Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž Ob-550/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice maloljetne L. I. M., OIB…, iz O., i drugotužitelja maloljetnog D. M., OIB…, iz O., koje zastupa majka i zakonska zastupnica D. O. M., OIB…, iz O., a nju punomoćnici F. M. i I. B., odvjetnici u R., protiv tuženika M. M., OIB…, iz Š., kojeg zastupaju punomoćnici V. P. i J. B., odvjetnici u Z., radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-436/2020- 14 od 24. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-436/2020-14 od 24. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku M. M., da umjesto iznosa određenih presudom Općinskog suda u Opatiji poslovnog broja P-636/13-27 od 9. ožujka 2015. u visini od 1.300,00 kuna mjesečno za svakog maloljetnog tužitelja, doprinosi za uzdržavanje prvotužiteljice L. I. M. 2.000,00 kuna mjesečno, te za drugotužitelja D. M. 2.500,00 kuna mjesečno, počevši od 14. prosinca 2020. nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja tuženik je dužan platiti i zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini obrok uzdržavanja od dana dospijeća do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka tužiteljima od 2.500,00 kuna u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način da se smanji dosuđeni iznos doprinosa tuženika za uzdržavanje, podredno ukine. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji se protive navodima žalbe, predlažu istu odbiti kao neosnovanu te traže trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev maloljetnih tužitelja radi povišenja uzdržavanja koje je utvrđeno presudom Općinskog suda u Opatiji poslovnog broja P-636/13-27 od 9. ožujka 2015., a kojom je određeno da je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje maloljetnih tužitelja po 1.300,00 kuna mjesečno počevši od dana donošenja presude. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi, odnosno dok se ne izmijene okolnosti.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

8. Sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Pri tome je utvrdio:

- da se prvom odlukom kojom je određeno uzdržavanje maloljetnih tužitelja nije posebno utvrđivalo niti kolike su potrebe tužitelja, a niti kolike su mogućnosti tuženika budući da su se roditelji sporazumjeli oko visine uzdržavanja od 1.300,00 kuna za svako dijete,

- da je takva odluka donijeta u ožujku 2015., odnosno prije skoro sedam godina, pa već sama navedena okolnost upućuje na zaključak da su se potrebe maloljetnih tužitelja, sada starijih sedam godina, povećale, kao i općenito troškovi života,

- da je prvotužiteljica L. I. M. djevojčica u dobi od 12 godina koja pohađa šesti razred osnovne škole, za školski pribor za nju je potrebno 1.200,00 kuna na početku školske godine, u školi joj se plaća marenda 200,00 kuna mjesečno, a dodatni trošak čine školski izleti, za odjeću i obuću potrebno joj je 300,00 kuna mjesečno, za higijenske potrepštine 100,00 kuna mjesečno, a za prehranu 1.000,00 kuna mjesečno, dobiva tjedni džeparac od 50,00 kuna, dok trošak njezinog mobitela iznosi 100,00 kn mjesečno, ide na ples što se plaća 200,00 kuna mjesečno, ima astmu te joj je za inhalacije potrebno 50,00 kuna mjesečno,

- da je drugotužitelj star 17 godina i pohađa treći razred srednje Hotelijersko-turističke škole, za školske potrepštine za njega je potrebno 1.000,00 kuna početkom školske godine, te 500,00 kuna za odjeću i obuću za praksu, ide u teretanu što se plaća 300,00 kuna mjesečno, a vozi bicikl koji treba održavati te to iznosi 50,00 kuna mjesečno, za odjeću i obuću potrebno mu je 500,00 kuna mjesečno, za higijenske potrepštine 100,00 kuna mjesečno, a za prehranu 1.400,00 kuna mjesečno, dobiva tjedni džeparac od 150,00 do 200,00 kuna, dok trošak njegovog mobitela iznosi 100,00 kuna mjesečno, ide na instrukcije za što je potrebno 150,00 kuna mjesečno,

