Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kž-41/2022-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom postupku protiv optuženika N. B., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika po branitelju podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj K-1430/2015 od 5. studenoga 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2022. u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Miljenka Babića, optuženika N. B. i branitelja N. S., odvjetnika iz P.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženika, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi N. B. zbog počinjenja dva kaznena djela protiv imovine teškom krađom u pokušaju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11 i prijevarom iz čl. 236. st. 1. KZ/11 (valja primijetiti da je u uvodu pobijane presude prvostupanjski sud Kazneni zakon koji primjenjuje označio oznakom "Narodnih novina" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17., 118/18. i 126/19., dok u izreci i razlozima nije obrazloženo zbog čega je primijenjen taj Kazneni zakon, iako primjenom čl. 3. KZ/11 na kazneno djelo optuženika valja primijeniti Kazneni zakon s izmjenama i dopunama do NN 61/15., kao najpovoljniji Zakon za optuženika). Za počinjena kaznena djela optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo pokušaja teške krađe u trajanju od jedne godine i za kazneno djelo prijevare u trajanju od osam mjeseci. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08) oštećeni R. I. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 1.000,00 kn upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenom A. B. dosuđen je djelomično imovinskopravni zahtjev u iznosu od 600,00 eura, dok je u dijelu koji prelazi dosuđeni, pa do zatraženih 4.600,00 kn oštećenik upućen u parnicu.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 2.000,00 kuna, dok će o preostalim troškovima kaznenog postupka biti odlučeno posebnim rješenjem.

3. Protiv navedene presude žali se optuženik po branitelju N. S., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije optužbu, podredno optuženika oslobodi optužbe i podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbu optuženika odgovorio je državni odvjetnik predlažući odbijanje žalbe. Odgovor na žalbu dostavljen je na znanje optuženiku i branitelju, na traženje ovog suda drugog stupnja.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

5.1. Žalitelj je zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, čemu je udovoljeno te je održana drugostupanjska sjednica kojoj je bio prisutan zamjenik državnog odvjetnika, a prisutnost optuženika i branitelja osigurana je putem audio-video veze s Kaznionicom u Valturi.

6. Žalba optuženika osnovana je po istaknutoj osnovi pobijanja iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

7. U pravu je žalitelj kada ukazuje na činjenicu da je sud prvog stupnja odbio sve dokazne prijedloge obrane, dok su izvedeni svi dokazi predloženi od strane državnog odvjetnika čime je optuženiku uskraćena praktična mogućnost učinkovitog osporavanja optužbe protiv sebe. Tako žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog za provođenje odgovarajućeg vještačenja radi utvrđenja da li se na snimci video nadzora kafića A. od 1. srpnja 2014. nalazi upravo optuženik i to kao odugovlačeći. Prvostupanjski sud odbio je dokazni prijedlog za utvrđenje lokacije mobitela optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela pokušaja teške krađe, pribavom podataka o lokaciji mobitela optuženika od strane operatora javnih komunikacijskih usluga, kao neprikladan. Odbijen je i dokazni prijedlog za pribavu podataka od policije da li je i kada optuženik tijekom lipnja i srpnja 2014. bio uhićen, lišen slobode. Isto tako odbijen je prijedlog da se od Županijskog suda u Puli, Centra za izvršavanje kazni zatvora, pribave podaci kada je optuženik započeo sa izvršenjem kazne zatvora, oba kao nevažni. Kod toga se optuženik pozvao na sadržaj snimke navodeći kako se iz snimke ne vidi lice počinitelja. U odnosu na pitanje počinjenja kaznenog djela prijevare, optuženik je u žalbi, vezano uz sadržaj svoje obrane, naveo kako nije ispunio obvezu prema oštećeniku A. B. iz razloga jer je završio na izdržavanju kazne zatvora.

8. Razmatrajući, u kontekstu sadržaja i obrazloženja dokaznih prijedloga obrane, razloge koje daje prvostupanjski sud obrazlažući odluke o odbijanju izvođenja svih dokaza predloženih od strane obrane, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je odbijanjem svih dokaza koje je predložila obrana ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Sukladno čl. 29. st. 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. st. 3. toč. d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osoba koja je optužena za kazneno djelo ima najmanje slijedeće pravo: da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. Navedeno nema značenje bezuvjetne obveze suda da izvede sve dokaze koje je predložila obrana, ali kod odbijanja dokaznih prijedloga potrebno je odluku valjano obrazložiti, cijeneći i pitanje poštenosti postupka u cjelini. Posebno valja biti oprezan kod odbijanja baš svih dokaznih prijedloga obrane uz istovremeno izvođenje svih dokaza predloženih od strane optužbe jer se time može stvoriti dojam pristranosti u korist optužbe (predmet ECHR Borisova protiv Bugarske).

8.1. Europski sud za ljudska prava je u presudi Murtazaliyeva protiv Rusije formulirao trodijelni test za ocjenu je li poštovano pravo pozivanja svjedoka obrane iz čl. 6. st. 3. toč. d) Konvencije: 1) je li zahtjev za ispitivanje svjedoka (izvođenje dokaza) bio dostatno obrazložen i relevantan za predmet optužbe; 2) jesu li domaći sudovi razmotrili važnost tog svjedočenja i naveli dostatno obrazloženje za svoju odluku da ne ispitaju svjedoka na suđenju i 3) je li odluka domaćih sudova da ne ispitaju svjedoka narušila ukupnu poštenost postupka.

8.2. Odgovarajući na pitanja iz ovog testa ovaj sud drugog stupnja nalazi da je obrana dostatno obrazložila dokazne prijedloge i učinila izvođenje predloženih dokaza dostatno relevantnim za predmet optužbe. Naime, dokaz vještačenjem radi utvrđivanja da li se optuženik nalazi na snimci počinjenja kaznenog djela pokušaja teške krađe je dokaz od kojega ovisi osuda ili oslobođenje od optužbe optuženika. Isto tako dokazi vezani uz podatak o uhićenju, vremenu uhićenja, trajanju lišenja slobode, ali i uvjetima lišenja slobode i mogućnostima kontakta s vanjskim svijetom su dokazi o kojima ovisi zaključak o postojanju ili nepostojanju prijevarne namjere na strani optuženika. Zbog toga su navedeni dokazi relevantni za predmet optužbe.

