Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž-2030/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz Z.1 , OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z. , protiv prvotuženice M. I., O., koju zastupa skrbnica S. G., O., OIB: …, drugotuženice B. Š., N. J., USA, trećetuženika I. I. I., s prebivalištem u Nj., K., D., i četvrtotuženika B. V., H. S. D., S. N.Y., USA, kojeg zastupa punomoćnica I. M.1 , odvjetnica u Z. , radi osnivanja prava služnosti prolaza i provoza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i dijela rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1728/2020-59 od 31. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja I. D. kao neosnovana i potvrđuje se presuda u cijelosti i dio pobijanog rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1728/2020-59 od 31. ožujka 2021. kojim je naloženo tužitelju naknaditi četvrotuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je osnovana služnost prolaza u korist nekretnine oznake čest. zem. 1502 k.o. O., kao povlasnog dobra u vlasništvu I. D., na teret nekretnina oznaka čest. zem. 1498, 1499 i čest. zem. 1501, sve k.o. O., svih kao poslužnog dobra uzduž zapadne međe ovih triju nekretnina, kako je to označeno na skici izmjere Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke I. M.2 ing. geod. od 20. rujna 2016. godine, koja čini sastavni dio ove presude i to:

- na dijelu čest. zem.1498 k.o. O. u površini od 33 m2 , označenom na navedenoj skici slovima A-B-C-D-A i likom ljubičaste boje, dimenzija: dužine 3,46 m pravcem A-B na južnom dijelu parcele, dužine 9,34 m (0,98 m + 0,80 m do željeznih vrata + 7,56 m do granice susjedne parcele) pravcem B-C na zapadnom dijelu parcele, dužine 3,25 m pravcem C-D na sjevernom dijelu parcele i dužine D-A na istočnom dijelu parcele;

- na dijelu čest. zem.1499 k.o. O. u površini od 45 m2 , kako je označeno na navedenoj skici slovima C-D-F-E-C i likom žute boje, dimenzija: dužine 3,25 m pravcem C-D na južnom dijelu parcele, dužine 13,9 m pravcem D-F na istočnom dijelu parcele 2 m, dužine 3,47 m pravcem F-E na sjevernom dijelu parcele i dužine 14,32 m pravcem E-C na zapadnom dijelu parcele;

- na dijelu čest. zem. 1501 k.o. O. u površini od 72 m2 , kako je označeno na navedenoj skici slovima E-F-H-G-E i likom plave boje, dimenzija: dužine 3,47 m pravcem E-F na južnom dijelu parcele, dužine 24,45 m pravcem F-H na istočnom dijelu parcele, dužine 2,81 m pravcem H-G na sjevernom dijelu parcele i dužine 16,77 pravcem G-E na istočnom dijelu parcele, sve u korist čest. zem.1502 k.o. O. kao povlasnog dobra.

2. Dužni su tuženici ad 1-3, kao slijednici zemljišnoknjižnog vlasnika T. I. pok. I. (I.) i tuženik ad 4, kao slijednik majke I. J. žene M., trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, u zemljišnoj knjizi za k.o. O. ishodi upis stvarnog tereta služnosti prolaza i provoza do javnog puta u korist čest. zem. 1502, kao povlasnog dobra na poslužnim nekretninama, kako je opisano točki I. izreke i označeno na skici stalnog sudskog vještaka geodetske struke I. M.2 ing. geod., koja čini sastavni dio ove presude, i to:

- na dijelu čest. zem.1498 k.o. O. u površini od 33 m2 , označenom na navedenoj skici slovima A-B-C-D-A i likom ljubičaste boje, dimenzija: dužine 3,46 m pravcem A-B na južnom dijelu parcele, dužine 9,34 m (0,98 m + 0,80 m do željeznih vrata + 7,56 m do granice susjedne parcele) pravcem B-C na zapadnom dijelu parcele, dužine 3,25 m pravcem C-D na sjevernom dijelu parcele i dužine D-A na istočnom dijelu parcele

- na dijelu čest. zem.1499 k.o. O. u površini od 45 m2 , kako je označeno na navedenoj skici slovima C-D-F-E-C i likom žute boje, dimenzija: dužine 3,25 m pravcem C-D na južnom dijelu parcele, dužine 13,9 m pravcem D-F na istočnom dijelu parcele 2 m, dužine 3,47 m pravcem F-E na sjevernom dijelu parcele i dužine 14,32 m pravcem E-C na zapadnom dijelu parcele;

- na dijelu čest. zem. 1501 k.o. O. u površini od 72 m2 , kako je označeno na navedenoj skici slovima E-F-H-G-E i likom plave boje, dimenzija: dužine 3,47 m pravcem E-F na južnom dijelu parcele, dužine 24,45 m pravcem F-H na istočnom dijelu parcele, dužine 2,81 m pravcem H-G na sjevernom dijelu parcele i dužine 16,77 m pravcem G-E na istočnom dijelu parcele,

kao i naknaditi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."«

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Dužan je tužitelj tuženiku ad 4/ naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za iznos iznad dosuđenog, a zatraženog, zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 kn uvećano za troškove sudske pristojbe po nalogu suda.

