Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-1545/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Č., iz S., OIB…, zastupane po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv tuženika K. b. c. S., S., OIB…, zastupanog po ravnatelju prof.prim.dr.sc. J. M., radi utvrđenja diskriminacije i poništenja odluke, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-50/18 od 7. svibnja 2021., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-50/2018 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-50/18 od 7. svibnja 2021., ispravljena rješenjem istoga suda, poslovni broj Pr-50/2018 od 25. travnja 2022., u pobijanom dijelu pod toč. I./1. i I./2. izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-50/18 od 7. svibnja 2021., ispravljena rješenjem istoga suda, poslovni broj Pr-50/2018 od 25. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje sadržano u ispravljenoj presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-50/18 od 7. svibnja 2021.,u pobijanom dijelu pod toč. I./1., I./2., 1./3., 1./4. i toč. II. izreke.

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje isto prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen prijedlog za donošenje rješenja o osiguranju radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere koja glasi:

„Zabranjuje se tuženiku kao protivniku osiguranja otkazivanje ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom kao predlagateljicom osiguranja za obavljanje poslova medicinske sestre u K. z. b. s. i k. ž. K. b. c. S. na neodređeno vrijeme.“

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom ispravljenom presudom i rješenjem je odlučeno:

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

1. Utvrđuje se da je odlukom K. b. c. S. klasa 110-01/17-01/1776 ur.br. 2181- 147-001/I.J.-18-9 od 9. siječnja 2018. g. povrijeđeno pravo tužiteljice na rad na radnom mjestu službenik – radno mjesto III. vrste zdravstveni djelatnik na poslovima radnog mjesta/položaja medicinska sestra/tehničar uz isključenje poslova prilikom obavljanja u kojima je u kontaktu s kobalt niklom, nikal sulfatom i timerosalom sukladno nalazu i mišljenju ovlaštenog vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda S., evidencijski broj vještačenja 31016 od 2. studenog 2017. g. u upravnom postupku i rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje klasa UP/I-141-02/17- 01/00346029422, broj spisa 125382 od 9. studenog 2017. g. i Aneksu I ugovora o radu od 14. studenog 2017. g. klasa 110-01/16-01/653, ur.br. 2181-147-02/MJ-16-1 od 1. travnja 2016. g. na K. z. b. s. i k. ž. K. b. c. S..

2. Poništava se odluka K. b. c. S. klasa 110-01/17-01/1776 ur.br. 2181-147- 001/I.J.-18-9 od 9. siječnja 2018. g. te se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe rasporedi tužiteljicu na rad na radnom mjestu službenik – radno mjesto III. vrste zdravstveni djelatnik na poslovima radnog mjesta/položaja medicinska sestra/tehničar uz isključenje poslova prilikom obavljanja u kojima je u kontaktu s kobalt niklom, nikal sulfatom i timerosalom sukladno Aneksu I ugovora o radu od 14. studenog 2017.g. klasa 110-01/16-01/653, ur.br. 2181-147 02/MJ-16-1 od 1. travnja 2016.g. na K. z. b. s. i k. ž. K. b. c. S..“

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je upozorenjem klasa 110-01/17-01/1776, ur.br. 2181.147- 01/LJ.-18-17 od 27. veljače 2018.g. povrijeđeno tužiteljičino pravo na jednako postupanje kada je po osnovi zdravstvenog stanja izvršena diskriminacija tužiteljice raspoređivanjem na poslove pri čijem obavljanju tužiteljica dolazi u kontakt s kobalt niklom, nikal sulfatom i timerosalom, uslijed čega kod tužiteljice dolazi do alergijskih reakcija i zdravstvenih problema uslijed obavljanja poslova zbog kojih postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo Vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda S., evidenciji sbroj vještačenja 31016 od 2. studenog 2017.g., pa se tuženiku nalaže da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe poduzme radnje radi otklanjanja diskriminacije na način što će prilagoditi poslove sposobnostima tužiteljice raspoređivanjem na rad na poslove bez doticaja s kobalt niklom, nikal sulfatom i timerosalom na postojećem radnom mjestu ili raspoređivanjem tužiteljice na drugo odgovarajuće mjesto.“

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.983,00 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se prijedlog tužiteljice kao predlagateljice osiguranja za donošenje rješenja o osiguranju radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere u dijelu koja glasi:

