Poslovni broj: Usž-4604/21-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja S. M., K. T., kojeg zastupa opunomoćenik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odlučujući o žalbi tuženika protiv točaka I., II., III., IV. i V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3095/19-23 od 14. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija i potvrđuju se točke I., II., III., IV. i V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3095/19-23 od 14. rujna 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/19- 01/03214057141, URBROJ: 341-99-05/3-19-3902 od 27. kolovoza 2019. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I-141-02/19-01/03214057141, URBROJ: 341-25-05/3-19-936 od 23. travnja 2019. (točka II. izreke presude). Točkom III. izreke presude priznaje se tužitelju pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovane bolešću, počevši od 4. listopada 2019., te se u točki IV. izreke presude nalaže prvostupanjskom javnopravnom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave presude utvrdi iznos invalidske mirovine i odredi isplatu. Točkom V. izreke presude naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju iznos od 11.875,00 kuna na ime troškova upravnog spora, dok je u točki VI. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kuna.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. travnja 2019. kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. Tuženik žalbom pobija točke I., II., III., IV. i V. izreke presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS). Navodi da osporava zakonitost pobijane presude budući da nalaz i mišljenje sudske vještakinje nije sačinjen u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17. – dalje: Uredba) i Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07.,79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13. i 133/13. – dalje: ZOMO). Ističe da nije navedena obveza kontrolnog pregleda, što je trebalo učiniti sukladno članku 126. stavku 1. ZOMO-a i odredbi Uredbe. Smatra da je odlučna činjenica u ovome predmetu (potpuni gubitak radne sposobnosti po pregledu specijaliste medicine rada od 4. listopada 2019.) nastala nakon provedenog upravnog postupka te stoga nije smjela biti od utjecaja na drugačiji ishod ovog upravnog spora. Ističe da je pogrešno utvrđen i datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja jer nisu uzeti u obzir članak 125. stavak 2. i stavak 4. te članak 128. stavak 1. ZOMO- a. S obzirom na provedena medicinska vještačenja u upravnom postupku u odnosu na tada priloženu medicinsku dokumentaciju, smatra da su pravilno utvrđene sve činjenice i da je odluka donesena u upravnom postupku pravilna, sukladno članku 39. ZOMO-a. Ističe da nije moguće pristupiti izvršenju presude jer nisu utvrđene sve relevantne činjenice u smislu ZOMO-a i Uredbe. Odluku o troškovima upravnog spora također smatra neopravdanom s obzirom da su troškovi nastali nakon okončanja upravnog postupka. Navodi da je odluka ujedno i preuranjena jer mu nije dana zakonska mogućnost korištenja pravnog lijeka kako bi eventualno uspio u sporu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo. Smatra da je svrha tuženikove žalbe odugovlačenje ovog postupka s obzirom da je podnio zahtjev za prijevremenu starosnu mirovinu, o kojem zahtjevu tuženik ne želi odlučiti do okončanja ovog upravnog spora. Ističe da tuženik u podnesku od 15. svibnja 2021., kojim se očitovao na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, kao i na ročištu od 14. rujna 2021., nije iznio prigovore koje iznosi u žalbi, stoga smatra da iste treba odbiti. Ističe da tuženik nije doveo u pitanje utvrđenja liječnika specijaliste medicine rada i sudske vještakinje, a tijekom upravnog spora su dani jasni razlozi o njegovoj bolesti koja je trajnog karaktera i od koje nema oporavka. Navodi da će svaka daljnja medicinska dokumentacija samo konstatirati postojeće stanje s očekivanom progresijom bolesti, stoga smatra da nije od utjecaja od kada dokumentacija datira jer je njegovo zdravstveno stanje definitivno. Predlaže odbiti žalbu. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Prema podacima spisa, postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je na prijedlog izabranog doktora obiteljske medicine od 3. siječnja 2019. radi ostvarenja prava iz mirovinskog osiguranja po osnovi smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

8. U upravnom postupku pribavljeni su nalazi i mišljenja Vijeća vještaka od 8. travnja 2019. i Vijeća viših vještaka od 22. srpnja 2019., iz kojih proizlazi da su vještaci uzeli u obzir godine života tužitelja, njegovu stručnu spremu, ukupne godine mirovinskog staža, poslove koje je obavljao (vozač autobusa), činjenicu da je na bolovanju od prosinca 2016., te svu priloženu medicinsku dokumentaciju o liječenju tužitelja (operativno liječenje 2017. godine adenokarcinoma debelog crijeva s metastazom u limfni čvor uz nastavno liječenje kemoterapijom, nodozne lezije oba plućna krila, parestezija lijeve ruke s hipoestezijom nadlaktice i oslabljenom snagom svih mišićnih skupina, subakutno radikularno oštećenje na razini C5-C6 lijevo i kronična lezija C8 uz preporuku neurološke obrade).

9. Na temelju navedenog vještaci oba stupnja suglasili su se da zdravstveno stanje tužitelja nije konačno i da zahtijeva daljnje liječenje (obrada i liječenje lijeve ruke, kontrolni pregled gastroenterologa, pregled specijaliste medicine rada s obzirom na poslove s posebnim uvjetima rada), te zaključuju da kod tužitelja ne postoji smanjenje ili gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO-a.

10. U upravnom sporu proveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. M. Z., spec. medicine rada. Nakon analize medicinske i druge dokumentacije u spisu, a uzimajući u obzir opis poslova vozača motornih vozila koje je tužitelj obavljao, zaključila je da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO-a. Stalna sudska vještakinja utvrđuje da je gubitak radne sposobnosti nastupio 4. listopada 2019., kada mu je specijalist medicine rada trajno zabranio upravljanje vozilima druge skupine (kao profesionalnog vozača), jer su tužiteljeve bolesti u tom trenutku bile trajnog karaktera s funkcionalnim ispadima koji se ne mogu otkloniti liječenjem i zbog kojih nije više u mogućnosti obavljati poslove upravljanja motornim vozilima.

11. Prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je svoju odluku pravilno utemeljio na nalazu i mišljenju sudske vještakinje, jer je nalaz jasan, potpun i obrazložen, te utemeljen na medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu. Naime, bitna činjenica pogoršanja u zdravstvenom stanju koje je dovelo do potpunog gubitka radne sposobnosti, utvrđena je medicinskim vještačenjem na osnovi cjelokupne medicinske dokumentacije u spisu predmeta. Pri tome su u obrazloženju pobijane presude detaljno opisane promjene zdravstvenog stanja tužitelja koje su dovele do njegovog pogoršanja (sigmoidni kolon, profilaksa kemoterapijom, primarna hipertenzija, ingvinalna hernija, kamenac bubrega i uretera i ostale bolesti anusa i rektuma), a imajući na umu opis poslova profesionalnog vozača koje je obavljao, pravilno je utvrđeno da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrokovane 100% bolešću. Pri tome je sud postupio sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 1. i stavka 2. ZUS-a. Stoga je prigovor tuženika, da se pobijana presuda nije mogla utemeljiti na nalazu i mišljenju sudske vještakinje, valjalo odbiti.

12. Žalbeni prigovor u vezi s utvrđenim danom nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, s obzirom na razmjerno kratak vremenski period od danih nalaza i mišljenja vještaka u upravnom postupku do utvrđenog dana nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti (zabrana upravljanja motornim vozilima II. skupine).

13. Tijekom upravnog spora nesporno je utvrđeno da tužitelj ispunjava sve uvjete iz članka 52. stavka 1. ZOMO-a za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

14. U odnosu na prigovor tuženika da je prvostupanjski sud u ovom upravnom sporu pogrešno meritorno odlučio, ovaj Sud ističe da upravni sud u upravnom sporu ne odlučuje samo o pitanju zakonitosti, već svojom presudom ima mogućnost neposredno odlučiti o pravima ili obvezama određene osobe u upravnoj stvari. To stoga što je cilj donošenja ZUS-a osiguranje sudske zaštite prava i pravnih interesa stranaka povrijeđenih pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnih tijela. Ovaj Sud smatra da u tom cilju postoji obveza suda da, ukoliko je to moguće, spor riješi u potpunosti, učinkovito i djelotvorno za stranku. Postupajući u skladu s tim ciljem, sud je ovlašten voditi upravni spor kao spor pune jurisdikcije, pri čemu je ovlašten samostalno utvrđivati činjenično stanje, provoditi dokaze potrebne za njegovo utvrđenje, provesti usmenu raspravu, odnosno sud je ovlašten meritorno odlučiti o konkretnoj upravnoj stvari. Pravilno je stoga postupio prvostupanjski sud, a u skladu sa svojim zakonskim ovlastima, kada je, u sporu pune jurisdikcije na temelju dokaza pribavljenih u upravnom sporu, odlučio o pravu tužitelja na invalidsku mirovinu.

15. Nastavno na navedeno, ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da bez uzimanja u obzir medicinske dokumentacije nastale nakon provedenog upravnog postupka, činjenično stanje bitno za donošenje odluke u upravnom sporu ne bi bilo pravilno i potpuno utvrđeno, a prava stranka bi bila limitirana jer sud ne bi mogao o njima meritorno odlučivati. Ovaj je Sud također u svojim odlukama izrazio shvaćanje da u postupcima, u kojima protek vremena dovodi do promjena u zdravstvenom stanju koje su od utjecaja na ispunjenje uvjeta za priznanje prava, jedino ima smisla uzimati u obzir činjenično stanje kakvo postoji u trenutku donošenja odluke. Imajući na umu činjenicu da je postupak pokrenut 2019. godine, a da je i viši vještak specijalist Zavoda, u očitovanju na nalaz i mišljenje sudske vještakinje od 9. lipnja 2021., nesporno utvrdio da se kod tužitelja s danom 4. listopada 2019. mogla utvrditi trajna redukcija radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO-a, to bi primoravati stranku da podnosi novi zahtjev bilo protivno načelu učinkovitosti, pa i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3911/2018 od 26. rujna 2019.

16. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da su rješenja javnopravnih tijela nezakonita, te je sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise naveo razloge zašto je tako postupio, odgovorivši pritom na sve navode tuženika. Time je sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.

17. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, nalaz i mišljenje sudske vještakinje je, i prema ocjeni ovoga Suda, potpun i uvjerljiv te je dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine, te odredbama propisa na temelju kojeg je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tuženik, te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

18. Okolnost što datum kontrolnog pregleda nije naveden u nalazu i mišljenju sudske vještakinje, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari s obzirom da isti može odrediti i tuženik donoseći rješenje kojim se utvrđuje iznos invalidske mirovine i njezina isplata. Slijedom navedenog, tuženik će, sukladno članku 126. ZOMO-a, imajući na umu okolnosti slučaja utvrditi dan kada će se kontrolni pregled obaviti.

19. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

20. S obzirom da je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenja koja su predmet ovog upravnog spora i meritorno riješio upravnu stvar, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora (članak 79. stavak 1. i stavak 4. ZUS-a). Radi se o troškovima sastava tužbe, zastupanja na raspravama (18. ožujka 2021. i 14. rujna 2021.) i plaćenog predujma medicinskog vještačenja, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanima žalbene prigovore tuženika u odnosu na dosuđeni trošak ovog upravnog spora, a točku V. izreke pobijane presude pravilnom i zakonitom.

21. Tužitelj potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat, jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a.

22. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 7. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Gordana Marušić-Babić