m REPUBLIKA

HRVATSKA OPĆINSKI SUD U

SESVETAMA STALNA SLUŽBA U

DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: 32 P-286/2019-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičić, u pravnoj stvari 1. tužitelja ... OIB ... , iz M., i 2. tužiteljice D. Š., OIB ..., iz P., oboje zastupani po punomoćniku M.Ž. , odvjetniku u Z protiv tuženika I. T., OIB ..., iz P., radi isplate,nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. svibnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika I. K, 1.tužitelja osobno i u prisutnosti tuženika osobno, s danom objave 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 3.156,53 kune na ime stečenog bez osnove zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 106,40 kn od 1. listopada 2015. godine

- 106,40 kn od 1. studenog 2015. godine

- 106,40 kn od 1. prosinca 2015. godine

- 106,40 kn od 1. siječnja 2016. godine

- 106,40 kn od 1. veljače 2016. godine

- 106,40 kn od 1. ožujka 2016. godine -

106,40 kn od 1. travnja 2016. godine -

106,40 kn od 1. svibnja 2016. godine

- 106,40 kn od 1. lipnja 2016. godine

- 106,40 kn od 1. srpnja 2016. godine

- 106,40 kn od 1. kolovoza 2016. godine

- 106,40 kn od 1. rujna 2016. godine

- 106,40 kn od 1. listopada 2016. godine

- 106,40 kn od 1. studenog 2016. godine

- 106,40 kn od 1. prosinca 2016. godine

- 106,40 kn od 1. siječnja 2017. godine

- 106,40 kn od 1. veljače 2017. godine

- 106,40 kn od 1. ožujka 2017. godine -

106,40 kn od 1. travnja 2017. godine -

106,40 kn od 1. svibnja 2017. godine

- 106,40 kn od 1. lipnja 2017. godine

- 106,40 kn od 1. srpnja 2017. godine

- 106,40 kn od 1. kolovoza 2017. godine

- 106,40 kn od 1. rujna 2017. godine

- 106,40 kn od 1. listopada 2017. godine -

106,40 kn od 1. studenog 2017. godine -

106,40 kn od 1. prosinca 2017. godine

- 106,40 kn od 1. siječnja 2018. godine

- 106,40 kn od 1. veljače 2018. godine

- 70,93 kn od 1. ožujka 2018. godine

do konačne isplate po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 42.000,00 kuna na ime naknade izmakle koristi zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 700,00 kn od 6. rujna 2015. godine

