Poslovni broj: Usž-1271/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja O. E. M. M., državljanina Republike Irak, Z., kojeg je zastupala opunomoćenica M. G., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Z., radi priznanja prava na međunarodnu zaštitu i dužnosti napuštanja Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po opunomoćenici S. B. J., odvjetnici iz Odvjetničkog društva J. & p. j.t.d. Z., podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1414/20-14 od 12. studenoga 2020., na sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1414/20-14 od 12. studenoga 2020. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1414/20-14 od 12. studenoga 2020. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: NK-UP/I-217-03/17- 06/403, URBROJ:511-01-212-20-16 od 11. svibnja 2020. (točka I izreke presude). Točkom II izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. Točkom III izreke presude nalaže se tuženiku da isplati opunomoćenici M. G. odvjetnici kao pružateljici pravne pomoći, iznos od 3.750,00 kn u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Navedenim osporavanim rješenjem tuženika, točkom I izreke, poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova KLASA:NK-UP/I-217-03/17-06/403, URBROJ:511-01-204-18-10 od 7. rujna 2018. kojim je tužitelju, rođenom ... u mjestu A. F., Republika Irak, državljaninu Republike Irak, priznat azil u Republici Hrvatskoj, te mu se utvrđuje pravo na boravak. Prema točki II izreke osporavanog rješenja, u roku od 30 dana od dana izvršenosti ovog rješenja tužitelj je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

3. Protiv točke I izreke navedene prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zastupan po opunomoćenici S. B. J. U žalbi predlaže izdavanje privremene mjere sukladno članku 47. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima. U prijedlogu se poziva se na članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i navodi da mu prijeti nepopravljiva šteta povratkom u zemlju podrijetla. Ističe da bi mu tijekom žalbenog postupka trebalo omogućiti da bude prisutan u Republici Hrvatskoj, odnosno da ne mora napustiti Republiku Hrvatsku i Europski gospodarski prostor (EGP), imajući na umu da mu je već bila pružena međunarodna zaštita. Smatra da mjera nije protivna javnom interesu. Predlaže izdati privremenu mjeru da nije dužan napustiti RH i EGP do donošenja konačne odluke o žalbi, odnosno da se odgađa izvršenje presude Upravnog suda u Zagrebu od 12. studenoga 2020. jer bi mu nastala teška i nepopravljiva šteta, s obzirom da je još uvijek na snazi rješenje tuženika od 11. svibnja 2020. sukladno kojem mora napustiti EGP. Poziva se na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava .

4. U žalbi protiv točke I izreke presude prvostupanjskog suda navodi u bitnome da se sud poziva na sigurnosnu provjeru SOA-e koju ne obrazlaže. Ističe teret dokazivanja, neprovođenje dokaznog postupka te da je osporavano rješenje tuženika potpisala neovlaštena osoba. Smatra presudu ne obrazloženom, ističe pitanje partnerskog odnosa njega i aktivistice nevladine organizacije AYS. Navodi izvješće SOA-e prema kojem da je vidljivo njegovo sporno druženje s M. A. J. J. (M.A.J.J.) koje je i razlog poništenja rješenja o priznatom azilu. Ističe da tuženik navodi da je M. A.J.J. pripadnik šitske skupine M. vojske uključen u ilegalne militantske migracije sa šijtskim militantnim postrojbama u Iraku, što da je ozbiljna optužba. Navodi da ne zna za to, a ako je to točno smatra da je SOA izvršila pogrešnu procjenu. Navodi da je bio smješten u sobi u P. sa M., obojica su imali međunarodnu zaštitu pa povremena druženja nakon izlaska iz Prihvatnog centra u P. jesu logičan i životno uvjerljiv ishod i nisu opasnost za nacionalni poredak. Smatra da bi u ovom žalbenom postupku bilo potrebno provjeriti je li M. bio suradnik SOA-e. Navodi da u izvješćima SOA-e očito ima nešto na što se nije mogao očitovati. Ističe da u prvostupanjskoj presudi nije navedeno kojim je stupnjem tajnosti označen klasificiran podatak, a na temelju kojeg mu je poništeno rješenje o međunarodnoj zaštiti. Poziva se na ustavnosudske odluke i odluke ESLJP-a u vezi obrazloženja rješenja javnopravnih tijela i suda. Smatra da mu je međunarodna zaštita oduzeta jer nije želio surađivati sa MUP-om i SOA-om kao doušnik. Navodi da je pri upravnom sudu saslušan kao stranka, te da je sudu objasnio sve radi utvrđenja odlučnih činjenica, a sud je odbio daljnje saslušanje svjedoka npr. T. T. Ističe da su nevladine organizacije podnijele izvještaj o arbitrarnom i nezakonitom postupanju MUP-a i SOA-e. Ponavlja da prvostupanjski sud navodi činjenice koje su utvrđene uvidom u klasificirane podatke, te da je rješenje tuženika potpisala neovlaštena osoba, a da prvostupanjska presuda nije obrazložena, da sud nije cijenio dokaze o njegovom sunitskom podrijetlu, a niti je njega detaljno saslušao. Osim toga navodi da je u spis predao više dokumenata o pritužbama na rad raznih javnopravnih tijela koje sud nije također uzeo u obzir. Ističe da je nakon donošenja ove prvostupanjske presude primio poziv SOA-e da surađuje s njima. Predlaže poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, nakon rasprave prema članku 73. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima ili podredno da se poništi presuda i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da Visoki upravni sud Republike Hrvatske nema mogućnosti donošenja privremene mjere niti bi u konkretnom slučaju odgoda izvršenja bila opravdana. Ističe da tužitelju pri povratku u zemlju podrijetla neće nastati teška i nepopravljiva šteta jer je lažno prikazao činjenice na temelju kojih mu je ranije odobrena međunarodna zaštita. Navodi da je u postupku utvrđeno da je lažno prezentirao svoje sunitsko podrijetlo i ugrozu na području Iraka. Poziva se na ustavnosudsku odluku u vezi provođenja sigurnosne provjere, te ističe da je u konkretnom slučaju tužitelj upoznat s razlozima poništenja azila, a prvostupanjski je sud neposredno izvršio uvid u spis SOA-e te utvrdio da postoje razlozi za poništenje međunarodne zaštite. Poziva se na članak 50. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te ističe da je tužitelj u postupku bio saslušan u prisutnosti T. T. Navodi da ni prigovor potpisa na osporavanom rješenju nije osnovan jer je predmetno rješenje izradio službenik, a rješenje je prošlo kontrolu voditeljica nadležnog odjela i službe. U vezi troškova žalbenog postupka ističe da se protivi istom jer nije sukladan Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa predlaže trošak odbiti. Ističe da ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu. Predlaže žalbu odbiti.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

