Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 12 Gž R-700/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. I. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske za ministarstvo, Z., OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-437/2016-34 od 22. siječnja 2020., dana 7. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-437/2016-34 od 22. siječnja 2020. u točki I. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za ministarstvo da tužitelju I. I., na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 13.555,15 kuna (slovima: trinaest tisuća petsto pedeset pet kuna i petnaest lipa) zajedno sa zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članku 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:
- na iznos od
1.357,47 kuna od 15.11.2011. godine
- na iznos od
282,44 kuna od 15.09.2012. godine
- na iznos od
5.850,24 kune od 15.10.2012. godine
- na iznos od
3.739,42 kuna od 15.12.2012. godine
- na iznos od
829,37 kuna od 15.10.2013. godine
- na iznos od
1.496,21 kuna od 15.04.2014. godine, sve do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 15.500,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 22. 1. 2020. do isplate po stopi od 6,11 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve to isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z., IBAN: …, sve u roku od 8 dana.
II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće."
2. Protiv dijela te presude pod točkom I. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja (kao djelatnika tuženika) za isplatu utuženog iznosa s osnova neisplaćenih dodataka na plaću.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i dokaza i samih tih isprava i dokaza pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Na žalbene navode treba reći da ne postoji proturječnost između točke I. i točke II. izreke te da je točkom II. izreke pravomoćno odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće.
8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj djelatna vojna osoba, zaposlen kod tuženika, da je tužitelj u spornom razdoblju radio na terenu, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama te je ostvario prekovremene sate te da razlika između obračunatih i isplaćenih plaća tužitelja u spornom razdoblju i dodataka na plaću koji tužitelju na ime prekovremenog rada nisu isplaćeni iznosi bruto 13.555,15 kuna.
10. Također je prvostupanjski sud utvrdio da je u spornom razdoblju (od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.) tužitelj na terenu radnim danom radio od 7,00 do 19,00 sati, subotom od 7,00 do 19,00 sati i nedjeljom od 7,00 do 18,00 sati, da je u utuženom razdoblju radno vrijeme kod tuženika bilo organizirano kao redovno tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati (redovno raspoređeno po 8 sati na 5 radnih dana od ponedjeljka do petka, a koje u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati) te na drugi odgovarajući način (u odnosu na organizaciju radnog vremena u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način te koje prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena - prekovremeni rad).
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.
12. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da to pravo u konkretnom slučaju tužitelju pripada temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09 - dalje: Odluka). Naime, navedenom Odlukom propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u O. s. Republike Hrvatske, pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba, pa je tako točkom XII. Odluke propisano da se prekovremenim radom pripadnika O. s. Republike Hrvatske (dalje: OSRH), kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati, a kada je rad pripadnika OSRH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, svaki sat rada dulji od 8 sati dnevno kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Prekovremenim radom kada je rad organiziran u smjenama ili u turnusu smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Također je propisano da o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za 5 sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan. Sati prekovremenog rada za koje nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točkom XII. Odluke propisano je i da će oblik i sadržaj dnevne evidencije radnog vremena urediti G. s. OSRH u suradnji s Upravom za ljudske resurse te da će oblik i sadržaj mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada urediti ravnatelj Uprave za financije i proračun u roku od 8 dana od dana stupanja na snagu Odluke.
13. Točkom XIII. Odluke propisano je da se osnovna plaća za svaki sat rada uvećava za: prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5% te da se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.
14. Na žalbene navode treba reći da iz provedenog postupka proizlazi utvrđenje da službene evidencije tuženika u odnosu na radno vrijeme tužitelja nisu odražavale stvarno radno vrijeme tužitelja te je prvostupanjski sud provođenjem dokaza utvrdio stvarno ostvareno radno vrijeme tužitelja u odnosu na sporno razdoblje (i u svezi toga prekovremene sate koje je tužitelj odradio u istom razdoblju), pri čemu valja reći da tužitelj nije bio dužan pred Upravnim sudom osporavati evidencije o radu na terenu, a da bi u radnom sporu mogao utvrditi i dokazivati da mu nije isplaćen puni iznos plaće jer ta obveza ne proizlazi niti iz jednog propisa pa tako niti iz Zakona o radu, a niti iz pravila iz ZPP koja uređuju dokazivanje u parničnom postupku. Obzirom da iskazi tužitelja i saslušanih svjedoka o radu tužitelja na terenu nisu uopćeni prvostupanjski sud pravilno je utvrdio koliko je tužitelj radnih sati proveo radeći na terenu u spornom razdoblju, temeljem provedenih dokaza u ovom postupku. Također je za dodati da sve da je o prisutnosti na radu tuženik donio neku zasebnu odluku tužitelj ne bi bio dužan osporavati takvu odluku prije negoli u sudskom sporu zahtijeva isplatu razlike plaće, a sukladno odredbi čl. 129. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 - dalje: ZR).
15. U vezi žalbenih navoda treba još dodati da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti.
16. Isto tako na žalbene navode treba reći da dokaz u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora, da se stoga ukupan broj ostvarenih prekovremenih sati može utvrditi i drugim dokaznim sredstvima pa tako i iskazima svjedoka i tužitelja kao u ovom konkretnom slučaju te da sud ima ovlast ocjenjivati provedene dokaze prema odredbi čl. 8. ZPP pa da je ovdje postupanjem prema toj ovlasti, cijeneći okolnosti ovog konkretnog slučaja, sud odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
17. Treba ukazati i na to da je tužitelj tijekom postupka predlagao da tuženik dostavi te da se izvrši uvid u ručno vođenu evidenciju tuženika, dok da tuženik tijekom postupka istu nije dostavio; da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev uzevši u obzir one slobodne dane koje je iskoristio na terenu, te da protivno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nema osnove za umanjenje prekovremenog rada za 8 sati odmora obzirom predmet ovog spora nije rad na stražarskom osiguranju niti u službi dežurstva.
18. Iz naprijed navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku tužitelju platiti bruto iznos od 13.555,15 kuna na ime neisplaćenih dodataka na plaću tj. kada je odlučio kao u točki I. pobijane prvostupanjske presude.
19. I odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP.
20. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP).
21. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 7. lipnja 2022.
Sudac:
Sanja Joka Umićević, v.r.