- 700,00 kn od 6. listopada 2015. godine

- 700,00 kn od 6. studenog 2015. godine

- 700,00 kn od 6. prosinca 2015. godine

- 700,00 kn od 6. siječnja 2016. godine

- 700,00 kn od 6. veljače 2016. godine

- 700,00 kn od 6. ožujka 2016. godine

- 700,00 kn od 6. travnja 2016. godine

- 700,00 kn od 6. svibnja 2016. godine

- 700,00 kn od 6. lipnja 2016. godine

- 700,00 kn od 6. srpnja 2016. godine

- 700,00 kn od 6. kolovoza 2016. godine

- 700,00 kn od 6. rujna 2016. godine

- 700,00 kn od 6. listopada 2016. godine

- 700,00 kn od 6. studenog 2016. godine

- 700,00 kn od 6. prosinca 2016. godine

- 700,00 kn od 6. siječnja 2017. godine

- 700,00 kn od 6. veljače 2017. godine

- 700,00 kn od 6. ožujka 2017. godine

- 700,00 kn od 6. travnja 2017. godine

- 700,00 kn od 6. svibnja 2017. godine

- 700,00 kn od 6. lipnja 2017. godine

- 700,00 kn od 6. srpnja 2017. godine

- 700,00 kn od 6. kolovoza 2017. godine

- 700,00 kn od 6. rujna 2017. godine

- 700,00 kn od 6. listopada 2017. godine

- 700,00 kn od 6. studenog 2017. godine

- 700,00 kn od 6. prosinca 2017. godine

- 700,00 kn od 6. siječnja 2018. godine

- 700,00 kn od 6. veljače 2018. godine

- 700,00 kn od 6. ožujka 2018. godine

- 700,00 kn od 6. travnja 2018. godine

- 700,00 kn od 6. svibnja 2018. godine

- 700,00 kn od 6. lipnja 2018. godine

- 700,00 kn od 6. srpnja 2018. godine

- 700,00 kn od 6. kolovoza 2018. godine

- 700,00 kn od 6. rujna 2018. godine

- 700,00 kn od 6. listopada 2018. godine

- 700,00 kn od 6. studenog 2018. godine

- 700,00 kn od 6. prosinca 2018. godine

- 700,00 kn od 6. siječnja 2019. godine

- 700,00 kn od 6. veljače 2019. godine

- 700,00 kn od 6. ožujka 2019. godine -

700,00 kn od 6. travnja 2019. godine -

700,00 kn od 6. svibnja 2019. godine

- 700,00 kn od 6. lipnja 2019. godine

- 700,00 kn od 6. srpnja 2019. godine

- 700,00 kn od 6. kolovoza 2019. godine

- 700,00 kn od 6. rujna 2019. godine

- 700,00 kn od 6. listopada 2019. godine

- 700,00 kn od 6. studenog 2019. godine

- 700,00 kn od 6. prosinca 2019. godine

- 700,00 kn od 6. siječnja 2020. godine

- 700,00 kn od 6. veljače 2020. godine

- 700,00 kn od 6. ožujka 2020. godine -

700,00 kn od 6. travnja 2020. godine -

700,00 kn od 6. svibnja 2020. godine

- 700,00 kn od 6. lipnja 2020. godine

- 700,00 kn od 6. srpnja 2020. godine

- 700,00 kn od 6. kolovoza 2020. godine

do konačne isplate po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 10.522,00 kuna.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 372,80 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 21. prosinca 2016. navode da su vlasnici nekretnine opisane kao z.č.k.br. ... u naravi voćnjak, ledine površine 950 m2, 264 čhv, upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Z

,  zk. odjela

Sv .I.Z. u zk.ul. ... k.o. ... . Ističu da su vlasništvo nad predmetnom nekretninom tužitelji stekli u veljači 2015. i to kupnjom od prijašnjih vlasnika R . P i I . P . i J. P.. Navode, da predmetnu nekretninu bez ikakve pravne osnove posjeduje tuženik na način da na istoj drži svoje pokretnine

(priključne strojeve, balirano sijeno i sl.). Tuženik isključivo posjeduje i koristi cijelu nekretninu te onemogućava tužitelje u posjedovanju i korištenju iste. Nadalje, navode da su tužitelji tuženika prvo usmeno, a zatim i pismeno i to Opomenom od 3. rujna 2015. pozvali na predaju predmetne nekretnine u posjed, slobodnu od osoba i stvari. Međutim, tuženik se dopisom od 14. rujna 2015. očitovao da ne želi predati tužiteljima predmetnu nekretninu u posjed. Ističu, kako se tuženik isključivim korištenjem nekretnine i onemogućavanjem tužitelja u korištenju iste, neosnovano bogati za iznos najma nekretnine u vlasništvu tužitelja koji ubire ne plaćajući ga tužiteljima. Osim, što se tuženik gore opisanim ponašanjem neosnovano bogati, isti je tužiteljima prethodno opisanim ponašanjem prouzročio štetu i na ime izmakle koristi. Naime, tužitelji su predmetnu nekretninu Ugovorom o zakupu sklopljenim 2. lipnja 2015., trebali dati u zakup društvu M.-I d.o.o. iz Z ., OIB ... radi skladištenja robe. Ugovor je bio sklopljen na razdoblje od pet godina, a zakupac je u posjed predmetne nekretnine trebao stupiti s danom 1. rujna 2015. Ističu, kako je ugovorena mjesečna zakupnina iznosila 700,00 kn za svaki mjesec. Nadalje, navode da zbog gore opisanog postupanja tuženika, tužitelji nisu bili u mogućnosti predati predmetnu nekretninu u posjed zakupcu, odnosno nisu bili u mogućnosti izvršiti svoje obveze iz Ugovora o zakupu te su tužitelji s zakupcem dana 28. kolovoza 2015. bili prisiljeni sporazumno raskinuti Ugovor o zakupu. Navode, kako bi tužitelji, da nije bilo protupravnog postupanja tuženika, prema redovitom tijeku stvari davanjem u zakup predmetne nekretnine, mogli u razdoblju od 1. rujna 2015. do 1. rujna 2020. ostvariti dobit u ukupnom iznosu od 42.000,00 kn. Ostvarenje opisane dobiti tužitelja onemogućeno je isključivo protupravnim radnjama tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu upisa tužitelja kao vlasnika u zemljišnim knjigama. Osporava da bi tuženik bez pravne osnove držao nekretnine koje su predmet ovog postupka. Naime, ističe da se pri Općinskom građanskom sudu u Z. , Stalnoj službi u S.

