Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7



51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-750/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz I., OIB: ….,zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku iz N., protiv tuženika H.– C. d.o.o. iz Z., …..OIB: …..zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., radi isplate otpremnine, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja o parničnom trošku sadržano u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 3 Pr- 1285/21-7 od 8. ožujka 2022., 7. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 3 Pr-1285/21-7 od 8. ožujka 2022.

Obrazloženje

Presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. siječnja 2020. do isplate, i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, sve u roku od 15 dana.

Protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u narečenoj presudi tuženik je podnio žalbu pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi navodi da je priznao tužbeni zahtjev tužitelja te je u skladu s odredbom čl. 157. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) zatražio nadoknadu parničnog troška, iz razloga što nije dao povoda za tužbu, budući da se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio žalitelju u mirnom postupku. Smatra da rješenje o troškovima ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, zbog čega da je počinjena povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Predlaže rješenje o troškovima preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja, a tuženiku dosuditi zatraženi trošak te dodatno trošak žalbenog postupka.

Žalba nije osnovana.

U donošenju rješenja o troškovima postupka, nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi rješenja potpuni i jasni, u njima nema proturječja, te je rješenje moguće ispitati.

Tužitelj je podnio tužbu radi isplate razlike otpremnine u iznosu od 40.000,00 kn, uz obrazloženje da mu je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme odlukom o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 179/19 od 17. rujna 2019., da je istom odlukom utvrđeno pravo tužitelja na otpremninu u iznosu od 40.000,00 kn, te mu je taj iznos isplaćen. Tužitelj zahtijeva isplatu daljnjeg iznosa od 40.000,00 kn, uz obrazloženje da je čl. 142. st. 2. Kolektivnog ugovora koji je sklopljen između Sindikata 1. i Sindikata 2.te tuženika, koji se primjenjuje od 1. studenoga 2019. propisano da radniku koji ima status Hrvatskog branitelja pripada pravo na otpremninu u iznosu od 80.000,00 kn, pa kako tuženik nije isplatio tužitelju otpremninu u tom iznosu, zahtijeva isplatu razlike od 40.000,00 kn.

Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao takav tužbeni zahtjev, te je pozivom na odredbu čl. 157. ZPP-a zatražio nadoknadu parničnog troška. Sud prvog stupnja je donio presudu na temelju priznanja, a o troškovima je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a na način da je tužitelju priznao parnični trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa) u iznosu od 2.500,00 kn. Pritom je sud prvog stupnja očigledno ocijenio neosnovanim zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška.

Prema odredbi čl. 157. ZPP-a ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se u nazočnom slučaju nisu ostvarile zakonske pretpostavke za primjenu te odredbe, zbog čega je pravilno primijenjena odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a pri odlučivanju o troškovima postupka.

Tvrdnje tuženika da je tužitelj bio dužan zahtijevati isplatu razlike otpremnine u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, su bez su osnove. Naime, prema odredbi čl. 133. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZR) zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu prava, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Stoga u nazočnom slučaju, a kako se radi o isplati novčane tražbine, tužitelj nije bio dužan obratiti se tuženiku prije podnošenja tužbe, a budući da tuženik nije isplatio tužitelju otpremninu u iznosu koji mu pripada prema narečenom Kolektivnom ugovoru, tužitelj je bio ovlašten podnijeti tužbu i u sudskom postupku zatražiti zaštitu.

Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi na temelju priznanja potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je presuda na temelju priznanja glede glavnog zahtjeva kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci, 7. lipnja 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan