Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž Ob-185/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice. u izvanparničnom predmetu predlagatelja M. A. iz S. A. D., C., S. K., kojeg zastupa I. B., odvjetnici u Z., protiv protustranke K. A. /OIB:…/ iz Z., koju zastupa S. B. J., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica Č. /OIB:…/, kojeg zastupa Predstojnica Podružnice J. S., dipl. socijalna radnica, radi ponavljanja pravomoćno završenog postupka poslovni broj R1 O-538/2012, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-229/2021-3 od 3. siječnja 2022., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja M. A. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-229/2021-3 od 3. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev protustranke za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odbačen prijedlog za ponavljanje odlukom suda pravomoćno završenog izvanparničnog postupka vođenom u Općinskog građanskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem R1O-538/2012 i za ukidanje rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1O-538/2012 od 21. svibnja 2014. potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž2- 470/2014 od 22. listopada 2014. (stavak I. izreke). Naloženo je predlagatelju M. A. naknaditi protustranci K. A. trošak postupka u iznosu od 500,00 kn (stavak II. izreke).

2. Protiv rješenja žali se predlagatelj M. A. pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), povredu prava zajamčenih člankom 29. i člankom 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav), članka 6. i članka 8. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a). Predlaže preinaku pobijanog rješenja slijedom žalbenih navoda, odnosno donošenje rješenja kojim će se utvrditi dopuštenim prijedlog za ponavljanje postupka i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi donošenja meritorne odluke o prijedlogu za ponavljanje pravomoćno završenog postupka R1O-538/2012.

3. U odgovoru na žalbu predlagatelja M. A., protivi se protustranka K. A. navodima iste, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Protustranka K. A. zahtijeva trošak odgovor na žalbu u iznosu od 781,25 kn.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet postupka jest zahtjev predlagatelja M. A. za ponavljanje pravomoćno završenog izvanparničnog postupka poslovni broj R1O-538/2012, u kojem je rješenjem poslovni broj R1O-538/2012 od 21. svibnja 2014. potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž2-470/2014 od 22. listopada 2014., odbijen zahtjev predlagatelja M. A. (oca) za povratak maloljetnog N. A. (sina), rođenog … 2008. u Z., u S. A. D., a koji predlagatelj temelji na odredbi članka 428. a ZPP-a (Ponavljanje postupka u povodu konačne presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu o povredi temeljnog ljudskog prava ili slobode).

6. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba postupka, niti je s njima u vezi činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a koje povrede bi bilo od utjecale na pravilnost i zakonitost izreke prvostupanjskog rješenja i pravnu poziciju podnositelja zahtjeva M. A..

7. Iz stanja spisa vezano za predmetni zahtjev proizlazi da je:

- pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1O-538/2012-90 od 21. svibnja 2014. (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž2-470/2014-2 od 22. listopada 2014.) odbijen zahtjev predlagatelja M. A. za povratak maloljetnog N. A., rođenog … 2008. u Z., u S. A. D. (list 417. - 423., 438. - 433. spisa);

- Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-8175/2014 od 28. listopada 2015. odbijena ustavna tužba M. A. zbog povrede prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, a rješenjem odbačena u dijelu prigovora u kojem se podnositelj (M. A.) poziva na povredu prava na razumnu duljinu postupka zajamčenog člankom 29. stavkom 1. u vezi s člankom 35. Ustava i u odnosu na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gžzp-496/2014-2 od 20. studenog 2014. iz razloga što je tijekom ustavnosudskog postupka, Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) donio 12. ožujka 2015. presudu i utvrdio da je zbog dugotrajnosti postupka vraćanja maloljetnog N. podnositelju povrijeđeno pravo iz članka 8. u vezi članka 6. stavka 1. i članka 3. EKZLJP-a, odnosno što su vezano za taj dio prestale pretpostavke za odlučivanje Ustavnog suda i što rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gžzp-496/2014-2 od 20. studenog 2014. ne predstavlja pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu (list 451. - 459. spisa);

- nakon navedene Odluke i rješenja Ustavnog suda (U-III-8175/2014 od 28. listopada 2015.), M. A. 4. travnja 2016. ESLJP podnio zahtjev (upisan pod brojem 19601/2016) pritužujući se na povredu prava zajamčenog člankom 6. stavkom 1. i člankom 8. EKZLJP-a, o kojem zahtjevu je ESLJP odlučio presudom od 2. svibnja 2019. na način da je utvrdio da je Republika Hrvatska povrijedila pravo M. A. zajamčeno člankom 6. stavkom 1. i člankom 8. EKZLJP-a, a koja presuda je konačna 2. kolovoza 2019.;