, pod poslovnim brojem ..., vodi postupak povodom tužbe tuženika, tamo tužitelja protiv tužitelja, tamo tuženih, radi priznavanja prava vlasništva, no, navedeni postupak nije pravomoćno okončan. Navodi, kako je točno da je tuženik pozvan na predaju nekretnina u posjed, no isti je to odbio učiniti i pokrenuo je postupak radi priznanja prava vlasništva. Osporava u cijelosti da tužitelj ima pravnu osnovu za posjedovanje predmetnih nekretnina. Naime, tuženik je nekretnine koje su predmet ovog postupka, stekao kupnjom od pok. I. T., još 1994. godine i u nesmetanom je posjedu istih. Osporava da bi tužiteljima pripadala i naknada štete po osnovi izmakle koristi. Smatra kako tužiteljima ne pripada zatraženi iznos s osnova izmakle koristi i istovremeno iznos naknade štete po osnovi izmakle koristi te obzirom da se navedeni zahtjevi međusobno isključuju. U odnosu na Ugovor o zakupu od 2. lipnja 2015. kojeg su tužitelji sklopili s društvom M-I d.o.o., tuženik sumnja u vjerodostojnost istoga, obzirom da ovjera potpisa na istom nije izvršen, a isti je mogao biti sklopljen naknadno. Nadalje, navodi da je na ročištu održanom 1. lipnja 2016. u spisu poslovni broj P-6414/2015 saslušan tužitelj T. Š., te je iskazao da je u veljači 2015. prodavateljima isplatio cjelokupni iznos kupoprodajne cijene te da je nakon dva mjeseca nakon što je izvršena isplata kupoprodajne cijene rekao tuženiku da ukloni strojeve, dakle, isti je znao da tuženik posjeduje spornu nekretninu prije sklapanja spornog Ugovora o zakupu, već u travnju 2015. Dakle, tužitelji su prilikom sklapanja Ugovora o zakupu znali da nisu u posjedu nekretnine te su svjesno sklopili sporni Ugovor znajući da zakupcu neće moći predati nekretnine u posjed pa tuženik smatra da im ne pripada naknada šteta po osnovi izmakle koristi. Tužitelji su zatražili naknadu štete po osnovi izmakle koristi od zakupa zemljišta u cjelokupnom iznosu od 42.000,00 kn, na što nemaju pravo, obzirom su raskinuli isti Ugovor, a posebno ne i kamate od 29. kolovoza 2015., jer zakupnina navedenog datuma nije niti dospijela.

