REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1682/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice I. T., OIB … i drugotužitelja D. T., OIB …, oboje iz G., koje zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik u Č., protiv tuženika R. F. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2813/2017-2 od 30. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6033/14- 39 od 18. listopada 2016., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2813/2017-2 od 30. siječnja 2018. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-6033/14-39 od 18. listopada 2016. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuju se ništetnima Ugovor o zajmu broj 110322DIT od 22.3.2011. i to u iznosu od 5.401,83 eura i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 22.3.2011. ovjeren po javnom bilježniku I. M. iz Z., broj Ov- 615/11, a koji su sklopljeni između I-tužiteljice I. T. iz G., OIB: … i II-tužitelja D. T. iz G., OIB: …, s jedne strane, i tuženika R. F. iz Z., OIB: …, s druge strane.

2. Utvrđuje se da Ugovor o zajmu broj 110322DIT od 22.3.2011. i to u iznosu od 5.401,83 eura i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 22.3.2011. ovjeren po javnom bilježniku I. M. iz Z., broj Ov-615/11, a koji su sklopljeni između I-tužiteljice I. T. iz G., OIB: … i II-tužitelja D. T. iz G., OIB: …, s jedne strane, i tuženika R. F. iz Z., OIB: …, s druge strane, nisu nastali i ne postoje jer nisu niti sklopljeni te stoga ne proizvode pravne učinke.

3. Određuje se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici upisane u zk.ul.br. 923 k.o. G. G., i to na k.č.br. 1920/11 kuća za odmor i dvorište površine 150 čhv tako da se briše pravo vlasništva s imena tuženika R. F. iz Z., OIB: … uz istodoban upis prava vlasništva I-tužiteljice I. T. iz G., OIB: … i II- tužitelja D. T. iz G., OIB: …, svaki u ½ dijela.“.

Pod točkom II. izreke odbio je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, a pod točkom III. je naložio tužiteljima solidarno naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kuna, u roku 15 dana.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-2813/2017-2 od 30. siječnja 2018. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I.2. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje da predmetni ugovori nisu nastali niti ne postoje. Pod točkom II. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I.1., I.3., II. i III. te je sudio:

"1. Utvrđuju se ništetnima Ugovor o zajmu broj 110322DIT od 22.3.2011. i to u iznosu od 5.401,83 eura i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 22.3.2011. ovjeren po javnom bilježniku I. M. iz Z., broj Ov- 615/11, a koji su sklopljeni između I. tužiteljice I. T. iz G., OIB:… i II. tužitelja D. T. iz G., OIB:…, s jedne strane, i tuženika R. F. iz Z., OIB:…, s druge strane.

2. Određuje se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici upisane u zk.ul.br. 923 k.o. G. G., i to na k.č.br. 1920/11 kuća za odmor i dvorište površine 150 čhv tako da se briše pravo vlasništva s imena tuženika R. F. iz Z., OIB:… uz istodoban upis prava vlasništva I. tužiteljice I. T. iz G., OIB:… i II. tužitelja D. T. iz G., OIB:…, svaki u ½ dijela.

3. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima solidarno 9.442,50 kuna na ime naknade troška postupka u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima solidarno 1.031,25 kuna na ime naknade troška žalbe u roku od 15 dana."

3. Protiv (točke II., III. i IV.) drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda pod točl. I.1., I.3., II. i III. tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju u pobijanom dijelu i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, a podredno istu preinačiti u (toč. II.1., 2., 3. i 4.).

