strane, što se tiče okolnosti da je tužiteljica tužbu utemeljila, pored pravne osnove naknade štete, i na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove, sudovi su imali na umu da tužiteljica nije postavila zahtjev za isplatu eventualne zakupnine koju bi tuženik preuzeo od zakupca, a koja zakupnina bi inače pripala njoj, već je samo istakla da je trebalo izvršiti određeno prebijanje između naknade za izvršena ulaganja i zakupnine, ali da za mogućnost ovakvog prebijanja tužiteljica nije ponudila dokaze tijekom postupka da bi se moglo utvrditi kada je tuženik počinio određenu protupravnu radnju, pa je zahtjev tužiteljice odbijen i po ovoj osnovi.
12. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva kao i razloge iznesene u obrazloženjima presuda nižestupanjskih sudova. Naime, pravilno su sudovi ocijenili da činjenicom donošenja presude prvostupanjskog suda broj P-225/12 od 3. svibnja 2013. tužiteljici nije nastala šteta koju bi joj tuženik bio u obvezi naknaditi jer je vrijednost njezine nekretnine ulaganjima treće osobe povećana. Što se, pak tiče, zahtjeva za naknadom troškova parničnog postupka, taj trošak doista nije u korelaciji s odnosom stranaka u ovom sporu.
13. U tom su smislu sudovi pravilno ocijenili da nisu ostvarene naprijed navedene pretpostavke odštetne odgovornosti u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. u vezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18 - dalje: ZOO), kao ni pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO. Naime, da bi mogla biti riječ o stjecanju bez osnove, moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke: povećanje imovine na jednoj strani, smanjenje imovine na drugoj strani, uzročna veza između takvog povećanja odnosno smanjenja imovine, nepostojanje osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, ne smije biti riječi o štetnoj radnji jer u tom slučaju postoji odgovornost za štetu. Kod činjenice da tužiteljica tijekom postupka nije ponudila dokaze na temelju kojih bi se moglo utvrditi kada je tuženik počinio određenu protupravnu radnju, to su sudovi pravilno ocijenili da zahtjev tužiteljice po ovoj osnovi nije osnovan.
14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, na temelju je odredbe članka 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana radi čega je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
