Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-3161/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Š. OIB:… iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, OIB…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-785/20-15 od 8. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-785/20-15 od 8. lipnja 2021. u pobijanoj točki I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se Tužiteljici Republika Hrvatska da plati u roku od petnaest dana Tužitelju

H. Š., Z. oib… iznos od 3.300.000,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 8% uvećanu za eskontnu stopu HNB počev od podnošenja ove tužbe do plateža“ kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 116.000,00 kuna, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupa preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog da se žalba usvoji.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj u predmetnom postupku potražuje naknadu štete radi nezakonitog rada sudova i to zbog umanjenja imovine i povrede prava osobnosti iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO/05) a za koju tvrdi da je uzrokovana radnjama tuženika tj. postupanjem Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj Ovr-240/16. Tužitelj naime tvrdi da je iseljen ovrhom iz nekretnine iako je imao pravo zadržanja te da nije postojala sudska odluka na temelju koje bi sudski ovršitelj mogao izvršiti ovrhu u odnosu na njega koji je bio u posjedu nekretnine.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da iz preslike rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-240/16 od 21. prosinca 2017. godine, koji postupak se vodio u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. A. d.d. protiv ovršenika D. d.o.o. u stečaju radi ovrhe (stranica 50-51 spisa) proizlazi da je kupcu H. M. dosuđena predmetna nekretnina zk.č.br. 5231/22, upisana u zk.ul.br. 16815 k.o. G. Z., stambeni objekt u Z., …, u naravi 4-sobni stan s nusprostorijama na IV katu br. 401 površine 107.84 m2, protiv kojeg rješenja je između ostalih i H. Š., u ovom postupku tužitelj, podnio žalbu, koja je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-240/16 od 04. siječnja 2018. godine odbačena kao nedopuštena, jer H. Š. nije stranka u tom postupku i samim time nije ovlašten na podnošenje žalbe protiv rješenja o dosudi nekretnina (stranica 53 spisa), s time da je to rješenje potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-1614/18 od 18. svibnja 2018. godine (stranica 55-56 spisa), a ujedno je H. Š., u ovom postupku tužitelj, podnio i prijedlog radi proglašenja prodaje nevažećom, koji prijedlog je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Ovr-240/16 od 18. rujna 2018. godine odbacio (stranica 65-66 spisa), a Visoki trgovački sud RH je rješenjem poslovni broj Pž-6049/18 od 24. listopada 2018. godine potvrdio to rješenje (stranica 76-78 spisa),

- da je Trgovački sud u Zagrebu zaključkom poslovni broj Ovr-240/16 od 05. prosinca 2018. godine (stranica 79-80 spisa) odredio ispražnjenje od svih osoba i uklanjanje svih pokretnina i predaju predmetne nekretnine u posjed kupcu H. M. kao ovrhovoditelju nekretnine sukladno odredbi članka 121. Ovršnog zakona te je određeno uredovanje za dan 22. siječnja 2019. godine, što je i obavljeno (stranica 81-85 spisa), protiv kojeg rješenja je H. Š., u ovom postupku tužitelj, podnio prijedlog radi ukidanja radnji sudskog izvršitelja (stranica 86- 89 spisa), koji je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Ovr-240/16 od 30. siječnja 2019. godine odbacio kao neutemeljen (stranica 90-91 spisa), a Visoki trgovački sud RH je rješenjem poslovni broj Pž-1402/29 od 04. studenog 2019. godine potvrdio to rješenje (stranica 92-96 spisa),

- da je ustavna tužba, koju je podnio H. Š. protiv navedenih rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-240/16 i Visokog trgovačkog suda RH, odbačena je rješenjem Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-2171/19 od 28. svibnja 2019. godine (stranica 105-106 spisa), dok je rješenjem Ustavnog suda RH poslovni broj U- III-588/21 od 23. ožujka 2021. godine (stranica 510-511 spisa) odbačena ustavna tužba u ovom postupku tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-4583/20 od 09. prosinca 2020. godine kojim je odbačena žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-240/16 od 18. veljače 2019. godine kojim je utvrđeno da je ovrha u predmetnoj pravnoj stvari dovršena.

