Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 20 Gž Ovr-103/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Skerlev, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja O. b. d.d. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici J. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., B. i V. iz S., protiv ovršenika J. A. iz K. K., OIB …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-4323/2013-23 od 14. prosinca 2021., dana 7. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja O. b. d.d. i ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-4323/2013-23 od 14. prosinca 2021., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja, obustavljen je postupak ovrhe na pokretninama ovršenika, određen rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv- 2124/2004 od 18. listopada 2004.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-u daljnjem tekstu ZPP), u vezi s odredbom čl. 19 st. 1 Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 194/04, 88/05 i 67/08-u daljnjem tekstu OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. U ovom ovršnom predmetu je, rješenjem o ovrsi poslovni broj poslovni broj Ovrv- 2124/2004 od 18. listopada 2004., radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 5.067,65 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, određena ovrha na pokretninama ovršenika Z. A.

5. Pri pokušaju pljenidbe pokretnina 3. svibnja 2005. kod ovršenika se nisu našle pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe te je zaključak o tome uredno dostavljen ovrhovoditelju 17. svibnja 2005., zajedno sa upozorenjem iz čl. 136 OZ.

6. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je ovrha obustavljena primjenom članka 136 st. 3 OZ, jer se ovrhovoditelj nije u roku od tri mjeseca očitovao o tome da li ustraje u ovrsi, već je isto učinio tek podneskom zaprimljenim dana 29. kolovoza 2005.

7. Naime, sukladno odredbi čl. 136 st. 1 OZ, ako se pri pljenidbi ne nađu pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe, sud će o tome obavijestiti ovrhovoditelja koji nije bio nazočan pljenidbi. Odredbom st. 2 istoga članka propisano je da ovrhovoditelj može, u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijesti, odnosno od dana pokušane pljenidbe kojoj je bio nazočan, predložiti da se pljenidba ponovno provede. Nadalje, stavkom 3 istog članka, određeno je da će, ako ovrhovoditelj u roku iz st. 2 toga članka ne predloži ponovnu provedbu pljenidbe, ili ako se ni pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmet ovrhe, sud obustaviti ovrhu.

8. U konkretnom predmetu sporno je da li, sukladno odredbi članka 136. st. 3. OZ-a, do obustave postupka dolazi samom činjenicom proteka roka od tri mjeseca od dana zaprimanja obavijesti suda, pa je odluka suda kojom obustavlja postupak ovrhe i ukida sve provedene radnje samo deklaratorne naravi ili je odluka suda o obustavi postupka konstitutivne naravi.

9. Prema mišljenju ovoga suda, u konkretnom slučaju je do obustave postupka došlo "ex lege" danom proteka roka od tri mjeseca nakon što je ovrhovoditelj primio obavijest suda o nemogućnosti popisa i pljenidbe ovršenikovih pokretnina (17. kolovoza 2005.). Budući da je postupak ovrhe obustavljen, sasvim je jasno da se isti ne bi mogao nastaviti na novom predmetu i sredstvu ovrhe. Utoliko bi odluka prvostupanjskog suda, u pogledu primjene materijalnog prava, bila pravilna.

10. Međutim, prvostupanjski sud je svojim daljnjim radnjama, koje je poduzeo nakon 17. kolovoza 2005., donošenjem rješenja o prokaznom popisu imovine 19. rujna 2005. (list 18 spisa), kao i određivanjem predložene ovrhe na novom predmetu, odnosno sredstvu ovrhe, rješenjem od 24. veljače 2015. (prihvaćanjem prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 10. rujna 2013.), pogrešno držao ovrhovoditelja u uvjerenju da je ovršni postupak još uvijek u tijeku.

11. Na taj način je prvostupanjski sud svojim radnjama povrijedio odredbe čl. 6.1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), kojima je propisano da, radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud, pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Naime, da je prvostupanjski sud rješenje o obustavi donio 2005. godine, kada su pretpostavke za obustavu postupka bile ispunjene, ovrhovoditelj bi prijedlog za ovrhu mogao ponovno podnijeti.

12. Obustavljanjem postupka ovrhe nakon proteka više od šesnaest godina, ovrhovoditelj je doveden u situaciju u kojoj više neće biti u mogućnosti sudskim putem zahtijevati namirenje svoje tražbine (ovo pod pretpostavkom takvog prigovora istaknutog od strane ovršenika).

13. Ovo stoga što je, kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-943/17-2 od dana 10. svibnja 2017., zauzeo pravno shvaćanje prema kojem to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je postupak obustavljen.

14. Obzirom da stranka, zbog opisanog postupanja suda, ne smije trpjeti štetne posljedice, valjalo je, temeljem odredbe čl. 380 st. 3 ZPP, u vezi s odredbom čl. 19 st. 1 OZ, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

15. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja nastaviti postupak ovrhe, sukladno odredbama OZ i ZPP.

U Zagrebu 7. lipnja 2022.

Sudac:

Vesna Skerlev, v.r.