Poslovni broj:101.Pr-3721/2021-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dorici Krnic – Miloš, na prijedlog sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. G. iz O., B. ulica 1 c, OIB:..., zastupane po

punomoćniku D. A., odvjetniku u O., protiv tuženika O. š.

A. M. iz O., I. G. 5 a, OIB:..., zastupane

po zakonskom zastupniku J. M., ravnatelju škole, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. svibnja 2022., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika, uz javnu objavu presude 07. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku O. š. A. M. iz O., I. G. 5 a, OIB:47811615655, isplatiti tužiteljici S. V. G. iz

O., B. u. 1 c, OIB:..., iznos 5.929,20 kuna

(pettisućadevetstodvadesetidevet kuna i dvadeset lipa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 552,07 kn od dana 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 565,08 kn od dana 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 552,07 kn od dana 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 552,07 kn od dana 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 555,58 kn od dana 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 554,52 kn od dana 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 552,07 kn od dana 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 552,07 kn od dana 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 552,07 kn od dana 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 564,49 kn od dana 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 377,09 kn od dana 16. veljače 2017. do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku O. š, A. M. iz O., I.

G. 5 a, OIB:... naknaditi tužiteljici S. V. G. iz

O., B. u. 1 c, OIB:..., prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.812,50 kn (dvijetisućeosamstodvanaest kuna i pedeset lipa) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 07. lipnja 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 31. ožujka 2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je bila radnica tuženika koji predstavlja javnu službu sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine broj 27/01 i 39/09), te da joj je tuženik od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. obračunavao plaću koristeći osnovicu od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn zbog čega joj je isplatio manju bruto plaću od one koja joj je pripadala. Tužiteljica stoga smatra da joj pripada razlika plaće za navedeno razdoblje i to temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. (dalje u nastavku: IDDS) između Vlade RH i Sindikata javnih službi i koji je usvojen u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.. Tužiteljica navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini, da su zbog nastupa recesije 12. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. g. u iznosu 5.108,84 kn dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno do nastupanja uvjeta iz čl. III. Dodatka Sporazumu odnosno čl. III. IDDS. Budući da tužiteljica smatra da su se uvjeti za povećanje osnovice na iznos od 5.415,37 kn ispunili krajem studenog 2015. predlaže sudu da donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva i predložio sudu da isti odbije u cijelosti. Također je istaknuo i prigovor zastare za sva novčana potraživanja po tužbi. Ne spori da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu, međutim, smatra da su ništetne odredbe IDDS jer su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum i Dodatak Sporazumu potpisali predstavnici osam sindikata. Pri tome ne spori da je IDDS parafirao i osmi predstavnik sindikata. Osim toga smatra da Sporazum, Dodatak Sporazumu i IDDS predstavljaju običan ugovor odnosno sporazume obveznog prava koji nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na zakonit način budući da njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog vijeća. Nadalje smatra da je sve do donošenja Odluke Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja se isplaćuje u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Osim izloženog ističe da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba prema člancima III. do V. IDDS treba odgoditi za dvanaest tromjesečja počev od siječnja 2016.. Međutim, kako IDDS imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima III. do V. nije došlo za vrijeme važenja istih.

3. Tuženik je na pripremnom ročištu 25. svibnja 2022. dostavio podnesak kojim se očituje na razliku u obračunu plaća, u odnosu na visinu iznosa tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi te priložio tablicu izračuna. Stoga je tužiteljica, sukladno dostavljenom obračunu tuženika, uredila tužbeni zahtjev koji tuženik nije sporio.

4. Kako bi odlučio o tužbenom zahtjevu, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju sadržanu u e-spisu koju je tužiteljica dostavila uz tužbu i podnesak od 13. listopada 2021. kao priloge i to: Sporazum, Dodatak Sporazumu, IDDS, Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje IDDS, priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku, Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda, te koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu i podnesak od 25. svibnja 2022..

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju. Nakon uređenja visine tužbenog zahtjeva tužiteljice na pripremnom ročištu 25. svibnja 2022. nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva.

7. Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju budući je tuženik plaću tužiteljice obračunavao prema osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn kako to smatra tužiteljica.

8. Temeljem Sporazuma od 23. studenog 2006. proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

9. Sukladno Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009. proizlazi da su se Vlada RH i Sindikati javnih službi suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje u nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

10. Prema IDDS od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna.

11. Sukladno Odluci Vlade RH od 29. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/2016) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017..

12. Na temelju službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

13. Također, iz službenih podataka DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015..

14. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

15. Prema odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

16. Sukladno Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) kojeg su 4. listopada 2010. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12) od 12. prosinca 2012..

17. Odredbom članka 51. st.4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/2012, dalje u nastavku: TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

18. Na temelju odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u nastavku: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR-a proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

19. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

20. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u nastavku: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu. To napose proizlazi iz isplatnih lista i tablice izračuna razlike plaća radi čega nije niti bilo potrebe za provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja.

21. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS, sud je utvrdio da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda, IDDS predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI. IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

22. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane i za odgodu primjene čl. III. IDDS jer odredbom čl. VIII. IDDS nije odgođena primjena čl. III. IDDS. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDDS, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1111/2020.

23. Nadalje, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III. IDDS za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana osnovica za siječanj 2017., sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

24. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare budući da se prvo potraživanje tužiteljice odnosi na isplatu razlike plaće za mjesec ožujak 2016. koje dospijeva 16. travnja 2016., a s obzirom da je tužba podnesena 31. ožujka 2021., nije prošao zastarni rok od pet godina propisan čl. 139. ZR.

25. Budući je tuženik na pripremnom ročištu 25. svibnja 2022. izjavio da ne spori visinu uređenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, odnosno tužiteljičin obračun potraživanja nakon uskladbe s obračunom tuženika, sud je zaključio da su te činjenice među strankama nesporne te ih stoga nije smatrao potrebnim niti utvrđivati.

26. Sukladno svemu navedenom, sud je dosudio tužiteljici razliku manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu 5.929,20 kn (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje u nastavku: ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u nastavku: ZOO) izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 187/04 i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07).

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici – odvjetnici, i to za sastav tužbe u iznosu 750,00 kn (prema odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u nastavku: OT), za sastav podnesaka od 13. listopada 2021.- 750,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT) i za zastupanje na ročištu održanom 25. svibnja 2022. – 750,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 2.250,00 kn što s pripadajućim PDV-om od 25 % iznosi sveukupno 2.812,50 kn. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20), o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude. O trošku za pristup ročištu za objavu presude sud će odlučiti naknadnim rješenjem.

28. Slijedom svega obrazloženoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 07. lipnja 2022.

Sutkinja Dorica

Krnic – Miloš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. istog zakona.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1.pun.tužiteljice

2.tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Porezna uprava

Broj zapisa: eb30d-3f3b6

Kontrolni broj: 09604-75e10-6cb1e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DORICA KRNIC-MILOŠ, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.