Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 24 Gž Ovr-283/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O. d. o. u Z., …, Z., …, OIB: …, protiv ovršenika A. K. iz Z., …, OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1179/2021-3 od 23. travnja 2021., 7. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja O. d. o. u Z. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1179/2021-3 od 23. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Odbacuje se prijedlog za ovrhu podnesen ovom sudu dana 15. travnja 2021. kao nedopušten.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan."
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku te zbog pogrešne primijene materijalnog prava navodeći da ovrhovoditelj ne može dokazati isplatu plaće "na ruke" osim da dokaže da je ovršenik zaposlen te da Financijska agencija nema otvorenih računa na koje bi isti primao plaću, a što da je dokazao. Predlaže ukinuti pobijano rješenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi, valja reći da se nisu ostvarile bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13, 89/14. i 70/19. – u nastavku: ZPP), na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – u nastavku: OZ). Pobijanim rješenjem nije počinjena niti povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP budući razlozi u obrazloženju rješenja nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava koje prileže spisu predmeta.
6. Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu od 15. travnja 2021. kao nedopušten, uz obrazloženje da je odredbama OZ kao predmet ovrhe, kada se radi o stalnom novčanom primanju ovršenika, propisana isključivo plaća koju poslodavac ovršeniku ne isplaćuje na račun kod banke, a da se ovrha na plaći koja se isplaćuje na račun kod banke ne može tražiti donošenjem rješenja o ovrsi kojim se nalaže ovršenikovom dužniku da novčani iznos za koji je određena ovrha isplaćuje ovrhovoditelju, već na način propisan za ovrhu na novčanoj tražbini po računu, imajući u vidu odredbu čl. 197. st. 1. OZ.
7. Odredbom čl. 196. OZ je propisano da se u ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima primjenjuju odredbe odjeljaka 1. do 3. te glave, ako odredbama toga odjeljka nije drukčije određeno.
8. Prema odredbi čl. 197. st. 1. OZ, rješenjem o ovrsi na plaći određuje se pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja.
9. Iz sadržaja citiranog članka proizlazi da ukoliko ovršenik prima plaću (stalno novčano primanje) koja se isplaćuje na račun kod banke (neovisno o kakvoj se vrsti računa radi), ovrhu treba provoditi na temelju pravila o ovrsi na novčanoj tražbini po računu iz čl. 204.-213. OZ.
10. Drugim riječima, za provođenje sudske ovrhe na plaći ovršenika neophodno je dokazati (prijedlogu priložiti dokaz) kako poslodavac ne isplaćuje ovršeniku plaću na račun kod banke, koji podatak je poslodavac prema čl. 18. st. 1. podst. 7. OZ dužan dostaviti ovrhovoditelju na njegovo traženje.
11. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da je u prilogu prijedloga za ovrhu ovrhovoditelj dostavio presliku rješenja Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj Ovr2196/2013 od 7. svibnja 2014., a iz kojeg rješenja proizlazi da se pred Općinskim sudom u Daruvaru, Stalnom službom u Pakracu, među istim strankama vodio postupak radi ovrhe na računima ovršenika, a koji postupak je obustavljen navedenim rješenjem od 7. svibnja 2014. iz razloga jer ovršenik nije imao otvorenih računa na kojima bi se mogla provesti ovrhe. Međutim, sud prvog stupnja pravilno utvrđuje kako se navedeno rješenje odnosi na 2014. godinu, dakle na period od prije 7 godina, pa samim nije relevantno i od utjecaja na donošenje odluke u ovom predmetu. Što se tiče dopisa F. a od 18. ožujka 2021., valja istaknuti da ovrhovoditelj nije priložio podatke iz J. r. računa. U odnosu na priloge predmetnoj žalbi, valja uputiti na odredbu iz čl. 352. st. 1. ZPP, prema kojoj odredbi se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 21. st. 1. OZ.
12. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredaba čl. 196. i čl. 197. st. 1. OZ, prijedlog za ovrhu trebalo odbiti kao neosnovan.
13. Kako se sukladno čl. 374. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ pobijano rješenje ne može preinačiti na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu te kako je odbačaj ovršnog prijedloga procesno povoljnije rješenje za ovrhovoditelja od odbijanja toga prijedloga, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, tj. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zadar, 7. lipnja 2022.
Nacrt odluke izradila
Sutkinja
sudska savjetnica
Katia Klarin, v.r.
Marina Tanta, v.r.