- da tužitelji stanuju s majkom u njezinom stanu i režijski troškovi njihovog domaćinstva iznose oko 1.600,00 kuna mjesečno,

- da je majka tužitelja zaposlena i zarađuje prosječno mjesečno 10.000,00 kuna, a dodatno zarađuje kao voditelj nadzora nad roditeljskom skrbi u dvije obitelji 800,00 kuna mjesečno te 2.000,00 kuna svaka dva mjeseca za uređivanje časopisa, plaća kredit za automobil 900,00 kuna mjesečno,

- da prema podacima pribavljenim od Porezne uprave tuženik prosječno mjesečno zaradi 24.500,00 kuna,

- da je tuženik direktor trgovačkog društva kojeg je i suvlasnik u 50% i s te osnove zarađuje 640,00 kuna mjesečno, društvo posluje s dobiti, ali si suvlasnici dobit ne isplaćuju,

- da je tuženik vlasnik stana u R. koji stan trgovačko društvo u kojem je suvlasnik koristi kao poslovni prostor i plaća ga 5.000,00 kuna mjesečno,

- da je tuženik vlasnik još jednog stana u K. S. u kojem će stanovati njegova punoljetna kćerka, a naslijedio je još jedan stan u R.,

- da je tuženik vlasnik automobila M. proizveden 2004. te V. proizveden 2002.,

- da tuženik ima obvezu plaćati kredit za kupnju stanova s mjesečnim ratama od 8.300,00 kuna s rokom otplate 12 godina, kao i nenamjenski kredit s mjesečnom ratom od 1.900,00 kuna također s rokom otplate 12 godina,

- da je tuženik otac još jednog maloljetnog djeteta starog tri godine, stanuje u iznajmljenom stanu zajedno s izvanbračnom suprugom i njihovim djetetom, a troškovi njihovog stanovanja iznose 1.000,00 do 1.500,00 kuna mjesečno,

- da je tuženik vlasnik i ustanove za zdravstvenu skrb koja još uvijek ne radi,

- da tuženik punoljetnoj kćerki za uzdržavanje plaća 1.300,00 kuna mjesečno. 10. Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je utvrdio da su se okolnosti izmijenile u dovoljnoj mjeri da se izmijeni i tuženikova obveza uzdržavanja maloljetnih tužitelja jer su se potrebe tužitelja povećale, ali da su i mogućnosti tuženika također veće, neovisno od činjenice što je u međuvremenu postao otac još jednog maloljetnog djeteta jer prema podacima pribavljenim od Porezne uprave tuženik prosječno mjesečno zaradi 24.500,00 kuna, vlasnik je tri stana, te suvlasnik jednog trgovačkog društva i ustanove, a u sklopu trgovačkog društva kojeg je suvlasnik ima mogućnost stjecanja dodatne zarade budući da u okviru tog trgovačkog društva obavlja poslove vještačenja. Pri tome se sud pozvao na odredbu čl. 313. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19, 47/20; dalje: ObZ) koja propisuje da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje. Stoga je sud prvog stupnja ocijenio, vodeći računa o zaradi tuženika, kao i mogućnostima stjecanja dodatne zarade, da će tuženik biti u mogućnosti izdvajati 2.000,00 kuna mjesečno za maloljetnu L. I., odnosno 2.500,00 kuna za maloljetnog D. jer plaćanjem navedenog iznosa, uvažavajući da plaća 1.300,00 kuna za uzdržavanje punoljetne kćerke, i da prosječni mjesečni trošak njegove trogodišnje kćerke ne prelazi 2.000,00 kuna, tuženiku ostaje prosječno mjesečno 16.500,00 kuna za njegove životne troškove. Kako je opisani iznos daleko viši od zajamčenog preostalog dijela prihoda za roditelja obveznika uzdržavanja sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine, broj 39/20 i 30/21 – dalje Odluka), a iznosi koje tužitelji potražuju i koji su ocijenjeni opravdanim su daleko niži od onih koje bi tuženik bio dužan plaćati sukladno Odluci (isti iznos je i za 2022., Narodne novine, broj 37/2022), a sve prema dobi tužitelja i prema prihodima tuženika, a radi se o 4.400,00 kuna za prvotužiteljicu maloljetnu L. I., odnosno 4.840,00 kuna za drugotužitelja maloljetnog D., sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te povisio doprinos koji je tuženik kao njihov roditelj s kojim ne žive dužan doprinositi za njihovo uzdržavanje s dosadašnjih 1.300,00 kuna mjesečno za svakog od njih na iznos od 2.000,00 kuna mjesečno za prvotužiteljicu L. I. M. i 2.500,00 kuna mjesečno za drugotužitelja D. M., sve počevši od podnošenja tužbe sudu 14. prosinca 2020. sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke.