„1. Nalaže se tuženiku kao protivniku osiguranja da u roku od tri dana od dana primitka ovog rješenja tužiteljicu kao predlagateljicu osiguranja radi sprječavanja nastupanja opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti rasporedi na poslove i radne zadatke te prilagodi poslove sposobnostima radnika na način da tužiteljici kao predlagateljici osiguranja omogući rad na poslovima bez kontakta s kobalt niklom, nikal sulfatom i timerosalom i uz isključenje rada na poslovima njege bolesnika, dijeljenja terapije bolesnicima i poslova kod hitnih intervencija.

2. Zabranjuje se tuženiku kao protivniku osiguranja raspoređivanje tužiteljice na poslove i radne zadatke na kojim tužiteljica dolazi u kontakt s kobalt niklom, nikal sulfatom i timerosalom u uvjetima koji rezultiraju alergijskim reakcijama prigodom obavljanja poslova njege bolesnika, dijeljenja terapije bolesnicima i poslova kod hitnih intervencija u K. z. b. s. i k. ž. K. b. c. S..

3. Rješenje o privremenoj mjeri ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

4. Žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa provedbu rješenja i ovrhu.“,

dok se odbija prijedlog za donošenje rješenja o osiguranju radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere u dijelu koja glasi:

"Zabranjuje se tuženiku kao protivniku osiguranja otkazivanje ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom kao predlagateljicom osiguranja za obavljanje poslova medicinske sestre u K. z. b. s. i k. ž. K. b. c. S. na neodređeno vrijeme."

II. Odbija se prijedlog tuženika kao predlagatelja osiguranja za donošenje rješenja o osiguranju radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere koja glasi kako slijedi:

„Nalaže se tužiteljici kao protivnici osiguranja da izvršava poslove svog radnog mjesta sukladno nalogu tuženika kao predlagatelju osiguranja obvezno koristeći pri tom osobna zaštitna sredstava za koje je Procjenom tvrtke A. a. i procjene od 21.2.2018. utvrđeno kako je štite od eventualno negativnog utjecaja kobalt nikla, nikal sulfata i timerosala.“ Ujedno je rješenjem od 25. travnja 2022. ispravljena ista prvostupanjska presuda u toč. I./2. izreke u redu petom i na stranici 18. obrazloženja, redak sedmi odozgo, tako da umjesto „uz uključenje poslova“, ispravno treba stajati „uz isključenje poslova.“

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I. i III. izreke, te dijela rješenja pod toč. I./1., I./2., 1./3. i 1./4. i toč. II. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda i rješenje preinače u skladu s navodima žalbe ili ukinu i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica prvostupanjsku presudu pobija u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke, te odbijajućem dijelu toč. I. rješenja sadržanog u istoj prvostupanjskoj presudi iz svih žalbenih razloga, i predlaže preinačenje u tom pobijanom dijelu te prihvaćanje tužbenog zahtjeva i prijedloga za osiguranje privremenom mjerom u cijelosti, uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalba tužitelja protiv presude je osnovana, a žalba tuženika neosnovana.

5. Žalbe protiv rješenja su neosnovane.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljici odlukom tuženika od 9.1.2018. povrijeđeno pravo na rad na radnom mjestu medicinske sestre u skladu s nalazom i mišljenjem od 2.11.2017., koje je utvrdilo ovlašteno tijelo HZMO i Aneksom 1 Ugovora o radu od 14.11.2017., zahtjev za poništenje Odluke tuženika od 9.1.2018. i raspoređivanje na rad na radno mjesto i poslove u skladu s navedenim Aneksom 1 Ugovora o radu i zahtjev utvrđenje diskriminacije povredom prava na jednako postupanje po osnovi zdravstvenog stanja i invaliditeta i poduzimanja radnji radi uklanjanja diskriminacije.