3. U nastavku postupka izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ž. Ž., dipl. ing. građ. na okolnost utvrđivanja prosječnog iznosa zakupnine za predmetnu nekretninu te su tužitelji podneskom od 16. veljače 2022. uskladili tužbeni zahtjev sa Nalazom i mišljenjem vještaka te potražuju za svaki mjesec iznos zakupnine od 106,40 kn, odnosno ukupno 3.156,53 kn i potražuju 700,00 kn mjesečno po osnovi zakupnine koji su trebali ostvariti temeljem Ugovora o zakupu sklopljenim sa društvom M-I d.o.o., odnosno ukupno po toj osnovi 42.000,00 kn.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz zemljišne knjige od 2. ožujka 2015. (str. 5 i 6 spisa), Rješenje Općinskog suda u S., Stalne službe u Sv.I.Z., broj Z-286/15 od 27. veljače 2015. (str. 7 spisa), opomena pred tužbu od 3. rujna 2015. (str. 8 spisa), dopis punomoćnice tuženika od 14. rujna 2015. (str. 9 i 10 spisa), Ugovor o zakupu od 2. lipnja 2015. (str. 11-14 spisa), Sporazumni raskid Ugovora o zakupu (str. 16 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ž. Ž.,, dipl. ing. građ. iz društva Ing ekspert d.o.o. od 21. prosinca 2021. (str. 69-90 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. Ž. (str. 110 spisa), izveden je dokaz saslušanjem 1.tužitelja T. Š., (str. 111 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tuženika I. T., (str. 111 i 112 spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda R H i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je uređeni tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari osnovan u cijelosti.

6. Predmet spora u ovom postupku je tužbeni zahtjev u iznosu od 3.156,53 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose po osnovi prosječne zakupnine za razdoblje od mjeseca listopada 2015. do mjeseca ožujka 2018. i zahtjev za isplatu iznosa od 42.000,00 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose, po osnovi izmakle koristi na ime zakupnine koju tužitelji nisu ostvarili u razdoblju od mjeseca rujna 2015. do mjeseca kolovoza 2020.

7. Između stranaka nije sporno da su tužitelji vlasnici predmetne nekretnine opisane kao z.č.k.br. ... u naravi voćnjak, ledine, površine 950 m2, upisane u zk.ul. ..., k.o. ..., upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u S.

, Stalne službe u

Sv.I.Z. Pri tome je iz povijesnog prikaza Izvatka iz zemljišne knjige razvidno da su tužitelji

vlasništvo

predmetne

nekretnine

stekli u veljači 2015. godine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine.

8. Sporno je pitanje da li tuženik bez pravna osnove posjeduje predmetnu nekretninu, budući da isti od početka ovog postupka ističe kako je između stranaka u suprotnim ulogama u tijeku parnični postupak poslovni broj P-6414/2015 u kojem tuženik u svojstvu tužitelja tuži na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine.

9. Uvidom u predmet poslovni broj P-6414/2015 Općinskog građanskog suda u Z

, utvrđeno je da je presudom od 14. srpnja 2016. koja je postala pravomoćna 1. ožujka 2017. odbijen tužbeni zahtjev I. T., na utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

10. Posljedično, neosnovani su navodi tuženika o tome da je on imao pravnu osnovu za posjedovanje predmetne nekretnine, budući da su tužitelji vlasnici predmetne nekretnine još od mjeseca veljače 2015., a u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik predmetnu nekretninu predao u posjed tužiteljima tek 20. veljače 2018., budući da je sam tuženik na pripremnom ročištu 22. svibnja 2018. učinio nespornom tu okolnost.

11. Kasnije je tuženik prilikom svog usmenog saslušanja na ročištu za glavnu raspravu 4. svibnja 2022. tvrdio da mu se 1. tužitelj obratio 2015. godine i da je on odmah maknuo rolo bale za hranjenje krava i jedne drljače i jedan kontejner i da su tamo bila dva oraha i jedna jabuka koje je porušio tu su se tužitelji već tada mogli služiti predmetnom zemljom, jer im to nitko nije osporavao.

12. Taj iskaz tuženika, ovaj sud ocjenjuje nevjerodostojnim, budući da je isti u izravnoj suprotnosti sa činjenicom da je sam tuženik ranije učinio nespornim da je predmetnu nekretninu predao tužiteljima u posjed tek 20. veljače 2018., a tuženik nije tijekom postupka niti osporavao navode tužitelja o tome da su isti protiv njega vodili ovršni postupak radi ispražnjenja predmetne nekretnine te da je isti u sklopu tog postupka tužiteljima predao predmetne nekretnine u posjed tek 20. veljače 2018.

13. Na poseban upit suda u odnosu na utvrđenje sa zapisnika sa pripremnog ročišta od 22. svibnja 2018., prema kojem su stranke učinile nespornim da je tuženik 20. veljače 2018. predao predmetnu nekretninu u posjed tužiteljima, tuženik je odgovorio da su se tužitelji mogli nesmetano služiti predmetnom nekretninom već i ranije, budući da im nitko to nije osporavao. Takav navod tuženika, ovaj sud ocjenjuje također nevjerodostojnim, budući da je isti u suprotnosti sa činjeničnom da je tuženik u svojstvu tužitelja vodio parnični postupak poslovni broj P-6414/2015 u kojem je tužio na utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, očito smatrajući da on ima pravo posjedovati predmetnu nekretninu, a takav navod je i potpuno životno nelogičan, jer je nerazumljivo zašto bi tužitelji vodili ovršni postupak za predaju u posjed predmetne nekretnine, ako im tuženik uopće nije onemogućavao posjed predmetne nekretnine.

14. Nadalje, takvi navodi tuženika u suprotnosti su i sa dopisom bivše punomoćnice tuženika kojeg je ista uputila punomoćniku tužitelja od 14. rujna 2015. (str. 9 i 10 spisa) u kojem se navodi "Upravo iz gore navedenih razloga moja stranka I. T., ne želi vašim strankama predati u posjed nekretninu kčbr. ..., obzirom smatra da ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nad istima".

15. Tuženik je u odnosu na prethodno navedeni dopis njegove bivše punomoćnice prilikom svog usmenog saslušanja izjavio da je isti pisala odvjetnica, ali da se on s tim dopisom ne slaže. Takvi navodi tuženika su irelevantni, budući da je tuženik u slučaju ako se ne slaže sa sadržajem tog dopisa trebao isti opozvati, a budući da je to dopis od 14. rujna 2015., osporavanje tog dopisa na ročištu 4. svibnja 2022., prema pravnom shvaćanju ovog suda nema nikakav učinak.

16. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kako temeljem stanja spisa, a prvenstveno činjenice da su stranke na pripremnom ročištu 22. svibnja 2018. učinile nespornom okolnost da je tuženik predao u posjed predmetnu nekretninu tužiteljima dana 20. veljače 2018., kako je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik do 22. svibnja 2018. posjedovao predmetnu nekretninu koja je vlasništvo tužitelja još od veljače 2015. bez ikakve pravne osnove.

17. 1.tužitelj u svom iskazu sa ročišta od 4. svibnja 2022. navodi da je predmetnu nekretninu stekao 2015. i da je kroz tri mjeseca od kupnje uselio u predmetnu nekretninu te da je onda razgovarao sa tuženikom i rekao mu da još neko vrijeme može držati strojeve na predmetnoj zemlji, a on mu je kazao da on smatra da je ta zemlja njegova i vodio je pred Općinskim građanskim sudom u Z.

, Stalnom

službom u S.

, prethodno opisani parnični postupak poslovni broj P- 6414/2015. Nadalje, je 1.tužitelj naveo da mu je tuženik predao predmetnu nekretninu u posjed 20. veljače 2018.

