Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47Gž-1958/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. Š., OIB …, P., koju zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u K., protiv prvotuženice B. Š., OIB …, P., koju zastupa punomoćnik sin D. Š., OIB …, P., drugotuženika T. Š.1 , OIB …, P., kojeg zastupa punomoćnik brat D. Š., OIB …,, P., trećetuženice A. Š., OIB …, P., koju zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. D. M., iz Z., četvrtotuženika M. Š., OIB …, P. i petotuženice M. P. r. Š., OIB …, P., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi trećetuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-354/2020-123 od 8. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba trećetuženice A. Š. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-354/2020-123 od 8. travnja 2021.

II Odbija se zahtjev trećetuženice za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka u zatraženom iznosu od 3.906,25 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. T. Š.2 , sina D., rođenog ..., a umrlog ...2002., ne ulazi 1/2 dijela čkbr. 1252/2 kuća, dvorište i oranica u P. sa 575 čhv, upisane u z.k.ul. 837 k.o. P., kao vlasništvo pok. T. Š.2 .

II. Nalaže se 1. tuženici B. Š., 2. tuženiku T. Š.1 i 3. tuženici A. Š. solidarno nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 45.845,00 kn (četrdesetpettisućaosamstočetrdesetpet kuna), u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela trećetuženica A. Š. iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim suce. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

3. Žalba trećetuženice je neosnovana.

4. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Predmet spora je utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza pok. T. Š.2 ne ulazi ½ dijela zkčbr. 1252/2 kuća, dvorište i oranica sa 575 čhv, a tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na činjenici da zgrada izgrađena na toj čestici predstavlja zajedničku imovinu nje i njezinog pok. supruga T. Š.2 .

6. Među strankama nisu sporne činjenice:

- da su tužiteljica i pok. T. Š.2 bili u braku od 1983. do T. smrti 2002.,

- da se kuća na zkčbr. 1252/2 k.o. P. počela graditi 1977.

7. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je zkčbr. 1252/2 upisana kao suvlasništvo više osobe koje nisu stranke u ovom postupku te T. Š.2 u 10/240 dijela i B. Š. u 10/240 dijela,

- da su 8. svibnja 1981. tužiteljica i pok. T. Š.2 ishodili rješenje kojim se odobrava izgradnja kuće na zkčbr. 1252/2 i da su suvlasnici u tom postupku dali izjave „da ne polažu nikakvo pravo vlasništva ili posjeda na tom zemljištu“

- da je u vrijeme izdavanja građevinske dozvole na zemljištu zkčbr. 1252/2 već bila izgrađena zgrada „do pod krov“,

- da su 14. rujna 1981. tužiteljica i pok. T. Š.2 podigli stambeni kredit na rok od 20 godina u svrhu izgradnje predmetne kuće, a polog za kredit u iznosu od 11.984,00 DEM je dala tužiteljica,

- da su tužiteljica i pok. T. Š.2 u vrijeme izgradnje kuće do sklapanja braka bili u izvanbračnoj zajednici,

- da se zkčbr. 1252/2 k.o. P., površine 2031,56 m2 nalazi djelomično u poljoprivrednom (850,64 m2), a djelomično u građevinskom području (1180,92 m2),

- da je ukupna vrijednost zemljišta na zkčbr. 1252/2 k.o. P. 39.723,33 kn,

- da je vrijednost stambenih građevina izgrađenih na zkčbr. 1252/2 k.o. P. 463.164,10 kn,

- da utvrđena vrijednost zemljišta u odnosu na vrijednost stambenih građevina iznosi 8%.

8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da su na predmetnom zemljištu kuću zajednički izgradili tužiteljica i pok. T. Š.2 , da se izgradnji kuće nitko od suvlasnika upisanih u zemljišne knjige nije protivio, zbog čega prvostupanjski sud smatra da su tužiteljica i pok. T. Š.2 stekli vlasništvo tj. suvlasništvo dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV).

8.1. Što se tiče doprinosa u stjecanju, prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da su tužiteljica i pok. T. Š.2 zajednički izgradili kuću na zemljištu koja predstavlja posebnu imovinu T. Š.2 , a da je tužiteljica dala polog za stambeni kredit koji su tužiteljica i pok. T. Š.2 podigli radi izgradnje kuće koji iznos učešća predstavlja njezinu posebnu imovinu, ocijenio da je vrijednost posebne imovine tužiteljice (protuvrijednost danog pologa za kredit od 11.984,00 DEM, odnosno oko 150.000,00 kn) čak veća od vrijednosti posebne imovine pok. T. Š.2 (vrijednost zemljišta 39.723,33 kn), slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Odluka prvostupanjskog suda je pravilna, ali djelomično iz drugih razloga.

10. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je zajednička imovina nje i pok T. Š.2 kuća izgrađena na zkčbr. 1252/2, a prema podacima iz spisa pok. T. Š.2 u trenutku smrti … 2002. je bio upisan kao suvlasnik predmetne zkčbr. 1252/2 upisane u zkulbr. 837 k.o. P. u 60/1440 dijela, pa obzirom na to da je izgradnja kuće počela 1977., a da su tužiteljica i T. Š.2 odobrenje za gradnju dobili rješenjem od 2. svibnja 1981., valja poći od odredbi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980, 36/1990; „Narodne novine“ broj 53/1991 - dalje ZOVO) koji se primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 388. st. 2. ZV, a koje odredbe reguliraju stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (čl. 24. do 26. ZOVO).