- 8. kolovoza 2019. M. A. podnio zahtjev za izmjenu pravomoćnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu R1O-538/2012-90 od 21. svibnja 2014. (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž2- 470/2014-2 od 22. listopada 2014.) pozivom na odredbu članka 428. a ZPP-a, navodeći da je ESLJP utvrdio da je domaći sud u postupku poslovni broj R1O- 538/2012, prekršio članak 6. i članak 8. EKZLJP-a (predlagatelj nije bio uključen u postupak u mjeri dovoljnoj za zaštitu njegovih interesa), a slijedom čega da su ispunjene zakonske pretpostavke za ponavljanje postupka propisane člankom 428. a ZPP-a koji da se supsidijarno primjenjuje i na predmetni izvanparnični postupak;

- protustranka K. A. očitujući se na zahtjev predlagatelja u podnesku od 12. rujna 2019. u bitnome apostrofira nužnost zaštite dobrobiti maloljetnog N. (djeteta u dobi od 13 godina, koje pohađa 5. razred osnovne škole u Republici Hrvatskoj, od 2 godine živi s majkom u Republici Hrvatskoj, u cijelosti je adaptirano na život u Republici Hrvatskoj, majka kroz svo vrijeme isključivo i svakodnevno brine o svim potrebama maloljetnog N., uključujući i potrebe s kontaktima s ocem, koji pet godina nije iskazao interes vidjeti maloljetnog N., niti doprinositi za njegovo uzdržavanje) i činjenicu da su isplatom iznosa od 9.000,00 Eura, dosuđenog istom presudom, u odnosu na predlagatelja M. A. "reparirane posljedice" utvrđenih povreda EKZLJP-a, da odlukom ESLJP povodom koje se zahtjeva ponavljanje, kao pojedinačna mjera izvršenja nije određeno ponavljanje postupka, da niti u ponovljenom postupku s obzirom na "refleksiju takvog postupka" na život maloljetnog N. ne bi bila donesena drugačija odluka i s tim u vezi se pozva na shvaćanje izneseno u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2492/2015 vezano uz presudu Kudra protiv Hrvatske (list 466. - 468., 480. - 498. spisa);

- predlagatelj M. A. podneskom od 29. listopada 2019. (list 473. - 477. spisa) i podneskom od 17. prosinca 2019. (list 524. - 529. spisa) osporio navode protustranke K. A., i iznio svoja suprotna shvaćanja vezano za usporedivost predmetnog slučaja sa slučajem u predmetu Kurda protiv Republike Hrvatske i izvršenje odluka ESLJP povodom koje je podnesen predmetni zahtjev.

8. Na temelju u bitnome navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da je za odlučivanje o prijedloga za ponavljanje postupka mjerodavna odredba članka 25. stavak 6. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece /Hagg 1980./ (Narodne novine, broj: 99/2018., u daljnjem tekstu: Zakon o provedbi), kojom je propisano da revizija i prijedlog za ponavljanje postupka u postupku povodom zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta nisu dopušteni jer "… da je takvim izričitim isključivanjem podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka povodom zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta naglašena nužnost osiguranja prava djeteta na brz i učinkovit postupak kao i konačnost njegovog ishoda … da se tim postiže zaštita najboljeg interesa djeteta koja predstavlja temeljnu svrhu Haške konvencije, a u skladu s čim Zakon o provedbi sprječava mogućnost naknadnog preispitivanja pravomoćne odluke na temelju koje je već uspostavljena faktična situacija boravka djeteta u određenoj državi sa određenim roditeljem …".

9. U prilog iskazanom stavu po prvostupanjskom sudu uzeta je u obzir dosadašnja praksa ESLJP (odluka K.J. protiv Poljske, Zahtjev broj 30813/2014, 1. ožujak 2016. i G.N. protiv Poljske, Zahtjev broj 2171/2014, 19. srpanj 2016., paragraf 96. presude A. protiv Hrvatske /2./, zahtjev broj 19601/2016), prema kojoj se po prvostupanjskom sudu od tužene države ne očekuje poduzimanje radnji s ciljem povratka djeteta, već se uzima u obzir i štiti najbolji interes djeteta u pojedinačnoj situaciji, a time isključuje svako drugačije postupanje nacionalnog suda, koje bi bilo u suprotnosti s najboljim interesom djeteta, i promišljanja iskazana u pravnoj teoriji vezano za isto pitanje povodom izvanrednih pravnih sredstava (znanstveni rad autorice prof. dr. sc. M. Ž., Izv. Prof. dr. sc. P. P. i M. D., mag. iur. - Izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava u građanskopravnim međunarodnim otmicama djece u Republici Hrvatskoj - nova otvorena pitanja /https://hrčak.srce.hr/fille/386415 … doc. dr. sc. I. Š.