18. Ovaj sud ocjenjuje vjerodostojnim iskaz 1.tužitelja, budući da je u svemu sukladan sa stanjem spisa.

19. Slijedom navedenih utvrđenja, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji potražuju prosječnu zakupninu za predmetnu zemlju i to u razdoblju od mjeseca listopada 2015. do mjeseca ožujka 2018., ovdje treba ukazati na odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO), u kojemu je propisano da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

20. S obzirom na činjenicu, da je nedvojbeno utvrđeno da su tužitelji u razdoblju od mjeseca listopada do 20. veljače 2018. bili vlasnici predmetne nekretnine, a da je tuženik istu posjedovao bez ikakve pravne osnove, tužitelji imaju pravo na naknadu prosječne zakupnine za predmetnu zemlju.

21. Radi utvrđivanja visine te prosječne zakupnine za predmetno razdoblje, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ž. Ž.,, dipl. ing. građ.

22. Vještak Željko je u svom pisanom Nalazu i mišljenju 28. siječnja 2022. utvrdio kako procijenjena jedinična vrijednost mjesečnog i godišnjeg zakupa zemljišta zk.č.br. ..., k.o. ..., upisanog u zk.ul. br. ... k.o. ... iznosi 106,40 kn mjesečno, odnosno 1.276,00 kn godišnje.

23. Tužitelji su podneskom od 16. veljače 2022. naveli kako nemaju primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka Ž. i kao što je to prethodno opisano, uskladili su 67tužbeni zahtjev po osnovi prosječne zakupnine sa Nalazom i mišljenjem vještaka.

24. Tuženik se nije pisano očitovao na Nalaz i mišljenje vještaka Ž., ali je na ročištu za glavnu raspravu 4. svibnja 2022. izjavio da na isti nema prigovora.

25. Ovaj sud ocjenjuje uvjerljivim i sukladnim sa svim pravilima struke pisani Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ž. Ž., te ga prihvaća u cijelosti.

26. Slijedom navedenih utvrđenja, dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji potražuju prosječnu zakupninu za predmetnu zemlju u ukupnom iznosu od 3.156,53 kn, odnosno 106,40 kn mjesečno sa pripadajućim zateznim kamatama, ovaj sud primjenom odredbe iz čl. 1120. ZOO-a, ocjenjuje osnovanim te u tom dijelu prihvaća predmetni tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude).

27. Tužitelji imaju pravo i na zatezne kamate na pojedinačno određene iznose zakupnine i to sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, po stopi propisanoj za ostale odnose.

28. U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji zahtijevaju naknadu štete na ime izmakle koristi iz razloga što nisu mogli predati u posjed zakupniku predmetnu zemlju, ovdje najprije treba istaknuti da je uvidom u Ugovor o zakupu (str. 11-15 spisa) utvrđeno da su tužitelji u svojstvu zakupodavca sklopili dana 2. lipnja 2015. taj Ugovor sa društvom M-I d.o.o. kao zakupnikom i da je taj Ugovor sklopljen na razdoblje od pet godina, računajući od 1. rujna 2015. godine, a tim Ugovorom ugovorena je mjesečna zakupnina u iznosu od 700,00 kn.

29. Nadalje, je uvidom u Sporazumni raskid Ugovora o zakupu od 28. kolovoza 2015. utvrđeno da su stranke raskinule taj Ugovor iz razloga što zakupodavac nije u mogućnosti predati predmetnu nekretninu u posjed zakupniku iz razloga što se na predmetnoj nekretnini nalaze pokretnine (balirano sijeno, strojevi i sl.) susjeda zakupodavca (I. T.,), koji opisane pokretnine ne želi dobrovoljno ukloniti.

30. Radi utvrđivanja odlučnih okolnosti vezanih uz prethodno opisani Ugovor o zakupu nekretnine, na ročištu za glavnu raspravu 4. svibnja 2022. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. Ž koji je u svojstvu direktora društva M.-I d.o.o. sklopio predmetni Ugovor o zakupu nekretnine sa tužiteljima.

