Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 24 Gž Ob-495/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Nj. iz N. V., OIB: …, kog zastupa punomoćnik M. F., odvjetnik u R., protiv I. tuženika S. G. iz N. V., OIB: …, kog zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u R. i II. tuženice S. B. iz N. V., OIB: …, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi I. tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P Ob-37/2019 od 21. prosinca 2021., te o žalbi tužitelja protiv dopunskog rješenja i rješenja istog suda poslovni broj P Ob-37/2019 od 18. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba I. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P Ob-37/2019 od 21. prosinca 2021. u dijelu pod točkama III. i IV. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje dopunsko rješenje i rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P Ob-37/2019 od 18. ožujka 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P Ob-37/2019 od 21. prosinca 2021. presuđeno je:
„I Utvrđuje se da je 1.tuženik S. G. iz N. V. OIB … izvanbračni otac tužitelja R. Nj. iz N. V. OIB … rođenog dana …. R., od majke S. Nj. iz N. V. OIB …, upisanog u maticu rođenih matičnog područja R., za godinu …, pod rednim brojem …
II Nalaže se Uredu državne uprave u P.- g. ž., Matičnom uredu R., po pravomoćnosti ove presude, da izvrši upis imena oca u matičnu knjigu rođenih za R. Nj., sukladno utvrđenju iz toč. I izreke ove odluke.
III Nalaže se 1.tuženiku S. G. iz N. V. OIB … da tužitelju R. Nj. iz N. V., OIB …, isplati uskraćeno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 73.516,14 kuna, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja do dana 31.srpnja 2015. po stopi koja odgovara za svako polugodište, uvećanju eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, odnosno od 1.kolovoza 2015. do dana isplate po stopi koja odgovara, za svako polugodište, uvećanju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na
-iznos od 1.175,46 kuna od 31.ožujka 2011.
-iznos od 1.175,46 kuna od 30.travnja 2011.
-iznos od 1.175,46 kuna od 31.svibnja 2011.
-iznos od 1.175,46 kuna od 30.lipnja 2011.
-iznos od 1.175,46 kuna od 31.srpnja 2011.
-iznos od 1.175,46 kuna od 31. kolovoza 2011.
-iznos od 1.175,46 kuna od 30.rujna 2011.
-iznos od 1.175,46 kuna od 31.listopada 2011.
-iznos od 1.175,46 kuna od 30.studenog 2011.
-iznos od 1.175,46 kuna od 31.prosinca 2011.
-iznos od 1.197,02 kuna od 31.siječnja 2012.
-iznos od 1.197,02 kuna od 29.veljače 2012.
-iznos od 1.197,02 kuna od 31.ožujka 2012.
-iznos od 1.197,02 kuna od 30.travnja 2012.
-iznos od 1.197,02 kuna od 31.svibnja 2012.
-iznos od 1.197,02 kuna od 30.lipnja 2012.
-iznos od 1.197,02 kuna od 31.srpnja 2012.
-iznos od 1.197,02 kuna od 31.kolovoza 2012.
-iznos od 1.197,02 kuna od 30.rujna 2012.
-iznos od 1.197,02 kuna od 31.listopada 2012.
-iznos od 1.197,02 kuna od 30.studenog 2012.
-iznos od 1.197,02 kuna od 31.prosinca 2012.
-iznos od 1.205,16 kuna od 31.siječnja 2013.
-iznos od 1.205,16 kuna od 28.veljače 2013.
-iznos od 1.205,16 kuna od 31.ožujka 2013.
-iznos od 1.205,16 kuna od 30.travnja 2013.
-iznos od 1.205,16 kuna od 31.svibnja 2013.
-iznos od 1.205,16 kuna od 30.lipnja 2013.
-iznos od 1.205,16 kuna od 31.srpnja 2013.
-iznos od 1.205,16 kuna od 31.kolovoza 2013.
-iznos od 1.205,16 kuna od 30.rujna 2013.
-iznos od 1.205,16 kuna od 31.listopada 2013.