11. Polazeći od sadržaja obrazloženja rješenja od 2. svibnja 1981. kojim je tužiteljici i T. Š.2 odobrena izgradnja visokoprizemne stambene zgrade detaljno opisane u izreci tog rješenja, u kojem je, između ostalog, navedeno da je na raspravi s uviđajem na licu mjesta utvrđeno „…da je zemljište stvarni posjed i vanknjižno vlasništvo T. Š.2 dok upisani suvlasnici navedeni u gruntovnom izvatku ne polažu nikakvo pravo vlasništva i posjeda na opisanom zemljištu, što su imenovani izjavili u posebnim pisanim zapisnicima koji se nalaze u spisu…“, svi suvlasnici zkčbr. 1252/2 su znali za gradnju i nisu se gradnji usprotivili, pa su neosnovani žalbeni navodi kojima trećetuženica osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da se ostali suvlasnici nisu protivili izgradnji kuće na zemljištu u njihovom suvlasništvu, slijedom čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je T. Š.2 bio vlasnik zemljišta na

11.1. Slijedom navedenog osnovano trećetuženica u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da su tužiteljica i pok. T. Š.2 dosjelošću stekli vlasništvo predmetne nekretnine pozivajući se na odredbu čl. 159. ZV budući da je vlasnik zemljišta na kojem je izgrađena kuća u smislu čl. 24. ZOVO, bio T. Š.2 i koje zemljišta predstavlja njegovu posebnu imovinu.

12. Tužiteljica u ovom postupku tvrdi da je u vrijeme izgradnje kuće bila u izvanbračnoj zajednici sa pok. T. Š.2 koja je prerasla u bračnu zajednicu 1983., pa u takvim okolnostima konkretnog slučaja stjecanja i diobe zajedničke imovine, po ocjeni ovog suda, razdoblje izvanbračne i bračne zajednice treba promatrati kao jednu cjelinu u okviru odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj: 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994 – dalje: ZBPO) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja zajednice između tužiteljice i pok. T. Š.2 .

12.1. Prema odredbi čl. 277. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

12.2. Prema odredbi čl. 278. st. 1. ZBPO imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina.

12.3. Prema odredbi čl. 299. ZBPO imovina stečena radom žene i muškarca u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom, a kod diobe takve imovine se odgovarajuće primjenjuju odredbe o diobi zajedničke imovine bračnih drugova.

12.4. Prema odredbi čl. 287. ZBPO kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

13. U žalbi trećetuženica neosnovano osporava postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i T. Š.2 u vrijeme izgradnje kuće 1977. pa do zaključenja braka 1983. jer nisu zajedno živjeli.

13.1. Naime, kada se radi o zakonom priznatoj izvanbračnoj zajednici sa uspostavljenim režimom zajedničke imovine, potrebna je volja tih osoba u takvoj zajednici da međusobno uspostave takve odnose koji odgovaraju odnosima u braku i da je ta zajednica trajala duže vrijeme. U okolnostima konkretnog slučaja između tužiteljice i T. Š.2 je postojala volja za uspostavljenjem izvanbračnih odnosa, jer su oboje sudjelovali u izgradnji kuće (osobnim radom na kući, plaćanjem računa, izborom i plaćanjem materijala), ali zbog objektivne nemogućnosti oni nisu živjeli zajedno do zaključenja braka 1983. kada su uselili u predmetnu kuću, pri čemu je takva zajednica trajala duže vrijeme u kojoj su oni 1981. ishodili građevinsku dozvolu za kuću te zajedno podigli stambeni kredit za izgradnju kuće.

13.2. Stoga žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja da je tužiteljica tijekom izgradnje kuće na zkčbr. 1252/2 bila u izvanbračnoj zajednici sa T. Š.2 koja zajednica je prerasla u bračnu zajednicu.

14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju pravilne ocjene dokaza (iskaza stranaka i svjedoka kao i isprava koje priležu spisu), sukladno čl. 8. ZPP, utvrdio da su izvanbračni, a kasnije bračni drugovi u izgradnji kuće doprinosili u jednakim dijelovima, pri čemu je ocjenjujući doprinose tužiteljice i T. Š.2 u stjecanju zajedničke imovine, pravilno uzeo u obzir i uračunao vrijednost posebne imovine T. Š.2 (vrijednost zemljišta na kojoj je izgrađena kuća) kao i vrijednost posebne imovine tužiteljice (iznos učešća od 11.984,00 DEM za namjenski kredit za gradnju stambene kuće od 14. rujna 1981. koji je odobren tužiteljici i T. Š.2 ) u odnosu na vrijednost cjelokupne nekretnine.

15. Pogrešno žaliteljica u žalbi, osporavajući vrijednost posebne imovine tužiteljice, navodi da je iznos kredita bio 11.984 DEM, jer suprotno proizlazi iz sadržaja spisa prema kojem je samo učešće za kredit iznosilo 11.984,00 DEM i koji iznos je dala tužiteljica, dok je odobreni iznos kredita tužiteljici i T. Š.2 bio 580.000.- dinara.

16. Slijedom naprijed navedenih razloga, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava iz citiranih odredbi ZOVO i ZBPO jednako odlučiti o tužbenom zahtjevom da ½ dijela zkčbr. 1252/2 ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. T. Š.2 .

17. U odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke, trećetuženica u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita, pa istu prihvaća i ovaj sud, pri čemu valja navesti da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu čl. 154. st. 3. ZPP, jer u konkretnom slučaju je o troškovima postupka trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava o troškovima postupka trebalo jednako odlučiti.

18. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu trećetuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev trećetuženice za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.