7. S obzirom da je odredbom članka 121. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – u daljnjem tekstu OZ-a) propisano da ovrhovoditelj može već u prijedlogu za ovrhu prodajom nekretnine, a i kasnije sve do predaje nekretnine kupcu, zatražiti njezino ispražnjenje i predaju kupcu na temelju zaključka o predaji nekretnine kupcu, u kojem slučaju će sud u rješenju o ovrsi odrediti ispražnjenje nekretnine i njezinu predaju kupcu nakon dostave zaključka o predaji nekretnine kupcu, a nakon što se donese zaključak o predaji nekretnine kupcu sud će na prijedlog kupca pristupiti ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu, jer kupac prema odredbi članka 121. stavka 5. OZ-a stječe položaj ovrhovoditelja, to je dakle ovršna isprava temeljem koje je određeno iseljenje tužitelja iz predmetne nekretnine rješenje o ovrsi naslovnog suda poslovni broj Ovr-3445/10 od 09. studenog 2010. godine (stranica 37-40 spisa), kojim je radi naplate potraživanja R. A. d.d. prema ovršeniku D. d.o.o. temeljem sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama od 06. lipnja 2006. godine, određena ovrha na predmetnoj nekretnini utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom te je ujedno određeno i iseljenje, ispražnjenje navedene nekretnine i predaja kupcu, odnosno ovrhovoditelju ako bi isti bio kupac nekretnina (stranica 37- 40 spisa). Inače za iseljenje treće osobe iz nekretnine, u situaciji kada kupac stupa na mjesto ovrhovoditelja, kao što je to u konkretnom slučaju kupac predmetne nekretnine H. M., koji je ujedno i zatražio predaju predmetne nekretnine u posjed, zbog čega je Trgovački sud u Zagrebu zaključkom poslovni broj Ovr-240/16 od 05. prosinca 2018. godine odredio ispražnjenje i predaju u posjed, niti nije potrebno donošenje novog rješenja o ispražnjenju nekretnine. Iz navedenih razloga sud je odbio kao neosnovane sve istaknute dokazne prijedloge tužitelja, odnosno prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem predloženih svjedoka i saslušanjem stranaka, kao i prijedlog za provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem.

8. Analizirajući sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je ocijenio da u postupanju Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku poslovni broj Ovr-240/16 ne postoji protupravnost, nego su naprotiv sudac i sudski ovršitelj postupali sukladno svim pozitivnim pravnim propisima i pravilima struke, odnosno ne postoji nezakonit i nepravilan rad suda, što rezultira time da ne postoji niti odgovornost tuženice za eventualno nastalu štetu tužitelju, koju niti nije dokazao.

9. Odredbom članka 105. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19 – u daljnjem tekstu ZOS-a) propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti, s time da nezakoniti rad predstavlja postupanje protivno zakonu ili drugom propisu ili propuštanje da se zakon ili drugi propis primjeni, dok nepravilan rad predstavlja činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. Inače pogrešna primjena materijalnog prava ili pogrešna primjena procesnih odredbi nekog zakona sama po sebi ne može se smatrati nezakonitim radom, s obzirom na samostalnost i neovisnost sudstva općenito i svakog suca u konkretnom postupku, koji pravni stav je izražen u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2075/12 od 11. veljače 2015. godine, nego se naprotiv mora raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava. Isto tako treba napomenuti da Republika Hrvatska odgovara za nepravilan ili nezakonit rad suca po načelu objektivne odgovornosti, što znači da za odgovornost moraju biti kumulativno ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete propisane odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu ZOO- a) i to šteta, štetna radnja, protupravnost štetne radnje te uzročna veza između štetne radnje, u konkretnom slučaju nezakonitog ili nepravilnog rada suca i nastale štete.

10. Tužitelj u žalbi ponavlja navode istaknute u postupku, analizirajući odredbe čl. 35., 39. i 123. OZ o sadržaju prijedloga za ovrhu, te postupanju nakon donošenja zaključka o predaji nekretnine kupcu, te osporavajući nadležnost Trgovačkog suda u Zagrebu za provođenje postupka Ovr-240/16 i ovlaštenje kupca iz ovršnog postupka za zahtjev na predaju nekretnine u posjed.

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda ne proizlazi, da bi sporna nekretnina, stan u Z., … 27 bila vlasništvo tužitelja, niti da je postojao drugi pravni osnov na temelju kojeg je tužitelj imao pravo isti koristiti. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-240/16 stranke su bile ovrhovoditelj R. A. d.d. i ovršenik D. d.o.o. u stečaju kojeg zastupa stečajni upravitelj A. D., a tužitelj nije bio stranka niti sudionik u smislu da bi bio kupac nekretnina koje su predmet postupka, ali je neovisno o tome podnosio više redovnih i izvanrednih pravnih lijekova koji su pravomoćno odbačeni kao nedopušteni te je zaključkom od 18. srpnja 2018. godine naloženo ovršeniku Destilerija d.o.o. u stečaju predati nekretnine kupcu H. M., ali je stečajni upravitelj ovršenika izvijestio sud da nije u posjedu predmetne nekretnine i da za njih nije sklopljen nikakav ugovor o zakupu odnosno najmu s fizičkom ili pravnom osobom, iz čega proizlazi da tužitelj nije imao pravni osnov za korištenje navedene nekretnine. S obzirom da je tužitelj izvijestio sud da je u posjedu predmetne nekretnine pravomoćnim rješenjem o ovrsi naslovnog suda poslovni broj Ovr-3445/10 od 09. studenog 2010. godine određeno je ispražnjenje, odnosno iseljenje predmetnih nekretnina i predaja kupcu sukladno odredbi članka 121. Ovršnog zakona te je Trgovački sud u Zagrebu donio zaključak o predaji tih nekretnina kupcu, a sukladno odredbi članka 121. stavka 3. Ovršnog zakona nakon što se donese zaključak o prodaji nekretnine kupcu sud će na prijedlog kupca pristupiti ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu zbog čega je zaključkom od 27. kolovoza 2018. godine utvrđeno da će se spis uputiti sudskom ovršitelju radi ispražnjenja i predaje kupcu koji prema odredbi članka 121. stavka 4. i stavka 5. Ovršnog zakona stječe položaj ovrhovoditelja. Dakle pravomoćna sudska odluka, ovršna isprava temeljem koje je određeno iseljenje tužitelja iz predmetne nekretnine je rješenje o ovrsi naslovnog suda poslovni broj Ovr-3445/10 od 09. studenog 2010. godine, pri čemu za iseljenje trećih osoba iz nekretnine u situaciji kada kupac stupa na mjesto ovrhovoditelja niti nije potrebno, odnosno pozitivnim pravnim propisima nije predviđeno donošenje novog rješenja o ispražnjenju nekretnine, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

12. S obzirom na to, da je tužitelj koristio spornu nekretninu bez pravne osnove, provođenjem predmetnog ovršnog postupka ne može trpjeti niti jedan oblik štete. Tužitelj kao vjerovnik u stečajnom postupku nad D. d.o.o. u stečaju nije mogao biti namiren prodajom predmetnih nekretnina, jer su iste bile opterećene u cijelosti razlučnim pravom ovrhovoditelja R. A. d.d.

13. Iz dokaza koje je tužitelj priložio u spis ne proizlazi na temelju čega bi isti imao pravo zadržanja na koje se poziva; iz pravomoćnog rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-1135/12 od 27. travnja 2017. (list 139 spisa) proizlazi da tužitelj ima prema stečajnom dužniku Destilerija d.o.o. tražbinu II. višeg isplatnog reda, te da su iz kupovnine ostvarene prodajom sporne nekretnine namirene samo tražbine razlučnih vjerovnika, dok je prijava tražbine tužitelja kao stečajnog vjerovnika odbijena.

14. O postupanju ovršnog suda odnosno primjeni odgovarajućih odredaba OZ, prvostupanjski je sud dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a iz kojih proizlazi da su iste pravilno primijenjene, odnosno da je tužitelj zakonito iseljen iz sporne nekretnine.

15. Nisu zato ispunjene pretpostavke iz čl. 154. st. 1. ZOO za naknadu štete, budući da ista nije nastala uslijed protupravnih postupanja sudova za koje tuženica odgovara.

16. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

17. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.