11. Imajući u vidu utvrđenja suda prvog stupnja, koja utvrđenja tuženik navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 285. ObZ, ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

12. Odredbom čl. 285. ObZ propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

13. Pobijana odluka je u skladu sa Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta kojima se određuju iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj za 2020., 2021. i 2022. (Narodne novine, broj: 39/20, 30/21 i 37/22), donesene kao provedbeni akt u skladu s odredbom čl. 314. st. 4. ObZ, prema kojima za platni razred tuženika mjesečni iznosi uzdržavanja prema dobi djeteta od 6 do 12 godina iznose 4.400,00 kuna, a za dijete od 13 do 18 godina 4.840,00 kuna, sa zajamčenim preostalim dijelom prihoda u iznosu od 8.000,00 kuna. Razvidno je da je obveza tuženika utvrđena u manjem iznosu od iznosa utvrđenim citiranim Odlukama, kao i da mu ostaje veći iznos preostalog dijela prihoda.

14. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenu visinu doprinosa za uzdržavanje nisu doveli u pitanje pravilnost pobijane presude jer je sve istaknute prigovore tuženika sud već imao u vidu kada je odlučivao o zahtjevima maloljetnih tužitelja.

15. Okolnost da punoljetna sestra više ne živi sa maloljetnim tužiteljima nije od odlučnog značaja s obzirom da je sud u obrazloženju presude utvrdio da će živjeti u tuženikovom stanu te je uzeo u obzir da tuženik plaća za nju 1.300,00 kuna mjesečno, a uzeo je u obzir i obvezu uzdržavanja maloljetne kćerke koju je dobio u izvanbračnoj zajednici.

16. Imajući u vidu odredbu čl. 313. ObZ koja propisuje da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, na koju odredbu se sud prvog stupnja i pozvao u obrazloženju, nisu od značaja žalbeni navodi tuženika kojima osporava određenu visinu doprinosa navodeći da je sud uzeo u obzir samo utuženi period.

17. Pri tome se ukazuje da odredba čl. 285. ObZ propisuje da i osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, da se obveza utvrđuje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, a sve relevantne promjene koje mogu utjecati na visinu doprinosa sud po tužbi primatelja ili davatelja uzdržavanja utvrđuje u sudskom postupku.

18. Budući je sud prvog stupnja mjesečne prihode tuženiku utvrdio prema podacima pribavljenim od Porezne uprave, koje podatke tuženik nije osporio (osim što je osporio relevantnost tih podataka za odlučivanje o visini doprinosa jer se odnose samo na utuženo razdoblje), i na osnovu kojih prihoda je utvrdio visinu doprinosa, žalbeni navodi tuženika kojima elaborira o statusu trgovačkog društava u kojem je suvlasnik nisu od značaja za odlučivanje.

19. Sud prvog stupnja je cijenio i prihode zakonske zastupnice maloljetnih tužitelja utvrđenu u provedenom dokaznom postupku, čiju utvrđenu visinu tuženik nije osporio, pa suprotni žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu od značaja.

20. Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je ispravno utemeljena na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ i trošak obračunat sukladno Tbr.7.2. Tarife o naknadama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:142/12, 27/14, 118/14 i 107/15).

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu prvog stupnja.

22. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

23. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 7. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.