31. Svjedok Ž. je naveo da je on vodio društvo M-I d.o.o. i da je 1.tužitelj bio njihova mušterija, a njima je tada trebalo novo skladište i onda im je 1.tužitelj ponudio da bi na predmetnoj nekretnini mogli držati robu, budući da se ista nalazi blizu njegove kuće i njemu to odgovara. Nakon što mu je predočen Ugovor o zakupu predmetne nekretnine od 2. lipnja 2015., potvrdio je da je on kao direktor zakupnika potpisao taj ugovor. Nakon nekog vremena 1.tužitelj obavijestio ga je da nije u mogućnosti realizirati predmetni ugovor te su potom sporazumno raskinuli ugovor o zakupu. Nakon što mu je predočen Sporazumni raskid Ugovora o zakupu od 28. kolovoza 2015. (str. 15 spisa), potvrdio je da je on potpisao isti za zakupca društvo M-I d.o.o. Istaknuo je da nema detaljnih saznanja o tome zašto nije došlo do realizacije predmetnog ugovora. Sjeća se da je mjesečna zakupnina bila ugovorena u iznosu od 700,00 kn, radilo se o, za njega, povoljnom iznosu zakupnine. Na poseban upit suda da li mu je poznat tuženik, naveo je da nije, poznaje samo 1.tužitelja T. Š.,.

32. Ovaj sud, ocjenjuje vjerodostojnim iskaz svjedoka M. Ž, budući da je isti u cijelosti sukladan spisu priležećoj dokumentaciji te iz tog iskaza i spisu priležećoj dokumentaciji, nedvojbeno proizlazi da su tužitelji sa društvom M- I d.o.o. sklopili dana 2. lipnja 2015. predmetni Ugovor o zakupu nekretnine pa ovaj sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tuženika kojima isti sumnja u vjerodostojnost tog Ugovora.

33. S obzirom na prethodno utvrđene okolnosti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zakupu nekretnine, tu nekretninu bez ikakve pravne osnove posjedovao tuženik i da je utvrđeno kako je isti vratio tužiteljima tu nekretninu u posjed tek 20. veljače 2018., ovaj sud ocjenjuje da su tužitelji zaista bili primorani raskinuti predmetni Ugovor o zakupu, što su isti sporazumno i učinili, budući da nisu mogli do ugovorenog roka, odnosno do 1. rujna 2015. predati nekretninu u posjed zakupniku, društvu M-I d.o.o.

34. Pri takvom činjeničnom stanju, ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljima nastala šteta i to u vidu sprječavanja povećanja njihove imovine (izmakla korist) kao jedan od vidova štete definiran u odredbi čl. 1046. ZOO-a.

35. Naime, tužitelji su trebali, počevši od 1. rujna 2015., svaki mjesec u petogodišnjem razdoblju, naplaćivati od društva M-I d.o.o. zakupninu u iznosu od po 700,00 kn mjesečno, budući da je upravo zakupnina u tom iznosu bila ugovorena, a isto je potvrdio i svjedok M. Ž.

36. Dakle, prema ocjeni ovog suda, tužiteljima je nedvojbeno nastala šteta u vidu izmakle koristi od po 700,00 kn mjesečno i to za petogodišnje razdoblje, budući da je predmetni Ugovor o zakupu nekretnine sklopljen na razdoblje od pet godina.

37. Pri tom je nedvojbeno tu štetu tužiteljima uzrokovao tuženik, budući da tužitelji nisu mogli predati predmetnu nekretninu u posjed zakupniku, upravo zbog radnji tuženika, a pri tom su neosnovani navodi tuženika o tome kako tužitelji nemaju pravo tražiti naknadu štete u iznosu od cjelokupne zakupnine za petogodišnje razdoblje od 42.000,00 kn, jer su raskinuli predmetni Ugovor kada su tužitelji upravo bili primorani raskinuti predmetni Ugovor zbog radnji tuženika, a ovaj sud ocjenjuje da tužitelji imaju i pravo na naknadu ugovorene zakupnine, odnosno izmakle koristi i za razdoblje nakon što im je tuženik 20. veljače 2018. vratio u posjed predmetnu nekretninu, budući da je to bilo nakon približno dvije i pol godine od početka ugovorenog razdoblja pa tužitelji po samoj prirodi stvari nisu više bili u mogućnosti ponovno sklopiti takav Ugovor o zakupu sa društvom M-I d.o.o.

