REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 207/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. J. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u Z., protiv I-tužene M. M. iz S., OIB: ..., i II-tuženika S. K. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica T. B. T., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-665/16-4 od 5. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru br. P-3977/15-19 od 15. listopada 2015., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija II-tuženika S. K. i ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-665/16-4 od 5. rujna 2017. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru br. P-3977/15-19 od 15. listopada 2015. u odnosu na II-tuženika u dijelu pod toč. I. i III. izreke, te se predmet vraća u tom dijelu na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužiteljici iznos od 16.051,45 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2014. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Naloženo je II-tuženoj da tužiteljici isplati daljnji iznos od 16.051,45 kn, također sa zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2014. do isplate i po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.). Naloženo je tuženicima da tužiteljici solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 5.309,30 kn (toč. III.).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba II-tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja pravodobnu reviziju je podnio II-tuženik S. K. temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), postavljajući pritom pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se da se revizija prihvati, ukinu obje nižestupanjske presude i predmet u odnosu na II-tuženika vrati na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije uz naknadu troškova postupka II-tuženiku.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija II-tuženika S. K. je osnovana.
6. U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
8. II-tuženik u reviziji postavlja sljedeća pitanja:
„-da li je jamac odgovoran za potraživanje po ugovoru o kreditu – leasingu kao dvostranoobveznom pravnom poslu temeljem kojega je trebalo isporučiti vozilo te potome plaćati dogovorene rate, ako predmet ugovora – vozilo nije nikada isporučeno
- da li je jamac odgovoran za potraživanje po ugovoru o kreditu –leasingu ako se davatelj kredita nije naplatio od primatelja kredita, odnosno nije isto niti pokušao već je odmah teretio jamce
- da li je jamac odgovoran drugome jamcu za potraživanje koje je od istoga naplaćeno po ugovoru o kreditu – leasingu kao dvostranoobveznom pravnom poslu temeljem kojega je trebalo isporučiti vozilo te potome plaćati dogovorene rate, ako predmet ugovora – vozilo nije nikada isporučeno“.
9. Kao razlog važnosti za postavljena pitanja II-tuženik ukazuje na odluku revizijskog suda br. Revt-98/07 od 30. siječnja 2008., a u kojoj je zauzeto shvaćanje suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda u ovom predmetu.
10. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-98/07 zauzeto je pravno shvaćanje da prema odredbi čl. 122. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) u dvostranim ugovorima ni jedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istovremeno ispuniti svoju obvezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz prirode posla. Nadalje se navodi da sve do ispunjenja obveze isporuke vozila sukladno ugovoru o leasingu, tuženici kao jamci ne bi bili dužni isplatiti tužitelju naknadu, koju bi na temelju Ugovora bio dužan plaćati primatelj leasinga, a kako je riječ o vozilu, isto je moralo biti i registrirano. 11. U konkretnom slučaju tužiteljica i II-tuženik su bili jamci I-tuženici M. M. kod Ugovora o kreditu br. ... između P. b. Z. d.d. kao kreditora i M. M. kao dužnika, za kupovninu vozila Audi A6 1.8.T, broj šasije ... kod tvrtke A. P. d.o.o. Kredit je bio sklopljen uz obročnu otplatu, na rok od 84 mjeseci. Kako I-tuženica nije otplaćivala kredit, to je P. b. Z. d.d. otkazala Ugovor o kreditu, te je cijeli iznos po kreditu dospio na naplatu.
12. Treba dodati da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je sporno vozilo registrirano pod oznakom ... na ime K. K. iz A. Kod toga je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog II-tuženik da se pribavi podatak o preuzimanju i primopredaji vozila, jer da predmet ovog postupka nije ništetnost spornog Ugovora, pa nije niti bitno utvrditi je li sporno vozilo isporučeno I-tuženoj. S takvim pravnim shvaćanjem suglasan je i drugostupanjski sud.
13. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti pravilnim. Prema shvaćanju revizijskog suda obveza jamca, u konkretnom slučaju, nastaje u slučaju ako je kreditor ispunio svoju obvezu, a obveza kreditora je u konkretnom slučaju bila da novac uplati tvrtki preko koje je I-tuženica namjeravala kupiti sporno vozilo i ako je to vozilo isporučeno I-tuženici. Kod toga valja naglasiti da je II-tuženik kao jamac jamčio za obvezu I-tuženice prema kreditoru samo u slučaju ako se u skladu s odredbom Ugovora o kreditu kupi sporno motorno vozilo, a ne i za drugačiji kredit, odnosno drugačiju namjenu kredita.
14. Stoga je valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude u odnosu na II-tuženika na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP zbog pogrešnog pravnog pristupa, te u odnosu na navedenog tuženika predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
15. U nastavku postupka sud će utvrditi je li sporno vozilo, u skladu s Ugovorom o kreditu isporučeno I-tuženici ili ne, te u skladu s tim ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice u odnosu na II-tuženika.
16. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove revizijskog postupka.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