7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbama, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odrede čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje tuženik, jer je izreka pobijane presude razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu službenik – radno mjesto III vrste za obavljanje poslova radnog mjesta/ položaja zdravstveni djelatnik – medicinska sestra/tehničar;

- da joj je sredinom 2017. dijagnosticiran alergijski kontaktni dermatitis uslijed utjecaja kobalta, kobalt klorida, nikal sulfata i timerosala, zbog čega je kod H. z. z. m. o., Područna služna S. (dalje u tekstu: HZMO) vodila postupak radi smanjenja radnje sposobnosti;

- da rješenjem HZMO klasa: UP/I 141-02/17-01/03460292422, Ur. broj: 341-18-05/3- 17-54313 od 9.11.2017. tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja za smanjenjem radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, jer ovlašteno vijeće vještaka Zavoda nije kod nje utvrdilo postojanje smanjenja radne sposobnosti iz čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 – dalje: ZOMO), ali je u obrazloženju rješenja navedeno da od 2.11.2017. kod tužiteljice postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti iz čl. 41. HZMO ako nastavi raditi na poslovima koje obavlja, jer uvjeti rada i poslovi na kojima je u kontaktu s kobalt niklom, nikal sulfatom i timerosalom, bez obzora na mjere zaštite na radu utječu na njezino zdravstveno stanje i radnu sposobnosti, i da ju je prijeko potrebno premjestiti na drugi posao primjeren njezinoj razini obrazovanja na kojemu se njezini zdravstveno stanje ne bi pogoršalo;

- da je tuženik kao poslodavac na temelju toga nepravomoćnog rješenja HZMO-a zaključio s tužiteljicom Aneks 1 ugovora o radu 14.11.2017, kojim je ugovoreno da će ona do pravomoćnosti rješenja HZMO obavljati poslove radnog mjesta/položaja medicinska sestra/tehničar na K. z. b. s. i k. ž., no uz isključenje poslova prilikom kojih je u kontaktu s kobalt niklom, nikal sulfatom i timerosalom;

- da je 2.1.2018. prema usmenom nalogu glavne sestre tužiteljica raspoređena na iste poslove na kojima je i dotada radila, što je kod nje dovelo do nove alergijske reakcije (jakog svrbeža, osipa po licu i vratu i tijelu) zbog koje joj je liječnik otvorio bolovanje;

- da je tužiteljica 5.1.2018. podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava kojim je od njega tražila da ju rasporedi na poslove u skladu s rješenjem HZMO i Aneksom 1 ugovora o radu;

- da je tuženik svojim dopisom od 9.1.2018. odbio taj zahtjev uz obrazloženje da je Odsjek zaštite na radu KBC S. 23.11.2017. dao mišljenje da tužiteljica prilikom obavljanja svojih poslova ne dolazi u doticaj s kobalt niklom, nikal fosfatom i timerosalom, a i da nema slobodnih adekvatnih radnih mjesta na kojima bi ju mogao rasporediti sukladno njezinoj radnoj sposobnosti i zdravstvenom stanju;

- da je tuženik 27.2.2018. uputio tužiteljici upozorenje pod prijetnjom otkaza u kojemu navodi da na svim poslovima i radnim mjestima tužiteljica dolazi u kontakt s alergenima, te ju je upozorio na dužnost obnavljanja poslova u skladu s nalogom poslodavca i poslovima svoga radnog mjesta, uz korištenje osobnih zaštitnih sredstava;

- da tužiteljica tijekom postupka podnije i tužbu radi diskriminacije iz čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD) u kojoj tvrdi da joj je tuženik svojim upozorenjem od 27.2.2018. povrijedio pravo na jednako postupanje i da ju je rasporednom na poslove na kojima dolazi u kontakt s kobalt niklom, nikal fosfatom i timerosalom diskriminirao po osnovi zdravstvenog stanja stavljanjem na poslove na kojima dolazi u kontakt s navedenim alergenima u odnosi na druge medicinske sestre kod kojih postoji opasnost ili je već došlo do smanjenja radne sposobnosti;

- da je temeljem provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dermatologu dr. S. P. Š. epikutanim testiranjem kod tužiteljice dokazana preosjetljivost na kobalt klorid, nikal sulfat i timerosal, i kontaktni alergijski dermatitis i postojanje direktne uzročno posljedične veze između kontakta s prednje navedenim alergenima na radnom mjestu tužiteljice i njezine bolesti, te je ocjena ovog vještaka da ona treba izbjegavati kontakte s tim alergenima;

