1              Poslovni broj: I Kž-444/2023-9

Poslovni broj: I Kž-444/2023-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim. predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Š. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19.i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-39/2023-35 od 8. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog D. Š. i branitelja, odvjetnika F. R.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. Š. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom od 8. studenog 2023., broj K-39/2023-35, Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog D. Š. zbog kaznenih djela protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkama 1., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke te presude i zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, sve u vezi članka 51. KZ/11., pa mu je, na temelju članka 230. stavak 2. u vezi sa člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., za kaznena djela opisana pod točkama 1., 3., 4., 5. i 7. izreke utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine za svako djelo, na temelju članka 230. stavak 2. u vezi sa člankom 34. i člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, te na temelju članka 230. stavak 2. u vezi članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., za kazneno djelo opisano pod točkom 6. izreke, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca. Nadalje, na temelju članka 58. stavak 1. u vezi s člankom 57. stavak 6. KZ/11. optuženom D. Š. je opozvana djelomična uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2160/2020. od 15. ožujka 2021., pravomoćna 5. svibnja 2021. pa je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca te je, na temelju članka 51. i članka 58. stavak 3. KZ/11. optuženi D. Š. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 23. ožujka 2023. pa nadalje te izdržani dio kazne zatvora na koju je osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2160/2020. u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca.

 

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom D. Š. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o drogama u trajanju od 3 (tri) godine koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava.

 

1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog D. Š. oduzet je nož sa zelenom plastičnom drškom i oštricom duljine 20 cm, privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 1050400 te će isti po pravomoćnosti presude biti uništen.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) oštećenicima trgovačkom društvu D. d.o.o., …, obrtu S., …, trgovačkom društvu K. P. d.o.o., … i trgovačkom društvu V. d.o.o., … dosuđeni su postavljeni imovinskopravni zahtjevi i to oštećenom trgovačkom društvu D. d.o.o. u iznosu od 700,00 eura (sedamsto eura) / 5.274,15 kuna (pet tisuća dvjesto sedamdeset četiri kune i petnaest lipa), obrtu S. u iznosu od 120,90 eura (sto dvadeset eura i devedeset centi) / 910,92 kuna (devetsto deset kuna i devedeset dvije lipe), trgovačkom društvu K. P. d.o.o. u iznosu od 1.451,34 eura (tisuću četiristo pedeset i jedan euro i trideset i četiri centa) / 10.935,12 kuna (deset tisuća devetsto trideset pet kuna i dvanaest lipa) i oštećenom trgovačkom društvu V. … u iznosu od 490,00 eura (četiristo i devedeset eura) / 3.691,91 kuna (tri tisuće šesto devedeset jedna kuna i devedeset jedna lipa) te je naloženo optuženom D. Š. navedene iznose naknaditi oštećenicima u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok je oštećeni obrt S., … s preostalim dijelom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženom D. Š. naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 132,72 eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) / 1.000,00 (tisuću) kuna te djelomično naknaditi trošak provedenih biometrijskog i psihijatrijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura) / 7.534,50 kuna (sedam tisuća petsto trideset četiri kune i pedeset lipa) koje troškove je dužan naknaditi u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude uplatom u Državni proračun, dok se djelomično oslobađa dužnosti naknade preostalog dijela troškova provedenih biometrijskog i psihijatrijskog vještačenja.

 

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

 

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. i 2. ZKP/08.) s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu Županijskog suda u Zagrebu broj K-39/2023-35 od 8. studenog 2023. preinači u dijelu odluke o kazni odnosno da D. Š. u odnosu na predmetna kaznena djela osudi na pojedinačne bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju odnosno da mu izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u duljem i adekvatnijem trajanju".

 

2.2. Optuženi D. Š. se žali po branitelju, odvjetniku F. R. zbog odluke o kazni, s prijedlogom "…usvojiti žalbu u cijelosti te preinačiti predmetnu presudu na način da se optuženiku izrekne blaža kazna".

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prethodno dodjeli u rad sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženog D. Š. putem audio-video veze iz Zatvora u … i njegovog branitelja odvjetnika F. R., u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika.

 

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

7. Državni odvjetnik žalbom tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne jednu okolnost pogrešno utvrdio kao olakotnu (optuženikovo priznanje počinjenih djela, kajanje i žaljenje radi istih) te da nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđenu otegotnu okolnost (osuđivanost optuženika), slijedom čega smatra da su optuženiku trebale biti izrečene strože pojedinačne i jedinstvena zatvorska kazna.

 

8. S druge strane, optuženik u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja pojedinačnih i jedinstvene kazne zatvora ispravno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti, no, da pritom nije u dostatnoj mjeri valorizirao olakotne okolnosti, slijedom kojih je optuženiku trebalo izreći blažu kaznu.

 

9. Međutim, protivno izloženim, kao oprečnim stavovima stranaka, ovaj žalbeni sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio sve okolnosti koje su relevantne sa aspekta odmjeravanja kazne (članak 47. stavak 1. KZ/11.), ispravno primijenio odredbe o ublažavanju kazne (članak 48. stavak 1. i 2. KZ/11. i članak 49. stavak 1. točka 3. KZ/11.) te u konačnici izrekao jedinstvenu kaznu zatvora prema zakonskim kriterijima propisanim člankom 51. stavak. 1. KZ/11.

 

10. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da priznanje, kajanje i žaljenje optuženika ne predstavlja olakotnu okolnost, jer "…njegovo priznanje nije pridonijelo niti utvrđenju činjeničnog stanja, a niti efikasnijem okončanju kaznenog postupka, obzirom je počinjenje predmetnih kaznenih djela bilo dokazano već i prije iznošenja njegove obrane na glavnoj (pogrešno) raspravi". Ovo tim prije što optuženik "…prilikom provođenja dokazne radnje prvog ispitivanja…nije iznosio svoju obranu" (štoviše, takav stav optuženik je u odnosu na optužbu iznio i na početku rasprave (list spisa 300), djela je priznao tek na završetku dokaznog postupka (list spisa 349)). Kod svoje ocjene, ovaj sud polazi od toga da samo zakonito korištenje prava obrane ne može naknadnom priznanju samo po sebi odreći svojstvo olakotne okolnosti, tim prije što je optuženik u vremenu počinjenja terećenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, a djela je priznao nakon izvođenja dokaza reprodukcijom snimke video kamera na raspravi kada se prepoznao na predočenim snimkama. Stoga je prvostupanjski sud ispravno zaključio kako optuženikovo priznanje u takvim uvjetima, uz iskreno kajanje i žaljenje radi počinjenih djela predstavlja njegovo ponašanje i odnos prema počinjenim djelima koje zavrjeđuju biti označeni kao olakotna okolnost.

 

10.1. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio pravilno utvrđenu okolnost optuženikove ranije osuđivanosti, u prilog čega naglašava kaznu koja bi optuženiku bila izrečena metodom kumulacije (13 godina, 11 mjeseci) u odnosu na izrečenu jedinstvenu kaznu od 6 godina, koja je rezultat primjene zakonom propisane metode aspiracije. Naime, izbor mjere kazne ne svodi se na isključivo matematičku valorizaciju izrečenih pojedinačnih i jedinstvene kazne, već predstavlja složeni proces odmjeravanja kazne sa svrhom propisanom zakonom (članak 41. KZ/11.).

 

11. I optuženik žalbom neosnovano dovodi u pitanje vrednovanje u postupku utvrđenih olakotnih okolnosti. Naime, nakon što je u potpunosti i točno utvrdio te okolnosti (priznanje počinjenih djela te iskreno iskazano kajanje i žaljenje radi istih, obveze uzdržavanja troje maloljetne djece, okolnosti prijašnjeg optuženikovog života koje se odnose na stradavanja članova obitelji uz njegovu neposrednu participaciju tim tragičnim događajima, bitno smanjena ubrojivost u vremenu počinjenja terećenih kaznenih djela, od kojih je jedno ostalo u pokušaju, novčani iznosi koji su pribavljeni počinjenim djelima), sud je iste pravilno valorizirao i u pitanju ublažavanja izrečenih kazni sukladno odredbama članka 48. stavka 1. i 2. KZ/11., te članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., nalazeći da će se i ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja.

 

11.1. Naime, ta svrha, kako je određena člankom 41. KZ/11., ima svoju retributivnu, specijalno i generalno preventivnu komponentu te resocijalizacijski zahtjev koji omogućava optuženiku da se nakon izdržane kazne ponovno uključi u društvo. Upravo u tom kontekstu, kontekstu svrhe kažnjavanja, odmjeravanje kazne nije prosta matematička operacija, već složena zadaća suda da izabere onu vrstu i mjeru kazne koja će ostvariti uvodno navedenu svrhu kažnjavanja. Prvostupanjski sud je svojom odlukom o kazni udovoljio navedenim zahtjevima, ispravno primijenivši i dodatni zakonski kriterij odmjeravanja kazne za djela počinjena u stjecaju (ocjena počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela – članak 52. stavak 1. KZ/11.).

 

12. Zaključno glede pravilnosti izrečene kazne treba imati na umu i činjenicu da je optuženiku uz kaznu izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti (članak 69. KZ/11.), jer je sud na raspravi utvrdio da je upravo optuženikova ovisnost o drogama poticajni čimbenik optuženiku glede počinjenja terećenih kaznenih djela. Stoga će izrečena sigurnosna mjera u zakonom propisanom trajanju otkloniti navedenu ovisnost kao poticajni element činjenja kaznenih djela po optuženiku.

 

13. Radi svega navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika su neosnovane pa je iste trebalo odbiti i temeljem članka 482. ZKP/08. potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu 13. ožujka 2024.