Broj: Ppž-12552/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Snježane Oset i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M.Z., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog M.Z. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, broj Pp-460/2021 od 10. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.Z. i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljeni M.Z. obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, broj Pp-460/2021 od 10. lipnja 2021., okrivljeni M.Z. proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti iznos od 246,00 kuna, pri čemu iznos od 200,00 kuna predstavlja paušalni trošak, a iznos od 46,00 kuna prijevozni trošak svjedoka.

2. Protiv te presude, okrivljeni M.Z. je po svojoj braniteljici K.K., odvjetnici iz Z., podnio pravodobnu žalbu, pobijajući prvostupanjsku presudu po svim zakonom dopuštenim osnovama, te prijedlogom da se ista preinači i oslobodi od optužbe odnosno podredno ukine i vrati na ponovni postupak. 3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na istaknute bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka i povredu materijalnog prava, a sve iz razloga što u žalbi takve povrede nisu niti jednom riječju konkretizirane, nije moguće odgovoriti.

6. Slijedom upravo navedenog, a budući žalba sadržajno predstavlja isključivo žalbu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano i dostatno obrazložio svoju odluku o krivnji žalitelja.

7. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenog Mladena Zubića, analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitanih žrtvi Š.Č. i G.Z., svjedoka D.J., P.R., M.M. i J.V., te analizom i ocjenom dokumentacije priležeće spisu. Detaljna analiza i ocjena navedenog nalazi se u obrazloženju pobijane odluke, kao i odluka o krivnji, te se žalitelj upućuje upravo na valjano i argumentirano obrazloženje, i u svemu prihvatljive razloge, a kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

8. Žalbenim navodima u kojima istovjetni kao i u obrani danoj u postupku pred prvostupanjskim sudom poriče da bi počinio prekršaj za koji je proglašen krivim, nije dovedena u pitanje ispravnost i cjelovitost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovaj sud obranu okrivljenika ocjenjuje onako kako ju je cijenio i prvostupanjski sud, te za to dao valjane razloge. U ponašanju okrivljenog Mladena Zubića ostvarena su sva obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je proglašen krivim.

9. U odnosu na u žalbi iznesenu sumnju u vjerodostojnost iskaza žrtvi, pri čemu se posebno naznačava izostanak sjećanja u odnosu na detalje kod žrtve Š.Č., žalitelju se ukazuje da je za predmetni postupak potpuno irelevantno kako je bio odjeven u kritično vrijeme, kao što niti u utvrđivanju činjeničnog stanja nema propusta iz razloga što se žrtva ne može sjetiti točnog vremena kada se prekršaj dogodio. Te okolnosti nedvojbeno su utvrđene kroz ostale provedene, kako materijalne tako i personalne dokaze, a sama žrtva Š.Č. u svome iskazu navodi da se uslijed prestrašenosti nije koncentrirala na detalje.

10.Nadalje, u odnosu na nezadovoljstvo žalitelja ocjenom iskaza svjedokinje D.J., valja navesti da u odnosu na sve ostale provedene dokaze i utvrđenja koja iz istih proizlaze, navedeni iskaz je nedvojbeno usmjeren na pogodovanje okrivljeniku. Naime, nije moguće prihvatiti kao vjerodostojan iskaz svjedoka koji sa sigurnošću tvrdi da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio u kući, a ne na mjestu počinjenja prekršaja, pri čemu tu tvrdnju obrazlaže time da je okrivljeniku „pozlilo“, a nikakav oblik medicinske pomoći pritom nije zatražen.

11.Stoga, imajući u vidu navedeno, nije dovedena u sumnju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i odluka o krivnji žalitelja.

12.Razmotrivši povodom žalbe odluku o kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda.

Izrekavši okrivljeniku novčanu kaznu, kao blažu, budući Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje izricanje i kazne zatvora, i to na donjoj granici zakonskog okvira, prvostupanjski sud cijenio je na strani okrivljenika isključivo olakotnu okolnost u vidu ranije neosuđivanosti i materijalnih prilika, dok postojanje otegotnih nije utvrdio, te smatra da je takva sankcija primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te da će se upravo tako izrečenom sankcijom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

13.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom M.Z. određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 8 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtve, Centar za socijalnu skrb Z. i tužitelja.