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude navedeni su jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

8. Neosnovano revident opisno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, jer je drugostupanjski sud u obzir uzeo sve dokaze provedene radi utvrđenja odlučnih činjenica te je dao ocjenu svakog od tih dokaza, kako svakog zasebno, tako i vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka pri čemu su ocijenjene sve odlučne činjenice.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su tužitelji kao fiducijarni dužnici 22. ožujka 2011. zaključili s tuženikom kao vjerovnikom Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina, koji u sebi sadrži i ugovor o zajmu,

- da je između tužitelja kao zajmoprimaca i M. Š. kao predstavnika i člana ilegalne kriminalne organizacije koja je javno djelovala pod imenima P. d.o.o., T. N. d.o.o., O. R. d.o.o., O. d.o.o. i dr. te R. F. kao prividnog zajmodavca s druge strane, usmeno utanačeno kako je stvarni iznos zajma 19.900,00 kuna, ali je u ugovoru o zajmu i sporazumu radi osiguranja novčane tražbine neistinito naveden iznos zajma od 5.401,83 EUR, što odgovara kunskoj protuvrijednosti od 39.900,00 kuna, s ugovornom kamatom od 5,36% godišnje na ovaj viši iznos,

- da je nakon ovjere ugovora u uredu javnog bilježnika M. Š. isplatio drugotužitelju na ruke oko 16.500,00 kuna na ime zajma, nakon što je od usmeno ugovorenog iznosa od 19.900,00 kuna odbio slijedeće troškove zajma: trošak procjene nekretnine u iznosu od oko 1.700,00 kuna, trošak provizije za procjenu u iznosu do oko 300,00 kuna te trošak javnobilježničke ovjere od oko 1.500,00 kuna,

- da su tužitelji za pozajmljenih oko 16.500,00 kuna s odbitkom troškova, odnosno 19.900,00 kuna bez odbitka troškova, morali vratiti protuvrijednost od oko 43.282,50 kuna, odnosno više nego dvostruko

- da su pristali na prijenos vlasništva nekretnine višestruko vrjednije od stvarno primljenog iznosa novca.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu jer nisu ispunjene sve pretpostavke za postojanje zelenaškog ugovora iz čl. 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 - dalje: ZOO). To stoga, jer po ocjeni prvostupanjskog suda tuženik nije za sebe ugovorio nerazmjernu korist pri čemu ponašanje tuženika i agencije ima obilježja kaznenog djela prijevare, što je razlog za pobojnost, a ne za ništetnost ugovora.

11.1. Nadalje, sud je odbio zahtjev za utvrđenje da ugovori nisu nastali i da ne postoje jer tužitelji nisu dokazali postojanje mana volje.

12. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi stranaka, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu i Sporazuma ocjenjujući ugovor o zajmu ništetnim primjenom čl. 322. st. 1. ZOO u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 329. st. 1. ZOO jer je riječ o zelenaškom ugovoru.

13. Vezano za navode revidenta da tužitelji u tužbi navode da im nikada nije bio isplaćen cjelokupni iznos zajma, revident u reviziji ukazuje na primjenu čl. 360. ZOO prema kojoj u slučaju neispunjenja ugovorne obveze jedne ugovorne strane druga strana može zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor te ističe da neispunjenje ugovora ne može biti razlog ništetnosti ugovora kako je to pogrešno sud u pobijanoj presudi ocijenio.

13.1. Međutim, drugostupanjski sud je ocijenio da su kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 329. st. 1. ZOO i da se radi o zelenaškom ugovoru koji je ništetan, a ništetan ugovor nije niti nastao stoga su neosnovani navodi revidenta da je trebalo primijeniti čl. 360. ZOO odnosno ocijeniti da se radi o neispunjenju ugovora od jedne ugovorne strane.

14. Revident pogrešnu primjenu materijalnog prava veže uz drugačija utvrđenja, kao i drugačiju ocjenu dokaza (u odnosu na vrijednost nekretnine, iznos primljenog novca).

15. U odnosu na revizijske navode tuženika koji se iscrpljuju u osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja i davanju vlastite ocjene provedenih dokaza valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a nije dopušteno podnijeti reviziju zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

16. Vezano za pozivanje revidenta na različite odluke revizijskog suda i županijskih sudova u pojedinim predmetima u kojima je predmet spora bio zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu, valja reći da ih sud nije mogao uzeti u obzir jer ocjena o tome je li neki ugovor zelenaški ili nije ovisi o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

17. Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.