-iznos od 1.205,16 kuna od 30.studenog 2013.
-iznos od 1.205,16 kuna od 31.prosinca 2013.
-iznos od 1.213,30 kuna od 31.siječnja 2014.
-iznos od 1.213,30 kuna od 28.veljače 2014.
-iznos od 1.213,30 kuna od 31.ožujka 2014.
-iznos od 1.213,30 kuna od 30.travnja 2014.
-iznos od 1.213,30 kuna od 31.svibnja 2014.
-iznos od 1.213,30 kuna od 30.lipnja 2014.
-iznos od 1.213,30 kuna od 31.srpnja 2014.
-iznos od 1.213,30 kuna od 31.kolovoza 2014.
-iznos od 1.213,30 kuna od 30.rujna 2014.
-iznos od 1.213,30 kuna od 31.listopada 2014.
-iznos od 1.213,30 kuna od 30.studenog 2014.
-iznos od 1.213,30 kuna od 31.prosinca 2014.
-iznos od 1.217,26 kuna od 31.siječnja 2015.
-iznos od 1.217,26 kuna od 28.veljače 2015.
-iznos od 1.217,26 kuna od 31.ožujka 2015.
-iznos od 1.217,26 kuna od 30.travnja 2015.
-iznos od 1.217,26 kuna od 31.svibnja 2015.
-iznos od 1.217,26 kuna od 30.lipnja 2015.
-iznos od 1.217,26 kuna od 31.srpnja 2015.
-iznos od 1.217,26 kuna od 31.kolovoza 2015.
-iznos od 1.217,26 kuna od 30.rujna 2015.
-iznos od 1.217,26 kuna od 31.listopada 2015.
-iznos od 1.217,26 kuna od 30.studenog 2015.
-iznos od 1.217,26 kuna od 31.prosinca 2015.
-iznos od 1.256,42 kuna od 31.siječnja 2016.
-iznos od 1.256,42 kuna od 29.veljače 2016.
-iznos od 1.256,42 kuna od 31.ožujka 2016.
sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se 1.tuženiku S. G. iz N. V. OIB … da tužitelju R. Nj. iz N. V. OIB … isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.500,00 kuna, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, koja teče na isti iznos od dana presuđenja do dana konačne isplate po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude, sadržajno samo protiv točaka III. i IV. izreke, pravodobno se žali I. tuženik sadržajno zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine.
3. Dopunskim rješenjem i rješenjem Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P Ob- 37/2019 od 18. ožujka 2022. odlučeno je:
„I. Odbija se tužitelj sa preostalim zatraženim troškom parničnog postupka preko dosuđenog.
II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere koji glasi:
„1. Temeljem presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni br. P Ob-37/19 od dana 21. prosinca 2021., a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 73.516,14 kuna, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja do dana 31.07.2015. po stopi koja odgovara, za svako polugodište, uvećanju eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za tri postotna poena, odnosno od dana 01.08.2015. do dana isplate po stopi koja odgovara, za svako polugodište, uvećanju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na
- iznos od 1.175,46 kn od 31.03.2011.,
- iznos od 1.175,46 kn od 30.04.2011.,
- iznos od 1.175,46 kn od 31.05.2011.,
- iznos od 1.175,46 kn od 30.06.2011.,
- iznos od 1.175,46 kn od 31.07.2011.,
- iznos od 1.175,46 kn od 31.08.2011.,
- iznos od 1.175,46 kn od 30.09.2011.,
- iznos od 1.175,46 kn od 31.10.2011.,
- iznos od 1.175,46 kn od 30.11.2011.,
- iznos od 1.175,46 kn od 31.12.2011.,
- iznos od 1.197,02 kn od 31.01.2012.,
- iznos od 1.197,02 kn od 29.02.2012.,
- iznos od 1.197,02 kn od 31.03.2012.,
- iznos od 1.197,02 kn od 30.04.2012.,
- iznos od 1.197,02 kn od 31.05.2012.,
- iznos od 1.197,02 kn od 30.06.2012.,
- iznos od 1.197,02 kn od 31.07.2012.,
- iznos od 1.197,02 kn od 31.08.2012.,
- iznos od 1.197,02 kn od 30.09.2012.,
- iznos od 1.197,02 kn od 31.10.2012.,
- iznos od 1.197,02 kn od 30.11.2012.,
- iznos od 1.197,02 kn od 31.12.2012.,
- iznos od 1.205,16 kn od 31.01.2013.,
- iznos od 1.205,16 kn od 28.02.2013.,
- iznos od 1.205,16 kn od 31.03.2013.,
- iznos od 1.205,16 kn od 30.04.2013.,
- iznos od 1.205,16 kn od 31.05.2013.,
- iznos od 1.205,16 kn od 30.06.2013.,
- iznos od 1.205,16 kn od 31.07.2013.,
- iznos od 1.205,16 kn od 31.08.2013.,
- iznos od 1.205,16 kn od 30.09.2013.,
- iznos od 1.205,16 kn od 31.10.2013.,
- iznos od 1.205,16 kn od 30.11.2013.,
- iznos od 1.205,16 kn od 31.12.2013.,
- iznos od 1.213,30 kn od 31.01.2014.,
- iznos od 1.213,30 kn od 28.02.2014.,
- iznos od 1.213,30 kn od 31.03.2014.,
- iznos od 1.213,30 kn od 30.04.2014.,
- iznos od 1.213,30 kn od 31.05.2014.,
- iznos od 1.213,30 kn od 30.06.2014.,
- iznos od 1.213,30 kn od 31.07.2014.,
- iznos od 1.213,30 kn od 31.08.2014.,
- iznos od 1.213,30 kn od 30.09.2014.,
- iznos od 1.213,30 kn od 31.10.2014.,
- iznos od 1.213,30 kn od 30.11.2014.,
- iznos od 1.213,30 kn od 31.12.2014.,
- iznos od 1.217,26 kn od 31.01.2015.,
- iznos od 1.217,26 kn od 28.02.2015.,
- iznos od 1.217,26 kn od 31.03.2015.,
- iznos od 1.217,26 kn od 30.04.2015.,
- iznos od 1.217,26 kn od 31.05.2015.,
- iznos od 1.217,26 kn od 30.06.2015.,
- iznos od 1.217,26 kn od 31.07.2015.,
- iznos od 1.217,26 kn od 31.08.2015.,
- iznos od 1.217,26 kn od 30.09.2015.,
- iznos od 1.217,26 kn od 31.10.2015.,
- iznos od 1.217,26 kn od 30.11.2015.,
- iznos od 1.217,26 kn od 31.12.2015.,
- iznos od 1.256,42 kn od 31.01.2016.,
- iznos od 1.256,42 kn od 29.02.2016.,
- iznos od 1.256,42 kn od 31.03.2016.,
sve u roku od 15 dana,
kao i radi osiguranja parničnog troška u iznosu od 6.500,00 kuna, uvećanog za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, koja teče do isplate, od dana donošenja presude do dana 31.07.2015. po stopi koja odgovara, za svako polugodište, uvećanju eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za tri postotna poena, odnosno od dana 01.08.2015. do dana isplate po stopi koja odgovara, za svako polugodište, uvećanju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i radi osiguranja troškova ovog postupka osiguranja, uvećanih za pripadajuću zateznu kamatu, koja teče na isti iznos od dana donošenja predmetnoga rješenja o osiguranju do dana konačne isplate, po stopi koja odgovara, za svako polugodište, uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,
određuje se
prethodna mjera
1. Zabranjuje se banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena ova mjera osiguranja.
2. Provedbom prethodne mjera iz točke 1. predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja, pobliže označenim u točki 1. izreke ovog rješenja.
3. Ova mjera ostaje na snazi do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u predmetu koji se pred naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem P Ob- 37/2019.