8. Naime, suprotno navodima tužitelja prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu (izvršen uvid u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije – SOA,), te na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na raspravi pred prvostupanjskim sudom . Sud je ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavni i u presudi citirani članak 50. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ 70/15. i 127/17.). Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao iscrpno obrazloženje, ocjenjujući pri tome sve navode tužbe, koje tužbene navode tužitelj ponovno u bitnome iznosi u ovoj žalbi.

9. Prvostupanjski sud navodi da je tužitelj tijekom upravnog postupka upoznat s dijelom razloga radi kojih je došlo do poništenja odobrene međunarodne zaštite (azila) čime mu je osigurano pravo na obranu i izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje je smatrao bitnim. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja dan i tijekom upravnog spora, te klasificirane podatke u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, kao i neklasificirane podatke, tužbeni zahtjev je pravilno odbijen. Naime, i ovaj je Sud dana 7. lipnja 2022. izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e označene stupnjem „Povjerljivo“ i „Ograničeno“ na kojima je, među ostalim, utemeljeno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjska presuda. Iz tih podataka proizlazi da postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da postoje razlozi za primjenu članka 50. stavka 1. i članka 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u konkretnom predmetu.

10. Odluke i tuženika i prvostupanjskog suda su donesene i obrazložene prema u konkretnom slučaju mjerodavnim odredbama materijalnog i postupovnog prava. Prvostupanjski je sud dostatno obrazložio i otklonio prigovor u vezi uvida u sadržaj tajnih podataka, te u vezi potpisa državnog tajnika na osporavanom rješenju.

11. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja. Ovaj Sud smatra da u okolnostima konkretnog predmeta tužitelju nisu povrijeđena ustavna ni druga prava na koja se poziva u žalbi.

12. Imajući na umu predmet u cjelini, ovaj Sud nije našao potrebnim postupiti prema članku 73. stavku 3. ZUS-a. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

13. Člankom 60. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, propisano je da besplatna pravna pomoć obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe, zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu, te oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora. Pravilnikom o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", 140/15. – Pravilnik) uređuje se postupak ostvarivanja besplatne pravne pomoći, način isplate troškova i tarifa usluga pravne pomoći, koja se pruža tražiteljima međunarodne zaštite. Prema članku 6. toga Pravilnika, pravna pomoć , obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe, zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora. Odredbe Zakona i Pravilnika, dakle ne propisuju da pravna pomoć obuhvaća troškove sastava žalbe podnesene protiv odluke prvostupanjskog suda. Osim toga imajući na umu da je žalba odbijena ne bi bilo osnove za naknadu troškova za sastav žalbe ni prema članku 79. stavku 4. ZUS-a.

14. Stoga je, na temelju članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude (točka I i II izreke presude).

15. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.

16. Kako je prijedlog za izdavanje privremene mjere podnesen nakon donošenja prvostupanjske presude od 12. studenoga 2020. odnosno tijekom ovog žalbenog postupka, za odlučivanje o privremenoj mjeri prema ovosudnoj praksi nadležan je ovaj Sud. Prijedlog je Sud uzeo u rješavanje i isti ocijenio neosnovanim. Ovo iz razloga jer izdavanje mjere da bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta ničim nije dokazano, odnosno u bitnome se temelji na razlozima koji se odnose na zakonitost presude i osporavanog rješenja tuženika. Imajući na umu i članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te činjenicu da je ovosudnom presudom poslovni broj: Usž-1271/21 od 7. lipnja 2022. odbijena žalba tužitelja i potvrđena navedena presuda prvostupanjskog suda, nema razloga za određivanje privremene mjere.

17. Slijedom navedenog na temelju članka 47. stavka 2. i članka 67. stavka 3. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 7. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić