Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-199/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. Z., OIB:…, kao upravitelj stambene zgrade na adresi Z., zastupanog po punomoćnici M. K. R., odvjetnici u Z., protiv tuženica 1. A. Č. iz Z., OIB:… zastupane po punomoćnici Z. Z. B., odvjetnici u Z. i 2. J. Č., iz Z., OIB: …radi isplate, odlučujući o žalbi 1. tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Povrv-50/2019-13 od 9. travnja 2021. ispravljene rješenje poslovni broj Povrv-50/2019-24 od 6. rujna 2021., 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženice A. Č. te se u odnosu na nju potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Povrv-50/2019-13 od 9. travnja 2021. ispravljena rješenjem poslovni broj Povrv- 50/2019-24 od 6. rujna 2021., u točki I i III izreke.

II Odbija se zahtjev 1. tuženice A. Č. za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ispravljenom citiranim rješenjem u točki I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz Z., poslovni broj Ovr-521/14 od 27. lipnja 2014. u dijelu pod točkom I u kojem je naloženo 1. i 2. tuženici solidarno isplatiti tužitelju iznos od 20.473,92 kn sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

2. Točkom II izreke ukinut je citirani platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je 1. i 2. tuženici naloženo da tužitelju isplate iznos od 5.118,48 kn sa zateznom kamatom, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.019,90 kn sa zateznom kamatom.

3. Točkom III izreke naloženo je 1. i 2. tuženici da tužitelju solidarno naknade trošak postupak u iznosu od 9.179,68 kn sa zateznom kamatom, dok je točkom IV izreke tužitelj odbijen s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 5.188,42 kn sa zateznom kamatom.

4. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu u točkama I i III izreke žalbu je podnijela 1. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači ukidanjem platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka, uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je odgovorio na žalbu 1. tuženice, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja u odnosu na 1. tuženicu potvrdi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prema stanju u spisu prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu u točkama I i III izreke u odnosu na 2. tuženicu J. Č. postala je pravomoćna zbog izostanka žalbe te tuženice, te isto tako i u odbijajućem dijelu u točkama II i IV izreke zbog izostanka žalbe tužitelja.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

9. Prvotuženica u žalbi opisno ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže navodima da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su relevantne i odlučne u pogledu prava i obveza odnosno ovlaštenja, (prinudnog) upravitelja za zastupanje u ovom postupku.

10. Opisani žalbeni razlog nije osnovan, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presuda, u kojem je sud ocjenom svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP- a ocijenio sve istaknute prigovore tuženica, pa tako i pitanja aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari, kao i pitanje različitih datuma u odnosu na dokumentaciju koju je tužitelj priložio u spis, razlozi presude zbog kojih je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, međusobno nisu u proturječnosti, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Suprotno žalbenim navodima, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i prema shvaćanju ovog suda materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično prihvaćen kao u točkama I i III izreke.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao upravitelja stambene zgrade na adresi u Z., za isplatu zajedničke pričuve u razdoblju od lipnja 2011. do svibnja 2014. u ukupnom iznosu od 20.473,92 kn.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su 1. i 2. tuženice suvlasnice svaka u ½ dijela četverosobnog stana na drugom kata u stamenoj zgradi na adresi u Z., (kč. br. …, kuća br. …, površine 376 m2, upisane u zk. ul. …k.o. Grad Z.)

- da je ukupna korisna površina predmetnog stana 142,18 m2,

- da su vlasnici posebnih dijelova predmetne stambene zgrade 1. prosinca 1997. zaključili međuvlasnički ugovor kojeg je predmet uređenje uzajamnih odnosa vlasnika posebnih dijelova zgrade (etažnih vlasnika) kao i suvlasnika zajedničkih dijelova i uređaja zgrade,

- da su temeljem navedenog ugovora suvlasnici za upravitelja odredili S. s. d.o.o. Z. a za ovlaštenog predstavnika P. Č. koji je 1. prosinca 19997. sa upravitelj S. s. d.o.o. sklopio ugovor o upravljanju navedenom stambeno-poslovnom zgradom,