8.3. Odbijanje dokaznog prijedloga obrane da se pribave podaci o uhićenju, trajanju lišenja slobode optuženika i vremenu izdržavanja kazne zatvora čime je optuženik nastojao osporiti činjenicu postupanja s prijevarnom namjerom, sud prvog stupnja obrazložio je hipotezom koja nema uporišta u utvrđenim činjenicama i izvedenim dokazima. Naime, sud prvog stupnja je ove dokazne prijedloge odbio kao nevažne uz obrazloženje da ako je optuženik i bio lišen slobode u lipnju i srpnju 2014., da ga to nije priječilo da se javi oštećeniku i organizira plaćanje kupoprodajne cijene ili povrat vozila oštećeniku. Navedeno obrazloženje ne daje odgovor na pitanje važnosti ovih dokaza, ne radi se o dostatnom, niti (logički) valjanom zaključivanju. Dokazne prijedloge za provođenje dokaza vještačenjem i za utvrđivanje lokacije mobitela optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela pokušaja teške krađe sud prvog stupnja odbio je kao odugovlačeći, odnosno neprikladni. To je obrazloženo utvrđenjem prvostupanjskog suda da iz pregledane snimke video nadzora, prvostupanjski sud utvrđuje da je upravo optuženik osoba koja se nalazi na snimci, odnosno da bi se utvrđenjem lokacije mobitela mogla utvrditi lokacija mobitela optuženika, ne i samog optuženika. Što se tiče mogućnosti utvrđivanja lokacije mobitela od strane operatera javnih komunikacijskih usluga, navedeni dokazni prijedlog je doista neprikladan, ali iz drugih razloga. Naime, prema Zakonu o elektroničkim komunikacijama (NN 76/2022, ali i ranijem Zakonu o elektroničkim komunikacijama) podaci o prometu, pa tako i lokaciji mobitela čuvaju se najdulje 12 mjeseci (čl. 53. st. 3.), a kako je kazneno djelo počinjeno 1. srpnja 2014., taj je rok u svakom slučaju istekao. S druge strane, upuštajući se u ocjenu dostatnosti obrazloženja prvostupanjskog suda za odluku o odbijanju izvođenja dokaza vještačenja snimke video nadzora, ovaj sud drugog stupnja je pregledao snimku video nadzora kafića A. od 1. srpnja 2014. Iz sadržaja snimke na kojoj je prikazan dolazak muške osobe koja je čitavo vrijeme leđima okrenuta kameri, doista nije moguće razaznati tko je osoba na snimci i da li se radi upravo o optuženiku. Iako je u pobijanoj presudi (točka 8.1.) naznačeno da iz snimke proizlazi da se okrivljenik nalazi u spomenutom kafiću i odlazi iza šanka i otvara ladicu registar blagajne, suprotno proizlazi iz same snimke koju je valjalo pregledati kako bi sud drugog stupnja mogao dati odgovor na žalbene navode o povredi prava na pravično suđenje. Dakle, iz navedenoga proizlazi da obrazloženje odbijanja dokaznog prijedloga prvostupanjskog suda kao nevažnog nije dostatno, niti je utemeljeno na činjeničnom stanju.

8.4. Odbijanje baš svih dokaznih prijedloga obrane upućuje na zaključak da postupak nije proveden uz poštivanje načela pravičnosti postupka jer je time optuženik stvarno onemogućen u pravu na odgovarajuću i efikasnu obranu. Sumirajući prednje dokazni prijedlozi optuženika ne predstavljaju zlouporabu postupka, zahtjevi su dostatno obrazloženi i važni za predmet optužbe i nedvojbeno bi mogli osnažiti položaj obrane, pa je bila dužnost prvostupanjskog suda valjano i dostatno obrazložiti razloge za odbijanje dokaznih prijedloga, koje obrazloženje je stvarno izostalo. Stoga ovaj sud drugog stupnja nalazi da je odbijanjem svih dokaznih prijedloga, bez obrazloženja potrebne i odgovarajuće kvalitete, koje je čak i protivno sadržaju dokaza, optuženiku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 2 .al. 6. Ustava Republike Hrvatske odnosno iz čl. 6. 1. st. 3. toč. d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

8.5. Nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 u smislu da se pobijana presuda zasniva na nezakonitim dokazima – zapisniku o zaprimanju kaznene prijave (list 2-3), posebnom izvješću PU I. (list 8-10) i zapisniku o zaprimanju kaznene prijave (listovi 13-14) iz razloga jer, iako je, na zapisniku s rasprave od 3. studenog 2021. označeno da se te isprave čitaju, na sadržaju istih se ne zasnivaju činjenična utvrđenja. Navedeno postupanje nije u skladu s postupovnim propisima, no ne dovodi do utvrđenja da bi se radilo o istaknutoj bitnoj postupovnoj povredi.

9. U smislu čl. 487. st. 4. ZKP/08 daje se ocjena žalbenih navoda po osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja izvesti sve već do sada izvedene dokaze, izvesti će dokaze na koje je žalbom ukazao žalitelj, a koji dokazi su dostatno obrazloženi i relevantni za predmet optužbe, kako je to naznačeno u ovom rješenju, izvesti i druge dokaze za kojima se ukaže potreba, na temelju kojih dokaza će utvrditi relevantno činjenično stanje i donijeti novu, zakonitu odluku, uz otklanjanje ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

10. S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je, utvrđujući postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, prihvaćanjem žalbe optuženika, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

U Varaždinu 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke