REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3631/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. G. iz K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., protiv tuženika I.-I. n. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. i p. d.o.o. iz R., radi utvrđenja nezakonitosti odluke, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1684/18-2 od 19. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. Pr-219/18-9 od 23. studenoga 2018., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1684/18-2 od 19. ožujka 2019., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da Odluka o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 50000210/543692/1/141/16 od 27. listopada 2016. tuženika kao poslodavca nije dopuštena, te da radni odnos tužiteljice nije prestao (toč. 1.). Naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na posao i to na radno mjesto koje je slično radnom mjestu 50685032 Viši referent za arhiviranje 2 (sistematiziran u organizacijskoj jedinici: 50371304 informacijsko dokumentacijski servisi, na lokaciji tehnički arhiv R. – U.), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen (toč. 2.). Ujedno je tuženik obvezan tužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen (toč. 3.).
2. Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u toč. 1. i 2. na način da je u tom dijelu zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen (toč. I.). Odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka (toč. II.), te je tužiteljica obvezana tuženiku nadoknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn (toč. III.). Ujedno je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (toč. IV.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
- dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se zahtjev tužiteljice u cijelosti usvoji, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužiteljice je osnovana.
6. U konkretnom slučaju je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, budući se radi o radnom sporu u kojem se pobija odluka o prestanku ugovora o radu. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrdio da Odluka tuženika o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 50000210/543692/1/141/16 od 27. listopada 2016., kojom je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici nije dopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati natrag na posao na radno mjesto koje je slično radnom mjestu 50685032 viši referent za arhiviranje 2, a koje je sistematizirano u organizacijskoj jedinici 50371304 informacijsko dokumentacijski servisi, na lokaciji tehnički arhiv R. – U.
8. Pri tom je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da je tuženik otkazao Ugovor o radu tužiteljici za radno mjesto Viši referent za arhiviranje 2 Odlukom o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. listopada 2016.,
- da je spornu odluku potpisala ovlaštena osoba – G. S., direktor Sektora korporativnih servisa,
- da je Ž. V. bio ovlašten u ime tuženika provoditi postupak savjetovanja prilikom donošenja odluka o otkazu ugovora o radu,
- da je tužiteljica spornu odluku primila istekom roka od tri dana od njezina isticanja na oglasnu ploču tuženika tj. 19. prosinca 2016., te je ista pravovremeno tražila sudsku zaštitu,
- da postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu treba dokazati poslodavac,
- da je tuženik proveo postupak savjetovanja s radničkim vijeće u dva navrata, prvo savjetovanje glede same odluke o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika, a drugo u pogledu namjere otkazivanja pojedinih ugovora o radu,
- da se Radničko vijeće suglasilo s namjerom otkazivanja za ukupno 12 radnika, dok se protivilo otkazivanju ugovora o radu za druge radnike, uključujući i za tužiteljicu,
- da razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici prestanak potrebe za radom tužiteljice, jer je njezino radno mjesto ukinuto,
- da je ukinuto radno mjesto tužiteljice na lokaciji R., u Službi upravljanja imovinom i uslugama, Informacijsko dokumentacijski servisi,
- da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu Viši referent za arhiviranje 2, koje je poslove obavljala na U. – R., u Pismohrani tehničke dokumentacije, da bi nakon dugotrajnog bolovanja, u proljeće 2014. ista bila premještena na M. – R., bez odgovarajuće izmjene ugovora o radu,
- da je presudom prvostupanjskog suda br. Pr-263/15-18 od 27. prosinca 2017. pravomoćno utvrđeno da Odluka tuženika o rasporedu tužiteljice na radno mjesto Samostalnog referenta za digitalizaciju i mikrofilm na lokaciji R. nije dopuštena, te da tuženik nije imao ovlasti premjestiti tužiteljicu s lokacije U. na lokaciju M.,
- da je Odlukom o kolektivnom višku radnika od 1. kolovoza 2016. utvrđen višak radnika, između ostalih i za radno mjesto Viši referent za arhiviranje 2, Informacijsko dokumentacijski servisi, Lokacija M., R.,
- da se Odluka o otkazu ugovora o radu odnosi na lokaciju M., a ne na lokaciju U.,
- da iz iskaza svjedoka R. P. proizlazi da je osnovna razlika između rada na lokacijama M. i U. bila u tome da se na M. dokumentacija skenirala i mikrofilmirala, dok se na U. slagala na police, izdavala korisnicima i pripremala za arhiviranje tj. skeniranje,
- da radno mjesto tužiteljice na lokaciji U. nije ukinuto, te a poslove koje je tužiteljica obavljala prije nezakonito premještaja se i dalje obavljaju kod tuženika, te da te poslove danas obavlja A. B.
9. Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali da je pogrešno zaključio da kako je pravomoćno utvrđena nedopuštenom odluku o premještaju tužiteljice na drugo radno mjesto (samostalni referent za digitalizaciju i mikrofilm, na drugu lokaciju, da je time i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu za radno mjesto Viši referent za arhiviranje 2. Naime, drugostupanjski sud smatra da su ukinuta sva radna mjesta Viših referenata za arhiviranje 2, koju tvrdnju tužiteljica tijekom postupka nije osporavala. Iz tih razloga, a kako su provedene sve potrebne radnje za utvrđivanje viška radnika, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužiteljice.
10. Osnovano tužiteljica u reviziji ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da razlozi pobijane presude nisu jasni.
11. Naime, drugostupanjski sud ističe da su ukinuta sva radna mjesta Viših referenata za arhiviranje 2, a za koje utvrđenje ne daje nikakve razloge. S druge strane drugostupanjski sud ni na koji način nije ocijenio iskaz svjedoke A. B., koja je nakon što je tužiteljica otišla na bolovanje istu zamijenila na upravo radnom mjestu Višeg referenta za arhiviranje 2, a koja i obavlja i nadalje poslove koje je tužiteljica obavljala prije bolovanja, samo sada pod drugim nazivom radnog mjesta. Time što je tuženik promijenio naziv radnog mjesta ne znači da je prestala potreba za radom tužiteljice, već je potrebno utvrditi da li A. B. obavlja i nadalje poslove koje je obavljala tužiteljica prije nezakonitog premještaja, bez izmjene ugovora o radu, na drugo radno mjesto.
12. Stoga je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
13. U nastavku postupka drugostupanjski sud će ponovo odlučiti o žalbi tuženika, te dati jasne i razumljive razloge za novu meritornu odluku. Pri tome će voditi računa o tome je li za radom tužiteljice stvarno prestala potreba, odnosno da li A. B., pod drugim nazivom radnog mjesta, obavlja identične poslove koje je prije nezakonitog premještaja obavljala tužiteljica.
14. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