- da su suvlasnici predmetne zgrade 22. travnja 2004. sklopili Aneks međuvlasničkom ugovoru od 1. prosinca 1997. kojim je predstavnikom zgrade određena K. B. a 4. prosinca 2006. zaključili Aneks međuvlasničkog ugovora kojim su za upravitelja suvlasnika odredili D. M. d.o.o. Z., (tužitelja) te iznos pričuve odredili u iznosu od 4,00 kn/m2,

- da je predstavnik suvlasnika predmetne stambene zgrade s tužiteljem sklopio ugovor o upravljanju stambenom zgradom,

- da su suvlasnici predmetne stambene zgrade 19. srpnja 2012. donijeli Odluku u prilogu koje je popis suvlasnika te da su u članku 2. navedene Odluke suvlasnici utvrdili i potvrdili slijedeće činjenice: da je 1. prosinca 1997. zaključen međuvlasnički ugovor za navedenu stambenu zgradu od strane tadašnjih suvlasnika, da je 1. prosinca 1997. predstavnik suvlasnika zaključio ugovor o upravljanju sa društvom S. s. d.o.o., da je 22. travnja 2004. zaključen aneks međuvlasničkog ugovora od 1. prosinca 1997. kojim su suvlasnici izabrali novog predstavnika suvlasnika, B. K., da je 4. prosinca 2006. zaključen aneks međuvlasničkog ugovora od 1. prosinca 1997. kojim su suvlasnici izabrali,novog upravitelja, društvo M. d.o.o. te promijenili visinu pričuve za predmetnu zgradu, da je 10. prosinca 2006. predstavnik suvlasnika zaključio ugovor o upravljanju sa društvom M. d.o.o. te da je 20. srpnja 2008. zaključen aneks međuvlasničkog ugovora kojim su suvlasnici izabrali novog predstavnika suvlasnika, O. V., da su pod čl. 3. navedene Odluke suvlasnici potvrdili i prihvatili kao valjane sve odluke suvlasnika opisane u čl. 2. te Odluke (međuvlasnički ugovor i sve njegove anekse) kao i Ugovore o upravljanju, uz navođenje da su Odluku suvlasnici donijeli iz razloga što više ne posjeduju originale svih odluka koje su donesene te da ih svojom voljom prihvaćaju kao valjane, a prihvaćaju i odobravaju radnje upravitelja, društva M. d.o.o. koje je isti poduzeo kao upravitelj temeljem ovlasti iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u ime i za račun suvlasnika, i to za sve radnje poduzete od 10. prosinca 2006. nadalje. Suvlasnici su u Odluci potvrdili i pojasnili da je aneks međuvlasničkog ugovora opisan u čl. 2. st. 1. toč. 4. Odluke donesen 4. prosinca 2006., a da se na istome omaškom navodi i datum 25. studenoga 2006., odnosno da se pogrešno u članku 1. citiranog aneksa navodi kako se utvrđuje da su suvlasnici 4. prosinca 2006. zaključili međuvlasnički ugovor, a radilo se o tome da su tog dana zaključili aneks međuvlasničkog ugovora od 1. prosinca 1997., da su u znak suglasnosti sa odredbama navedene Odluke suvlasnici isti potpisali na popisu suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima, a koji popis čini prilog te odluke,

- da iz popisa suvlasnika koji se nalazi u prilogu navedene Odluke proizlazi utvrđenim da je ista donesena većinom od više od 51 % suvlasničkih udjela svih suvlasnika te da je kao takva valjana,

- da mjesečna pričuva za predmetni stan iznosi 568,72 kn, koji iznos se dobiva množenjem površine stana sa iznosom pričuve od 4,00 kuna/m2, koliko je ista određena navedenim aneksom međuvlasničkog ugovora, - da je tužitelj, trgovačko društvo M. d.o.o., upravitelj predmetne stambene zgrade, izabran od strane suvlasnika sa većinom suvlasničkih udjela,

- da tuženice utuženi dug nisu podmirile.

14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja a vezano uz prigovor tuženica o nepodudarnosti datuma na Aneksu međuvlasničkog ugovora od 4. prosinca 2006. prvostupanjski sud je uvidom u isti utvrdio da je omaškom pogrešno naznačen datum sklapanja Aneksa te je naveden datum 25. studenog 2006. dok iz odluke suvlasnika od 19. srpnja 2012. proizlazi da je navedeni Aneks donesen 4. prosinca 2006. te da se na istom omaškom navodi datum 25. studeni 2006.

15. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja utvrdio je da tuženice ukupno duguju tužitelju iznos zajedničke pričuve za cijelo utuženo razdoblje u iznosu od 25.592,40 kn odnosno mjesečni iznos od 568,72 kn, s time da je prvostupanjski sud budući su tuženice istakle prigovor zastare, te budući da je i tužitelj uvažavajući osnovanost istaknutog prigovora zastare djelomično povukao tužbu ocijenio da je prigovor zastare djelomično osnovan i to za sva potraživanja dospjela u razdoblju od 15. studenog 2007. do 15. lipnja 2011. u ukupnom iznosu od 5.118,48 kn, dok prvo slijedeće potraživanje za lipanj 2011. koje je dospjelo na naplatu 16. srpnja 2011. kao i sva ostala daljnja potraživanja nisu u zastari.

16. Zbog tih razloga je smanjeni tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 20.473,92 kn prihvatio, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

17. Sva opisana činjenična utvrđenja kao i pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud budući da proizlaze iz pravilne ocjene izvedenih dokaza kao i iz dokumentacije priložene spisu.

18. Žalbeni navodi 1.tuženice u kojima ističe da tužitelj ničim nije dokazao da predmetni stan ima površinu od 142,18 m2 nisu osnovani jer suprotno proizlazi iz priloženog zapisnika o bodovanju stana (list 74.-76.) te iz matičnih evidencija (list 72.) Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ukupna korisna površina predmetnog stana iznosi 142,18 m2, pa su u tom pravcu opisani žalbeni navodi 1.tuženice neosnovani.

19. U vezi s tim, te ukazivanje 1.tuženice na postojanje pravomoćne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-67/16 od 22. svibnja 2017. kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev istog tužitelja, protiv tuženica radi isplate zajedničke pričuve za drugo vremensko razdoblje treba reći da iz obrazloženja te presude kao i prvostupanjske presude koja je u tom predmetu donijeta proizlazi da tužitelj nije dokazao ukupnu korisnu površnu predmetnog stana, budući da spisu tog predmeta nije priložio matične evidencije kao i zapisnik o bodovanju stana, koje isprave je priložio u ovom parničnom postupku, te je prvostupanjski sud, u ovom predmetu, pravilnom ocjenom navedenih isprava, kao što je to već istaknuto, pravilno utvrdio površinu predmetnog stana od 142,18 m2, a slijedom toga i visinu mjesečnog iznosa pričuve u iznosu od 568,72 kn.

20. U odnosu na primjenu materijalnog prava, 1.tuženica u žalbi ne ističe posebne žalbene navode, međutim, treba reći da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) kada je zaključio da je tužiteljevo potrživanje prema tuženicama koje se odnosi na plaćanje zajedničke pričuve osnovano jer prema navednoj zakonskoj odredbi doprinose za zajedničku pričuvu radi pokriča troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriče tih troškova snose svi suvlasnici razmjeno svojim suvlasničkim djelovima, a uz to prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijane presude pravilno pozvao i na odredbe čl. 93. st. 2., čl. 90., čl. 380. i čl. 381. ZV-a.

21. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

22. Neosnovani su žalbeni navodi 1.tuženice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u kojima ističe da je tužitelj djelomično povukao tužbu pa da 1.tužencia ima pravo na naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio zahtjeva, ovo iz razloga jer prema stanju u spisu 1.tuženica se djelomičnom povlačenju tužbe nije protivila, a osim toga, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška ocijenio da je tužitelj djelomičn uspio u parnici u omjeru od 80%, u kojem omjeru je tužitelju pravilno dosuđen parnični trošak što znači da je sud uzeo u obzir i neuspjeh tužitelja (20%) i za taj omjer umanjio parnični trošak tužitelja, što svakako nije na štetu 1.tuženice.

23. Slijedom svega obrazloženog žalbu 1.tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 7. lipnja 2022.

Sudac

Duško Abramović