38. Ovdje treba ukazati i na dio iskaza 1.tužitelja gdje je objasnio zašto je odredio mjesečnu zakupninu u iznosu od 700,00 kn. Naime, 1.tužitelj je naveo da je napravio računicu i da ima ulaganja u predmetnu nekretninu u iznosu od negdje 40.000,00 do 50.000,00 kn koja će mu se potom vratiti kroz mjesečnu zakupninu u petogodišnjem razdoblju, a planirao je i zaposliti se u društvu M-I d.o.o., jer živi blizu te nekretnine pa bi mu to i odgovaralo.

39. Iz prethodno opisanog dijela iskaza 1.tužitelja, proizlazi i razlog zašto je mjesečna zakupnina ugovorena u razmjerno niskom iznosu, što je potvrdio i sam M. Ž u svom iskazu, tako da ista svakako nije zaračunata u nekom previsokom iznosu i kao takva predstavlja upravo stvarnu vrijednost izmakle koristi koju su pretrpjeli tužitelji uslijed raskida predmetnog Ugovora o zakupu nekretnine kojeg je nedvojbeno uzrokovao tuženik.

40. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje osnovanim i dio uređenog tužbenog zahtjeva kojim tužitelji potražuju naknadu ukupnog iznosa od 42.000,00 kn na ime zakupnine u petogodišnjem razdoblju.

41. Tužitelji imaju pravo i na zateznu kamatu na pojedinačno određene iznose zakupnine i to od svakog 6.-og u mjesecu, zbog toga što je u predmetnom Ugovoru o zakupu nekretnine bilo određeno da mjesečna zakupnina dospijeva najkasnije do 5.-og u mjesecu, po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose (točka II. izreke presude).

42. Slijedom navedenoga, s obzirom na činjenicu da su tužitelji u cijelosti uspjeli u ovoj pravnoj stvari, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP-a, imaju pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 1.100,00 kn prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT) sa uračunatim dodatkom od 10% s obzirom da punomoćnik zastupa dva tužitelja sukladno Tbr. 36. t. 1. OT-a, zastupanja na pripremnom ročištu 8. svibnja 2017. u iznosu od 1.100,00 kn prema Tbr. 9. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 36. t. 1. OT-a, zastupanja na pripremnom ročištu 22. svibnja 2018. u iznosu od 1.100,00 kn prema Tbr. 9. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 36. t. 1. OT-a, sastava obrazloženog podneska od 16. veljače 2022. u iznosu od 1.100,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 36. t.1. OT-a, zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 4. svibnja 2022. u iznosu od 1.100,00 kn prema Tbr. 9.t.1.OT-a u vezi s Tbr. 36. t. 1. OT-a. Dakle, tužitelji imaju pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.500,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi sveukupno 6.875,00 kn. Tužitelji imaju pravo i na naknadu troška predujma za građevinsko vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn, na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 845,00 kn i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 802,00 kn. Dakle, tužitelji imaju pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 10.522,00 kn (točka III. izreke presude).

43. Naprotiv, tužitelji nemaju pravo na naknadu troška izlaska sudske komisije u iznosu od 372,80 kn, budući da je ovaj sud izvanraspravnim rješenjem od 6. listopada 2021. izmijenio ranije rješenje na način da se u ovoj pravnoj stvari izvede isključivo dokaz građevinskim vještačenjem bez izlaska na lice mjesta predmetne nekretnine, tako da trošak izlaska sudske komisije u ovoj pravnoj stvari nije niti nastao (točka IV. izreke presude).

U Dugom Selu 7. lipnja 2022.

Sudac

Lovro Tomičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljima po odvj. M. Ž uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku