Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž Ob-604/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja D. J. /OIB:…/ iz Z., kojeg zastupa V. Š., odvjetnik iz Z., protiv tužene S. L. J. /OIB:…/ iz Z., koju zastupa N. B., odvjetnica iz Z., radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, u sudjelovanje maloljetnog D. J. /OIB:…/ i maloljetnog M. J. /OIB:…/ koje zastupa posebna skrbnica B. V. Š. iz Centra za posebno skrbništvo Z. i Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica N. Z., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-751/2019-24 od 20. prosinca 2021., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-751/2019-24 od 20. prosinca 2021. pod stavkom IV. izreke i dijelu stavka V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom izmijenjena je odluka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-55/2017 (P2-1482/2009) od 5. srpnja 2016. pod stavkom II. i III. izreke tako što je određeno da će maloljetna djeca stanaka, M. J., rođen … 2007. u Z. i D. J., … 2004. u Z. stanovati s ocem D. J. (stavak I. izreke), da će se osobni odnosi maloljetnog M. J. sa majkom održavat svaki drugi utorak i četvrtak kada mu je nastava ujutro, poslije podne u trajanju od 2 sata, svaki drugi vikend u trajanju od 2 sata subotom i 2 sata nedjeljom, ovisno o izvanškolskim aktivnostima, tijekom ljetnih i zimskih praznika u trajanju od 2 dana po 2 sata, a maloljetnog D. J. sa majkom ponedjeljkom i utorkom u trajanju od 1 sat poslije nastave, svaki drugi vikend zajedno sa bratom M. u trajanju od 2 sata subotom i 2 sata nedjeljom i tjedan dana ljetnih praznika i 3 dana zimskih praznika (stavak II. izreke).

Stavkom III. izreke je određeno da otac D. J. ostvaruje djelomično samostalnu roditeljsku skrb u pogledu izdavanja osobne iskaznice i putovnice za maloljetnog M. J..

Stavkom IV. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva za izmjenu odluke o uzdržavanju na način da majka S. L. J. plaća za svako dijete uzdržavanje iznos od 1.200,00 kn mjesečno počevši od 1. rujna 2020. nadalje.

Stavkom V. izreke je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv presude pod stavkom IV. izreke i dijelu stavka V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela slijedom žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom IV. izreke u granicama žalbenih navoda utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju opravdano ukazuje žalitelj s neotklonjivim posljedicama u ovom stadiju postupka, budući da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.

6. Naime, nije sporno da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-55/2017-59 od 9. travnja 2018., na temelju sporazuma roditelja i u situaciji kad su djeca stranaka (maloljetni D., … 2004. i maloljetni M., rođen … 2007.) prema presudi istog suda poslovni broj P2-1482/2009-47 od 5. srpnja 2016. živjela tijekom školske godine jedan tjedan kod majke, a drugi tjedan kod oca, visina uzdržavanja za svakog roditelja bila određena sa iznosom od 1.142,20 kn (po 571,10 kn za svako dijete), niti da maloljetna djeca stanaka od 25. kolovoza 2020. stanuju s ocem.

7. Sporno je u ovom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, jesu li promijenjene okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja maloljetne djece, u odnosu na one na temelju kojih je određena visina obveze uzdržavanja tužene (majke) 2018. godine za maloljetnu djecu, odnosno jesu li ispunjeni zakonski uvjeti da se povisi uzdržavanja za maloljetnu djecu za od po 1.200,00 kn mjesečno, počevši od 1. rujna 2020. ubuduće.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za mijenjanje visine obveze uzdržavanja za maloljetnu djecu po zahtjevu tužitelja (oca) jer da neovisno o tome što su djeca u odnosu na 2018. godinu kad je određena visina tuženičine obveze uzdržavanja, tri godine starija, što od 25. kolovoza 2020. stanuju samo sa ocem i što su njihove materijalne potrebe veće (maloljetni D. - 1.950,00 kn, maloljetni M. - 2.350,00 kn), tužena (majka) nije u mogućnosti plaćati povišeni iznos (tužena u obvezi uzdržavati i treće dijete, maloljetnog Josipa, prima porodiljnu naknadu od 2.328,00 kn mjesečno, za troškove njezina stanovanja izdvaja 366,00 kn, za ogrjev 80,00 kn mjesečno i nužno podmiruje troškove prehrane, plaćanjem višeg iznosa od po 571,10 kn bila bi ugrožena egzistencija tužene i maloljetnog Josipa) i odbio zahtjev tužitelja za izmjenu odluke uzdržavanja na način da tužena (majka), počevši od 1. rujna 2020., za maloljetnog D. i maloljetnog M. koji s njom ne stanuju, plaća iznose od po 1.200,00 kn mjesečno.

9. Opravdano tužitelj osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjskog suda pod stavkom IV. izreke. To stoga, što su donošenjem iste vezano za taj dio po sudu prvog stupnja povrijeđena pravila o odlučivanju, odnosno sadržaju presude (navedenim sadržajem obrazloženja ne objašnjava se odluka pod stavkom IV. izreke) i što relevantno činjenično stanje nije pravilno utvrđeno (nedostaje stav suda prvog stupnja o imovinskom stanju tuženice i drugim mogućnostima stjecanja zarade u skladu s njezinom dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti, o imovinskom stanju njezina sadašnjeg bračnog supružnika, o zakonom propisanom minimum uzdržavanja za maloljetnog D. i M., niti o načinu i sredstava kojima će osnovne materijalne potrebe maloljetnog D. i M. biti podmirene).

10. Naime, mjerodavnim pravilima o uzdržavanju maloljetnog djeteta sadržanim u Obiteljskom zakonu (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., u daljnjem tekstu: ObZ-a) koja korespondiraju sa pravima i dužnostima zajamčenim Konvencijom o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017., u daljnjem tekstu: Konvencija) je propisano:

- da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile (članak 285. ObZ-a);

- da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta (članak 288. stavak 1. ObZ-a);

- da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 1. ObZ-a) i da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 2. ObZ-a);

- da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta i određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. ObZ-a);

- da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (članak 313. stavak 1. ObZ-a) i da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (članak 313. stavak 2. ObZ-a);

- da je sud kad utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. članka 313. ObZ-a uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (članak 313. stavak 4. ObZ-a), i uzeti u obzir novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (članak 313. stavak 5. ObZ-a);

- da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (članak 309. ObZ-a); da se iznimno potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju (članak 314. stavak 2. ObZ- a),

- i da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što utvrdi ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja (članak 317. stavak 1. ObZ-a).

11. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine, broj: 30/2021.) je određeno da minimalni novčani iznosi koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, za dijete od 13 do 18 godina od 1. travnja 2020. iznosi 1.487,86 kn, a Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine, broj: 30/2021.) da iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj za dijete od 13 - 18 godina iznosi 1.468,00 kn, a zajamčeni prihod 800,00 kn.

12. Dakle, prema navedenim pravilima sud je dužan i kod promijenjenih okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta, ukupne mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje s obzirom na njegove prihode i imovinsko stanje, i druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti, i pri tome voditi računa o propisanim minimalnim novčanim iznosima za uzdržavanje te tablicama i prosječnim potrebama djeteta, odnosno u postupcima kakav je i predmetni, pored roditelja koji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj (članak 6. ObZ, članak 27. stavak 2. Konvencije), ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobit (članak 5. ObZ-a, članak 3. Konvencije).

13. Prema tome, za pravilnu primjenu navedenog materijalnog prava, sud prvog stupnja je bio dužan, prvenstveno vodeći računa o pravima i dobrobiti maloljetnog D. i maloljetnog M., utvrditi u vrijeme donošenja odluke, minimalne novčane iznose potrebne za uzdržavanje maloljetnog D. i maloljetnog M., zatim mogućnosti tužene (majke) kao obveznice uzdržavanja ne samo s obzirom na porodiljnu naknadu koju ostvaruje, već i s obzirom na imovinsko stanje tužene i druge mogućnosti za stjecanja zarade u skladu s njezinom dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti i za utvrđivanje tih relevantnih činjenica, koristiti se ovlaštenjima priznatim ObZ-a, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja odlučiti o zahtjevu za povišenje iznosa uzdržavanja za maloljetnu djecu. Osim toga, u mišljenju Centra za socijalnu skrb se navodi da je porodiljni dopust tužene do kolovoza 2021., a u iskazu tužene da je do treće godine starosti maloljetnog J., s tim da se niti u jednom od tih izvora ne navodi datum rođenja maloljetnog J.. U konačnici, vezano za ocjenu ugroženost "egzistencije" tužene i najmlađeg djeteta (maloljetnog Josipa) po sudu prvog stupnja nije iskazan stav o činjenici da tuženica sa maloljetnim Josipom živi u ekonomskoj zajednici sa suprugom koji ostvaruje redovna mjesečna primanja i da su kao obitelj stambeno zbrinuti.

14. Stoga je ukinuta prvostupanjska presuda pod stavkom IV. izreke i dijelu stavka V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, budući da dužnost naknade parničnih troškova po zahtjevu tužitelja zavisi od konačne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu i predmet vezano za taj dio vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP-a, članak 370. ZPP-a).

15. U zakonitom nastavku postupka, otklonit će sud prvog stupnja navedene nedostatke tko što će utvrditi relevantne činjenice, ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu za koji je ponovljeno suđenje i odluku obrazložiti na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP-a (koje od činjenica je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje odredbe materijalnog prava je primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, te će se po potrebi izjasniti i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o njihovim prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka).

U Zagrebu 7. lipnja 2022.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.