… Presude o roditeljskoj skrbi Europskog suda za ljudska prava protiv republike Hrvatske).

10. Osporavajući iskazano shvaćanje prvostupanjskog suda po izvoru i sadržaju predlagatelj M. A. u bitnome tvrdi da odredbom članka 25. stavkom 6. Zakona o provedbi nije obuhvaćena situacija iz članka 428. a ZPP-a, da je tumačenjem tih odredbi po sudu prvog stupnja onemogućeno izvršenje presude ESLJP i preispitivanje pravomoćne odluke, da Haška konvencija ni jednom odredbom ne propisuje da ponavljanje postupka koji je vođen prema pravilima iste ne bi bio dopušten, da odredba članka 25. stavka 6. Zakona o provedbi nije u skladu sa člankom 46. EKZLJP-a i da zato nije primjenjiva s obzirom na odredbu članka 134. Ustava, da je na domaćem sudu, sukladno domaćem pravu, obveza ponovnog provođenja postupka radi otklanjanja povreda koje je Europski sud utvrdio na način da se predlagatelju omogući ravnopravno sudjelovanje u postupku te nakon toga donese zakonita i obrazložena odluka sadržaja koje nije ograničeno odlukom Europskog suda, da dosuđenom novčanom naknadom po ESLJP nisu reparirane posljedice koje predlagatelj trajno trpi zbog nepravilnog postupanja suda i da stavovi o meritornoj odluci povodom prijedloga za ponavljanje ne mogu biti osnova za odbacivanje prijedloga čime da je sud prvog stupnja doveo u pitanje svoju objektivnost i nepristranost i postupio suprotno načelima vladavine prava i pravne sigurnosti.

11. U odgovoru na žalbu predlagatelja M. A., protustranka K. A. se priklanja shvaćanjima prvostupanjskog suda i ponavlja činjenice u prilog zaštite najboljeg interesa maloljetnog N., koji je u dobi od 13 godina, uklopljen u svoju životnu i socijalnu sredinu u Republici Hrvatskoj od druge godine (11 godina) i živi s majkom s kojom ima topao i privržen emocionalni odnos.

12. Sumirajući sve naprijed navedeno i u žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka je sporna podobnost predmetnog zahtjeva za meritorno razmatranje.

13. Suprotno žalbenim navodima, predmetni zahtjev za ponavljanje postupka nije podoban za meritorno razmatranje, neovisno o tome procjenjuju li se posebne pretpostavke po odredbi članka 25. stavku 6. Zakona o provedbi ili članku 428. a ZPP-a, u vezi s člankom 46. EKZLJP-a, kako je to u biti zaključio i sud prvog stupnja.

14. Naime, točno jest da su u skladu s obvezama preuzetim odredbom članka 46. stavkom 1. EKZLJP-a (Obvezna snaga i izvršenje presude) i u Republici Hrvatskoj stvorene dvije vrste mjera (individualne i opće) koje Republika Hrvatska kao stranka

u najvećoj

provodi u smislu članka 41. i članka 46. EKZLJP-a, a kojima je cilj mogućoj mjeri osigurati restituciju za samog podnositelja zahtjeva, odnosno spriječiti istovrsne povrede EKZLJP-a u budućim sličnim slučajevima (primjerice izmjenom zakonodavstva, sudske i druge prakse, i slično), da jedna o individualnih (pojedinačnih) mjera jest i mjera regulirana odredbom članka 428. a ZPP-a (na snazi od 1. prosinca 2003.), prema kojoj stranka može podnijeti zahtjev sudu u Republici Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno (članak 428. a stavak 1. ZPP-a).

15. Međutim, isto tako točno jest da se postupak po takvom zahtjevu provodi uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka (članak 428. a stavak 2. ZPP-a) i da prema pravilima o ponavljanju postupka (članak 421. - 425. ZPP-a), sud u pripremnom postupku ne ispituje samo opće pretpostavke za dopustivost traženja ponavljanja postupka, već i posebne pretpostavke među kojima je i postojanje specifičnih pretpostavki vezano za razloge zbog kojih se ponavljanje traži.