4. Nalaže se protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja isplati novčanu tražbinu, s naslova troška ovog postupka osiguranja, uvećanu za pripadajuću zateznu kamatu, koja teče od dana donošenja ovog rješenja o osiguranju do dana konačne isplate, po stopi koja odgovora, za svako polugodište, uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, u roku od osam dana.“
4. Protiv navedene odluke pravodobno se žali tužitelj sadržajno zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu odluku preinači na način predložen žalbom. Traži naknadu troška sastava žalbe.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda i rješenje suda prvog stupnja mogu ispitati, izreke presude i rješenja su razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
7. Ispitujući pobijane presudu i rješenje, kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem očinstva, nalog za upisom u matičnu knjigu, isplatu zaostalog uzdržavanja i naknadu troška postupka. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:
-tužitelja je … rodila II. tuženica S. Nj., ta je činjenica upisana u maticu rođenih matičnog područja R. za godinu … pod rednim brojem …, a u rodnom listu nisu upisani podaci o ocu;
-u vrijeme začeća S. Nj. je održavala intimnu vezu s I. tuženikom S. G.;
-vještačenjem analizom DNA je utvrđeno kako je „praktično dokazano„ da je I. tuženik otac tužitelja (listovi 59-64 spisa);
-nakon rođenja tužitelj je živio sa svojom majkom, a i danas žive zajedno, te ga majka sama uzdržava čitavo vrijeme;
-prvotuženik se godinu dana nakon rođenja tužitelja oženio s drugom ženom i u tom brak ima dvoje djece, a nikad nije živio zajedno s tužiteljem;
-drugotuženica se u međuvremenu također udala za drugog muškarca;
-prvotuženik nakon rođenja tužitelja nije doprinosio za njegovo uzdržavanje;
-tužitelj od I. tuženika zahtijeva isplatu uskraćenog uzdržavanja maloljetnog djeteta za razdoblje od ožujka 2011. do ožujka 2016.;
-tužitelj je u ovom razdoblju bio zaposlen i primao je mjesečnu plaću koja je oscilirala između najviše 8.120,35 kuna do najniže 1.712,35 kuna (listovi 22-23 spisa);
-prvotuženik je jedini osnivač i direktor trgovačkog društva T. I. j.d.o.o. za proizvodnju i usluge koje se bavi, između ostalog uslugom montaže i sklapanja namještaja te izradom namještaja, a osnovano je … (list 13 spisa);
-prema podatku REGOS-a društvo T. I. uplaćuje osiguranje za I. tuženika od 15. prosinca 2015. do danas.
9. Na ove činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 117., čl. 289., čl. 306., 311., čl. 312., čl. 314., čl. 383. i čl. 390. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20 dalje: ObZ), čl. 209. i čl. 231. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15, dalje: ObZ/03) i čl. 235. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), te odlučio kao u izreci osporene odluke.
10. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio većinu bitnih činjenica, ali ne u potpunosti, te je pravilno primijenio materijalno pravo.
11. U ovoj fazi postupka, očinstvo nije više sporno. Prvotuženik se nije ni žalio na dio prvostupanjske presude pod točkama I. i II. izreke.
12. U žalbi tužitelj osporava pravo I. tuženika da od njega traži uzdržavanje ističući:
-da se uzdržavanje može tražiti samo za period nakon podnošenja tužbe,
-da to ne može tražiti dijete, već roditelj ili druga osoba koja je sama uzdržavala dijete;
-da on nije dužan plaćati uzdržavanje prije vještačenja kojim je utvrđeno njegovo očinstvo,
-da je majka odgovorna za štetu, jer je počinila kazneno djelo što nije ustala s tužbom protiv njega za utvrđivanje očinstva za vrijeme dok je dijete bilo maloljetno,
-da je on dužan platiti uzdržavanje tek od punoljetnosti djeteta i saznanja za očinstvo, pa kako je saznao za očinstvo nakon što je dijete postalo punoljetno – nije dužan platiti ništa,
-kako je potraživanje zastarjelo.
13. Nijedan od ovih žalbenih razloga nije osnovan. U predmetnom slučaju ovu pravnu materiju ponajviše reguliraju odredbe iz čl. 289. ObZ/15 koji glasi: (1) Roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. (2) Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ovoga Zakona. (3) Tražbina djeteta iz stavka 1. ovoga članka prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.
14. Istovrsne odredbe sadrže i odredbe iz ranije važećih zakona, čl. 289. ObZ/14 i čl. 209. ObZ/03.
15. Dakle, radi se o tražbini djeteta, a ne roditelja s kojim dijete živi i koji je njegov zakonski zastupnik, u ovom slučaju tužiteljeve majke S. B. odnosno Nj.
16. Prvotuženik, kao roditelj koji nije stanovao s djetetom, dužan je plaćati uzdržavanje od časa rođenja R. Nj., to jest od …, jer je već u tom trenutku nastalo pravo djeteta zahtijevati uzdržavanje od njega. To pravo postoji bez obzira na trenutak pravomoćnosti odluke kojom je I. tuženik utvrđen naravnim ocem tužitelja, ili na trenutak njegovog saznanja da je naravni otac.
17. Kako je tužitelj ustao s tužbom tek 20. studenoga 2017., sva potraživanja starija od pet godina bila bi, na prvi pogled, u zastari, dakle ona prije studenoga 2012. Međutim, odredba čl. 235. toč. 2. ZOO propisuje kako zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, u ovom slučaju do punoljetnosti tužitelja. A tužitelj je postao punoljetan … pa petogodišnji rok zastare u konkretnom slučaju počinje teći tek od tog dana. Prema tome, tužiteljevo potraživanje nije u zastari, a kako pravilno obrazlaže i sud prvog stupnja. Tužiteljevo potraživanje bi bilo u zastari da je on ustao s tužbom po proteku roka od pet godina od njegove punoljetnosti, ali to u predmetnom sporu nije slučaj. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 5192/2019 od 15. srpnja 2020. o ovom se pravnom pitanju zauzima isto shvaćanje.
18. Istovrsno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 667/2011 od 11. svibnja 2011. godine gdje se navodi: „Prema pravnom shvaćanju ovoga suda obveza roditelja da plaćaju odnosno daju uzdržavanje za svoju malodobnu djecu nastaje u trenutku rođenja, te su roditelji u smislu odredbe čl. 209. st. 1. OBZ dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Dakle, obveza uzdržavanja za roditelje nastaje rođenjem djeteta, te po mišljenju ovoga suda nije od važnosti da li je tuženik znao da je otac djeteta ili to nije znao, odnosno da li je on naknadno utvrđen ocem pravomoćnom sudskom odlukom.“
19. Žalbeni razlog kako sud prvog stupnja nije na zakonit način utvrdio visinu mjesečnog uzdržavanja djeteta, jer nije utvrdio imovinske prilike davatelja uzdržavanja, nije osnovan. Sud jest izvodio dokaze na okolnost imovinskih prilika I. tuženika pa je tako iz izvoda iz sudskog registra utvrđeno kako je S. G. jedini osnivač i direktor društva T. I. j.d.o. za proizvodnju i usluge te se bavi, između ostalog, izradom, montažom i sklapanjem namještaja (list 13 spisa). Također su utvrđena primanja I. tuženika uvidom u potvrdu Regosa za utuženo razdoblje od ožujka 2011. do ožujka 2016. (listovi 22 i 23 spisa). Ona variraju od 8.120,35 kuna između ožujka i rujna 2011. pa do 3.120,00 kuna u ožujku 2016. Sud je pokušao saslušati I. tuženika, između ostalog i na ove okolnosti, ali on nije pristupio na ročište za saslušanje stranaka od 18. prosinca 2018.
20. Budući sud prvog stupnja nije utvrdio opće imovinsko stanje davatelja uzdržavanja, a od kog zavisi i utvrđenje potreba djeteta, nije sasvim pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 231. ObZ/03, čl. 311. i čl. 313. ObZ/14 i ObZ/15.
21. Ali u spisu postoje javne isprave koje svjedoče o njegovim primanjima i imovinskom stanje. Kad se primanja I. tuženika iz ovih isprava uprosječe onda ovaj viši sud po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP smatra utvrđenim kako prihodi obveznika uzdržavanja u predmetnom razdoblju spadaju u platni razred od 4.501,00 kuna do 5.500,00 kuna, a u smislu odredbi Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj: 106/14, dalje: Odluka/14) koja se primjenjuje na predmetni slučaj. Prema Odluci/14 mjesečni iznos uzdržavanja prema dobi djeteta od 13. do 18. godine za dotični platni razred iznosi 1.385,00 kuna. Stoga, ovaj viši sud po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP utvrđuje potrebu djeteta u ovom iznosu. Pa kako je sud prvog stupnja tužitelju dosudio mjesečne iznose uzdržavanja u nižem iznosu od ovog, tada sigurno nije povrijedio materijalno pravo na štetu I. tuženika.
22. Ovo tim prije, jer je po čl. 313. st. 2. ObZ/14 i ObZ/15, roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja. On to nije učinio tijekom postupka. A teret dokaza je na I. tuženiku.
23. I odluka je o troškovima postupka zakonita kako po osnovu, temeljem čl.154. st. 1. ZPP, tako i po visini, temeljem čl. 155. ZPP. Prvotuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužiteljici priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a nagradu odvjetniku obredio prema Tbr. 7./2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) u jednokratnom iznosu za cijeli postupak.
24. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu I. tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
Posebno u odnosu na žalbu tužitelja protiv dopunskog rješenja i rješenja:
25. Tužitelj je zahtijevao donošenje dopunske presude u odnosu na dio zahtjeva za naknadom parničnog troška koji mu nije obređen, naime onaj preko dosuđenog iznosa od 6.500,00 kuna iz točke III. izreke presude poslovni broj P Ob-37/2019 od 21. prosinca 2021.
26. Sud je prvog stupnja odbio ovaj zahtjev kao neosnovan, smatrajući kako tužitelju pripada samo naknada troška zastupanja po odvjetniku prema odredbi Tbr. 7/2. Tarife, to jest u jednokratnom iznosu od 200 bodova.
27. Ovaj tarifni broj propisuje kako odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, između ostalog i u postupcima utvrđivanja očinstva, te o zakonskom uzdržavanju. Pa kako se u ovom predmetu radi upravo o tim vrstama sporova, prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, zahtjev tužitelja za naknadom troškova preko dotičnog iznosa nije osnovan.
28. Pod točkom II. osporenog rješenja sud je prvog stupnja odbio prijedlog tužitelja za donošenjem prethodne mjere, jer smatra kako nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 332. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20). To jest, zato jer predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.
29. Ovaj viši sud prihvaća izloženo stajalište suda prvog stupnja. Naime, I. tuženik je direktor i vlasnik trgovačkog društva koje aktivno posluje, te mu se redovito isplaćuje mjesečna plaća. Zato i ovaj viši sud smatra kako predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine. Žalbeni razlog kako iz dosadašnjeg postupanja I. tuženika proizlazi ta vjerojatnost, jer da je on osporavao očinstvo nije prihvatljiv. Prvotuženik je tijekom postupka izražavao stav kako će prihvatiti činjenicu očinstva, ukoliko ono bude dokazano adekvatnim vještačenjem, a na kraju se nije ni žalio protiv odluke suda kojom je to očinstvo utvrđeno.
30. Zbog svega rečenog, valjalo je po čl. 380. toč. 2. ZPP rješenjem odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi osporenu odluku prvostupanjskog suda.
31. Kako tužitelj nije uspio sa svojom žalbom, valjalo je po čl. 166. st. 1. ZPP odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe.
U Zagrebu 7. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević, v.r.