- da je provedenim vještačenjem po vještaku medicine rada dr. M. V. B. utvrđeno da tuženik nije tužiteljici ponudio odgovarajuće radno mjesto u skladu s rješenjem HZMO-a od 9.11.2017. i njezinom zdravstvenim stanjem, jer joj se alergijska reakcija vratila odmah nakon što ju je tuženik po povratku s bolovanja vratio na isto radno mjesto, što je dokaz da na tom radnom mjestu dolazi u kontakt s navedenim alergenima i da bi mogla obavljati poslove medicinske sestre na tzv. adaptiranom radnom mjestu i to prijemu i smještaju bolesnika, sudjelovanju u vizitama, pripremi bolesnika za preglede i pretrage, podjeli hrane teškim bolesnicima, nadzor nad posjetima bolesnicima, vođenju sestrinske dokumentacije ili poslovima medicinske sestre u kardiološkoj dijagnostici;

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik kao poslodavac postupio protivno odredbi čl. 41. st. 2. ZR, jer premda se Aneksom 1 Ugovora o radu od 14.11.2017. obvezao tužiteljicu koja radi na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara isključiti iz poslova prilikom čijeg obavljanja bi bila u kontaktu s kobalt niklom, nikal sulfatom i timerosalom, nakon što je ovlašteno tijelo - HZMO prema posebnom propisu rješenjem od 9.11.2017. utvrdilo da kod nje postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti ukoliko nastavi obavljati poslove na kojima je u kontaktu s navedenim alergenima, raspoređivanjem temeljem usmenog naloga glavne sestre od 2.1.2018. na iste poslove na kojima je svakodnevno bila izložena prednje navedenih alergenima koji kod nje izazivaju kronični alergijski dermatitis, i da je svojom Odlukom od 9.1.2018., (kojom je odbio zahtjev tužiteljice za zaštitu prava) povrijedio njezino pravo na rad na radnom mjestu iz Aneksa 1 ugovora o radu, te je pravilno prihvatio dio tužbenog zahtjeva pod toč. I./1. i I./2 izreke. Ujedno je odbio dio tužbenog zahtjeva pod toč. II. izreke uz obrazloženje da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je bila stavljena ili mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporednoj situaciji.

10. Odlučujući o prijedlozima stranka za određivanjem predloženih privremenih mjera, sud prvog stupnja je polazeći od sadržaja odredbi čl. 346. st. 1. i 347. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ) ocijenio je da je tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječio, ili znatno otežao ostvarenje tražbine, te je prihvatio predloženu privremenu mjeru, osim u dijelu kojim traži zabranu tuženiku kao protivniku osiguranja otkazivanja ugovora o radu tužiteljici za obavljanje poslova medicinske sestre, a odbio tuženikov prijedlog za osiguranje, jer nije učinio vjerojatnim ispunjenje pretpostavki iz čl. 346. OZ.

11. Činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na toč. I. izreke presude, kao i u odnosu na rješenje sadržano u istoj prvostupanjskoj presudi u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja uopće nije cijenio novo rješenje HZMO od 17.6.2019., jer u obrazloženju presude (toč. 11.) sud navodi da tim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjene radne sposobnosti, da je to rješenje drugog klasifikacijskog broja (ista osiguranica) i da ranije pravomoćno rješenje HZMO od 19.11.2017., koje je predmet ovoga spora nije stavljeno izvan snage.

13. Rješenje HZMO od 17.6.2019. kojim je odlučeno o ponovnom zahtjevu tužiteljice da joj se priznaju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjene radne sposobnosti (koje joj ponovno nije priznato), suprotno navodima tuženika, nije relevantno za ishod ovoga spora, niti je od utjecaja činjenica što u tom drugom rješenju nisu navedena nikakva ograničenja u vezi radne sposobnosti tužiteljice, jer je predmet ovoga spora zaštita prava tužiteljice iz radnog odnosa zbog nepostupanja tuženika po rješenju HZMO od 9.11.2017., kojim je ovlašteno tijelo – vijeće vještaka Zavoda utvrdilo da kod nje od 2.11.2017. postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti jer poslovi u kojima je u kontaktu s kobalt niklom, nikal sulfatom i timerosalom utječu na njezino zdravstveno stanje, zbog čega je tuženik s tužiteljicom i sklopio Aneks 1 ugovora o radu, kojim ju je isključio od iz poslova u kojima dolazi u kontakt s navedenim alergenima, da bi ju potom usmeno rasporedio na radno mjesto na kojemu je do tada radila i bila izložena za nju štetnim alergenima. Osim toga, provedenim vještačenjima u ovom postupku je utvrđeno da je tužiteljica zbog izloženosti prednje navedenim alergenima prilikom rada na radnom mjestu na kojemu je bila raspoređena dobila kontaktni alergijski dermatitis, koja bolest je u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi s radom na poslovima koji su u dodiru s navedenim alergenima, i koji utječu na njezino zdravstveno stanje i radnu sposobnost.