16. Točno jest i da, neovisno o vrsti i stadiju postupka, u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost na što obvezuje načelo sadržano u odredbi članka 3. stavku 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., /4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017.), a istovjetno i odredbi članka 24. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83 i da se u svakom postupku, kako je to u više svojih odluka istakao i ESLJP (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.) mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti može nadjačati interes roditelja.

17. Prema tome, i kada bi se moglo prihvatiti žaliteljevo tumačenje odnosa odredbe članka 25. stavka 6. Zakona o provedbi i članka 428. a ZPP-a, u vezi s člankom 46. EKZLJP-a, njegova pravna pozicija vezano za predmetni zahtjev bi bila ista, budući da je interes (dobrobit) maloljetnog N. koji s majkom u Republici Hrvatskoj živi od druge godine života (11 godina), kao zadovoljno i sretno dijete, uklopljeno u svoju životnu i socijalnu sredinu, jači od interesa žalitelja da se ponovi pravomoćno okončan postupak R1O-538/2012 zato što mu je presudom ESZLJP utvrđena povreda prava iz članka 6. stavak 1. i članka 8. EKZLJP-a.

18. U konačnici, predlagatelj M. A. (otac) za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka i za izmjenu odluke donesene u tom postupku, ne navodi niti jednu okolnost u prilog specifičnosti razloga na kojem temelji isti zahtjev, koja bi se odnosila na interes maloljetnog N. za izmjenu pravomoćne odluke iz 2014. kojom je odbijen zahtjev za njegov povratak u S. A. D..

19. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi predlagatelja M. A. da mu je donošenjem pobijanog rješenja onemogućeno izvršenje presude ESLJP, da su po sudu prvog stupnja izneseni stavovi o meritornoj odluci povodom prijedloga za ponavljanje koji da ne mogu biti osnova za odbacivanje prijedloga na koji način da je sud prvog stupnja doveo u pitanje svoju objektivnost i nepristranost, i postupio suprotno načelima vladavine prava i pravne sigurnosti, da bi od utjecaja na donošenje pobijane odluke bilo to što Haškom konvencijom nije propisano da nije dopušteno ponavljanje postupka koji je vođen prema pravilima iste i što je presudom ESLJP ostvario naknadu nematerijalne štete u iznosu 9.000,00 Eura, a niti pozivanje na povredu prava zajamčenih člankom 29. i člankom 35. Ustava, člankom 6. stavkom 1. i člankom 8. EKZLJP-a.

20. Neosnovani su žalbeni navodi i vezano za odluku o troškovima postupka pod stavkom II. izreke prvostupanjskog rješenja.

21. Naime, prema pravilima o naknadi troškova u izvanparničnom postupku (pravno pravilo iz § 21. stavka 5. Zakona o sudskom vanparničnom postupku /Službeni list, broj: 45/1934., 175/1934./ i Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. /Narodne novine, broj: 73/1991./, u daljnjem tekstu: ZVSP-a), sud može na prijedlog jedne stranke, neovisno o kojem izvanparničnom postupku se radi (statusnom ili imovinskopravnom) naložiti drugoj strani naknadu troškova koje je prouzrokovala svojim neosnovanim prijedlozima, a koje troškove čini i nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku propisana Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT).

22. Budući da je predlagatelj M. A. podnošenjem predmetnog zahtjeva (prijedloga za ponavljanje postupka) uzrokovao trošak protustranke K. A. u iznosu 500,00 kn (Tbr. 16. stavak 1/3., Tbr. 17. OT - 50 bodova), to je pravilno sud prvog stupnja po prijedlogu protustranke primijenio navedeno materijalno pravo kad je naložio predlagatelju M. A. naknaditi isti iznos protustranci K. A..

23. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi predlagatelja M. A. da je odluka o troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjskog rješenja bez pravnog uporišta.

24. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetnog postupka, zbog čega protustranci K. A. nije priznat trošak iste (članak 155. ZPP-a u vezi s § 21. ZSVP-a).

25. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-229/2021-3 od 3. siječnja 2022. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po predlagatelju M. A., niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s pravnim pravilom iz § 21. ZSVP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a i pravnim pravilom iz § 21. stavka 1. ZSVP-a za stavak II.).

U Zagrebu 7. lipnja 2022.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.