3. Iako tužitelj u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i rješenje u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak, pa je ovaj sud uzeo sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) da tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i rješenje u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi četvrotuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora su zkčbr. 1502 te dijelovi zkčbr. 1498, zkčbr. 1499 i zkčbr. 1501, sve upisane u k.o. O., a tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se utvrdi da je u korist nekretnine zkčbr. 1502 u njegovom vlasništvu osnovana služnost prolaza na teret zkčbr. 1498, zkčbr. 1499 i zkčbr. 1501 te da su tuženici kao nasljednici upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika na tim nekretninama dužni trpjeti upis prava služnosti provoza i prolaza u korist zkčbr. 1502.

7. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj vlasnik zkbčr. 1502 upisane u zkulbr. 1428 k.o. O.,

- da su prvo-, drugo- i trećetuženici nasljednici I. T. koji je upisan kao vlasnik zkčbr. 1498 u zkulbr. 182 k.o. O.,

- da je četvrtotuženk nasljednik I. J. koja je upisana kao vlasnik zkčbr. 1499 i zkčbr. 1501, obje upisane u zkulbr. 1004 k.o. O.

- da je kao teret na zkčbr. 1498 upisano pravo služnosti prolaza pješice i natovarenom životinjom kao gospodujućeg odbra, a na teret čestice 1499 kao služećeg dobra,

- da je kao teret zkčbr 1499 kao služećeg dobra upisano pravo služnosti prolaza pješice i natovarenom životinjom, a korist čestice 1498 kao gospodujućeg dobra.

8. Na temelju navedenih utvrđenja te polazeći od toga da se u ovoj pravnoj stvari radi o stjecanju prava služnosti novim pravcem, jer tužitelj tužbenim zahtjevom traži premještanje ustanovljene i upisane u zemljišne knjige služnosti puta pješice i natovarenom životinjom, u služnost puta širine 3 m, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev kako ga je istaknuo tužitelj, postavljen u suprotnosti sa osnovnim načelima služnosti i to restriktivnim načelom i načelom civiliter, pri čemu tužitelj nije dokazao da je do prelaganja i proširenja stvarne služnosti puta došlo na način da su mu to dozvolili prednici tuženika. Osim navedenog razloga, po ocjeni prvostupanjskog suda, upisanu i nespornu služnost puta pješice i natovarenom životinjom nije moguće preložiti u služnost kolnika, jer je riječ o dvjema različitim služnostima, zbog čega istaknuti tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.1. Nadalje, obzirom na to da je tužitelj tvrdio da je došlo do prelaganja prvotne služnosti širine oko 1m (prolaza pješice) uzduž zapadne međe nekretnina zkčbr. 1498, 1499 i 1500, u služnost puta širine 3-3,5 m jer da se tako preložena služnost izvršavala dugi niz godina, najmanje 30 godina, prvostupanjski sud je zaključio da takvim navodima tužitelj tvrdi da je služnost puta stekao dosjelošću. Pozivom na odredbu čl. 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91) prvostupanjski sud je utvrdio da se dijelom predmetnih nekretnina, suprotno tvrdnjama tužitelja, prolazilo sporadično i povremeno, slijedom čega je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava služnosti dosjelošću, te je i iz tih razloga tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

9. U odnosu na istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, valja navesti da tužitelj u žalbi citirana sadržaj zakonske odredbe iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, time da ne navodi u čemu se sastoji, odnosno iz čega je razvidna proturječnost (kako to navodi tužitelj) o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o odlučnim činjenicama i dokazima koji se nalaze u spisu, a ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, nije našao da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

10. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj ističe da je prvostupanjski sud u odnosu na drugotuženicu i trećetuženika koji su priznali tužbeni zahtjev, trebao donijeti presudu na temelju priznanja, valja odgovoriti da su ti tuženici priznali tužbeni zahtjev koji je tužitelj istaknuo u tužbi, ali da je tužitelj tijekom postupka preinačio tužbu na način da je promijenio istovjetnost zahtjeva, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje presuda na temelju priznanja u odnosu na drugotuženicu i trećetuženika.

11. Neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje na povredu načela neposrednosti, jer da je jedan sudac proveo očevid, a drugi sudac je donio pobijanu presudu, zbog čega da je taj sudac bio dužan neposredno se uvjeriti na licu mjesta o kakvoj služnosti se radi.

11.1. Naime, za održavanje glavne rasprave u slučaju kad se izmijeni sastav suda primjenjuj se odredba čl. 315. st. 3. ZPP koja glasi:

(3) Ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, glavna rasprava mora početi iznova, ali sudac pojedinac, odnosno vijeće može, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.

11.2. Iz stanja spisa proizlazi da su se stranke na ročištu 8. rujna 2017. suglasile da se pročitaju zapisnici o provedenim dokazima, što uključuje i zapisnik o provedenom uviđaju, slijedom čega pogrešno žalitelj smatra da je povrijeđeno načelo neposrednosti.

12. Tužitelj je tijekom postupka mijenjao činjeničnu osnovu, pa je tako u tužbi naveo da tužitelj od javnog puta do svoje nekretnine zkčbr. 1502 ima pristup isključivo preko nekretnina tuženika i to zkčbr. 1498, 1499 i 1500 te da su mu tuženici dopustili prolaz u širini 3 metra uz zapadnu među ovih nekretnina, kao i on njima preko svoje do njihovih nekretnina, pa po ocjeni ovog suda tužitelj takvim navodima nije ni tvrdio niti dokazao da bi bio onemogućen ili uznemiren u izvršavanju prava služnosti na tim nekretninama u korist nekretnine zkčbr. 1502 u njegovom vlasništvu, a kako je to propisano odredbom čl. 234. ZV u pogledu zaštite prava služnosti.

13. Nadalje, nakon što je četvrtotuženik osporio navod tužitelja da bi postojao sporazum između prednika tužitelja i tuženika o prolasku do tužiteljeve parcele, tužitelj je naveo da „već više godina nesmetano prolazi do svoje parcele“, da skica koju je dostavio četvrtotuženik kao „prolaz koji sada funkcionira“ potvrđuje sadržaj i pravac stvarne služnosti koji se izvršava i koji je opisan u tužbenom zahtjevu, da bi na ročištu 3. lipnja 2016. naveo da se u odnosu na upisanu služnost prolaza pješice i natovarenom životinjom na nekretninama zkčbr. 1498 i 1499 došlo do prelaganja služnosti u kolničku širinu na teret u tužbi označenih nekretnina, jer da se do nekretnine tužitelja dolazilo kolima i traktorom i takva služnost da se izvršavala dugi niz godina prije Domovinskog rata.

13.1. Po ocjeni ovog suda, pogrešna je tvrdnja tužitelja da je time što se upisana služnost prolaza pješice i natovarenom životinjom na zkčbr. 1498 i 1499 izvršavala na način da se prolazilo kolima i traktorom, došlo do prelaganja služnosti, jer u smislu odredbe čl. 179. ZV, prema kojoj kada je služnost teret na cijeloj poslužnoj stvari, ali se stalno izvršava samo na jednom njezinom dijelu, vlasnik poslužnog dobra može zahtijevati da se izvršavanje služnosti preloži na neko drugo, ovlašteniku služnosti podjednako prikladno mjesto, ako je izvršavanje na dosadašnjem mjestu vlasniku osobito tegobno, prelaganje služnosti pretpostavlja promjenu mjesta izvršenja služnosti samo na poslužnoj stvari, a tužitelj je vlasnik zkčbr. 1502 kao povlasnog dobra, zbog čega se u konkretnom slučaju ne radi o prelaganju služnosti.

13.2. Navedene tvrdnje o načinu izvršavanja stvarne služnosti ukazuju da tužitelj tvrdi da je došlo do preinake načina izvršavanja služnosti u vezi sadržaja služnosti jer tužitelj navodi da se upisana služnost prolaza pješice i natovarenom životinjom izvršava na način da se prolazi traktorom tj. kolima. Ovdje valja navesti da se u odnosu na takvu preinaku izvršavanja služnosti, sukladno čl. 178. st. 3. ZV, na odgovarajući način primjenjuje ono što je određeno za osnivanje služnosti na temelju pravnog posla, a tvrdnju da su prednici tuženika dozvolili tužitelju izvršavanje služnosti na način kako to tužitelj tvrdi, tužitelj nije dokazao, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

14. Konačno, nakon provedenog uviđaja na kojem je tužitelj pokazao pravac puta kojim se služi i nakon što je sudski vještak sačinio skicu izmjere prema kazivanju tužitelja, tužitelj je istaknuo tužbeni zahtjev da se utvrdi da je osnovana služnost u korist nekretnine zkčbr. 1502 u njegovom vlasništvu na teret nekretnina zkčbr. 1498, 1499 i 1501, ostajući kod činjeničnih navoda istaknutih tijekom postupka.

15. U žalbi tužitelj osporavajući utvrđeno činjenično stanje i zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazao postojanje sporazuma između prednika stranaka o načinu izvršavanja služnosti, iznosi svoju ocjenu dokaza, konkretno iskaza stranaka i svjedoka, a koja nema uporišta u stanju spisa, odnosno rezultatima provedenog dokaznog postupka. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da su prednici tuženika dozvolili tužitelju izvršavanje služnosti na način kako to tvrdi tužitelj, pri čemu valja dodati da suprotno shvaćanju žalitelja, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra tužitelj da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čini tužitelj.

16. Odluka o troškovima postupka kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka te naloženo tužitelju naknaditi četvrotuženiku parnični trošak je pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tužitelj u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti i rješenje u pobijanom dijelu.

18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.