14. Pogrešno smatra tuženik da ga Aneks 1 ugovora o radu od 14.11.2017., koji se odnosio na razdoblje do pravomoćnosti rješenja HZMO od 9.11.2017., nakon njegove pravomoćnosti 29.12.2018. više ne veže, jer je izgubio iz vida odredbu čl. 41. st. 1. i 2. ZR prema kojoj u situaciji kada kod radnika postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisima, poslodavac je dužan ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji poslovi moraju što više odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. U konkretnom slučaju ovlašteno vijeće vještaka Zavoda na temelju nalaza i mišljenja od 2.11.2017. po posebnim je propisima utvrdilo kod tužiteljice postojanje neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti zbog izloženosti alergenima ako nastavi raditi na poslovima koje obavlja, i ukazalo na prijeku potrebu premještaja na drugi posao, koji ne bi pogoršavao njezino zdravstveno stanje.

15. Kako je vještak medicine rada dr. M. V. B. u svom usmenom nalazu i mišljenju pojasnila da zaštitne rukavice i zaštitne maske ne mogu dati potpunu zaštitu od alergijske reakcije, jer se ona ne stvara samo kontaktom, već i udisajem, nisu od utjecaja žalbeni navodi tuženika da je u nalazu tvrtke A. a. i procjene utvrđeno da se tužiteljica mogla zaštititi korištenjem zaštitnim sredstvima poput lateks rukavica. Usmeni nalaz i mišljenje dr. V. B. dan je stručno i obrazloženo i u skladu s pravilima struke, te je ona vrlo detaljno obrazložila svoja utvrđenja i otklonila sve prigovore tuženika, zbog čega nije utemeljen žalbeni navod tuženika da je taj nalaz nevjerodostojan. Nisu osnovani niti ostali žalbeni navodi kojima tuženik preocjenjuje izvedene dokaze i iznosi vlastitu, ali pogrešnu ocjenu dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, jer njegove tvrdnje nemaju uporište u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

16. Zbog iznijetih razloga žalbu tuženika podnesenu protiv toč. I. izreke valjalo je odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u tom pobijanom dijelu.

17. Međutim, obrazloženje prvostupanjske presude u odnosu na odbijajući dio toč. II. izreke obrazloženja da iz dokaznog postupka proizlazi da u Klinici tuženika nije radila, niti radi osoba u usporedivoj situaciji kod koje postoji neposredna opasnost od nastanka smanjene radne sposobnosti zbog dijagnosticiranog alergijskog dermatitisa koji je u uzročno posljedičnoj vezi s poslovima koje obavlja, te da iz tih razloga tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi bila stavljena, ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporednoj situaciji, ne može prihvatiti.

18. Prema odredbi čl. 1. ZSD diskriminacija je stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, ili na temelju pogrešne predodžbe o postojanju navedenih osnova diskriminacije.

19. Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, dok neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna (čl. 2. ZSD).

20. Tužiteljica je, kako to proizlazi iz stanja spisa (list 117-119 spisa) sukladno odredbi čl. 17. st. 1. ZSD podnijela tužbu za utvrđenje da je upozorenjem koje joj je tuženik uputio 27.2.2018. (da je na svim poslovima i radnim mjestima u kojima dolazi u kontakt s alergenima dužna obavljati poslove u skladu s nalogom poslodavca i poslovima svoga radnog mjesta, uz korištenje osobnih zaštitnih sredstava pod prijetnjom otkaza) diskriminirana po osnovi zdravstvenog stanja raspoređivanjem na poslove u kojima dolazi u kontakt s kobalt niklom, nikal sulfatom i timerosalnom, što dovodi kod nje do alergijskih reakcija i zdravstvenih problema zbog kojih postoji neposredna opasnost smanjenja radne sposobnosti prema utvrđenju ovlaštenog vijeća vještaka Zavoda, u odnosu na druge medicinske sestre kod kojih je došlo do smanjenja radne sposobnosti, ili je kod njih postojala opasnost od takvog smanjenja, jer su bile raspoređene na odgovarajuće radno mjesto bez ugrožavanja njihovog zdravlja. Ujedno tvrdi da u vrijeme dok je radila na radnom mjestu dijagnostike nije imala nikakvih alergijskih reakcija. Ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan uz obrazloženje da kod tuženika ne radi, niti je radila osoba u usporednoj situaciji kod koje bi postojala neposredna opasnost od nastanka smanjene radne sposobnosti zbog dijagnosticiranog alergijskog dermatitisa koji bi bio u uzročnoj vezi s poslovima koje obavlja, te da stoga nije učinila vjerojatnim da je stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od drugih osoba u usporednoj situaciji.

21. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je navedeni zaključak prvostupanjskog suda pogrešan, jer kriterij prilikom odlučivanja je li povrijeđeno pravo tužiteljice na jednako postupanje nije u tome je li poslodavac na drugačiji način postupao prema zaposlenicima koji imaju dijagnosticiran alergijski dermatitis koji je u uzročnoj vezi s poslovima koje obavljaju, već je kriterij je li poslodavac jednako postupao prema svim zaposlenicima kod kojih zbog određene zdravstvene dijagnoze postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, a koji je u uzročnoj vezi s poslovima koje obavlja. U protivnom zaposlenik koji bi jedini imao utvrđenu određenu dijagnozu nikada ne bi mogao tražiti sudsku zaštitu, ako kod poslodavca ne postoji drugi zaposlenik s istom dijagnozom.

22. Osim toga, kod zaštite od diskriminacije dovoljno je da radnik iznese činjenice koje opravdavaju sumnju da je diskriminacija počinjena, što je u konkretnom slučaju tužiteljica i učinila navođenjem u činjeničnim navodima tužbe zbog diskriminacije o kojoj diskriminaciji smatra da se radi, o kojoj osnovi se radi i kojom radnjom smatra da je tuženik povrijedio njezino pravo na jednako postupanje, čime se teret dokazivanja prebacuje na poslodavca koji je dužan dokazati da diskriminacije nije bilo.

23. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na dio tužbenog zahtjeva pod toč. II. izreke pobijane presude ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo je na poslodavcu, to je temeljem odredbe čl. 370. ZPP žalbu tužiteljice valjalo uvažiti i u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. S tim u vezi valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. III. izreke.

24. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u imajući u vidu prednje iznijeto u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka upotpuniti činjenično stanje u pogledu dijela tuženog zahtjeva koji se odnosi na toč. II. izreke presude (tužba zbog diskriminacije) i ovisno o rezultatima do kojih dođe ponovno odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice. Novom odlukom o glavnoj stvari sud prvog stupnja odlučit će i o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U odnosu na žalbe stranaka protiv rješenja

25. Žalba tuženika podnesena protiv toč. 1./1.,1./2., 1/3., 1./4. i toč. II. izreke rješenja nije osnovana, jer je tužiteljica i po ocjeni ovoga suda učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, sukladno odredbi čl. 346. st. 1. OZ. Posljedično tome, pravilno je odbijen tuženikov prijedlog za određivanje privremene mjere opisane pod toč. II. izreke rješenja, jer nije dokazao ispunjenje zakonskih pretpostavki za njezino određivanje privremene mjere u smislu iste zakonske odredbe.

26. Žalba tužiteljice protiv dijela rješenja kojim je odbijen njezin prijedlog da se tuženiku privremenom mjerom zabrani otkazivanje ugovora o radu tužiteljici sklopljenog za obavljanje poslova medicinske sestre u K. z. b. s. i k. ž. KBC S. sklopljenog s tužiteljem također nije osnovana, jer predložena mjera kao vrsta privremene mjere radi osiguranja nenovčanih tražbina nije predviđena odredbom čl. 347. OZ, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

27. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1., 370. i 380. t. 2. i 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 7. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.