Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž Ovr-709/2020-3
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv ovršenika 1. F. C. C. M. S., OIB: …..i 2. N. S., OIB:….., obje iz Z., zastupane po punomoćniku J. S., odvjetniku iz Z., radi naplate, rješavajući žalbu 1. ovršenice izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1656/2019-35 od 31. kolovoza 2020., 7. lipnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba 1. ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1656/2019-35 od 31. kolovoza 2020., u točki I. i III. izreke.
II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba 1. ovršenice protiv točke II. izreke citiranog rješenja.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, u točki I. izreke određeno je da se predmetni ovršni postupak nastavlja s F. C. C. M. S., kao jedinom ovršenicom. Točkom II. izreke određeno je da se predmetna ovrha, određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3611/2012 od 5. veljače 2013., djelomično obustavlja za iznos glavnice od 13.063,40 kuna. Točkom III. izreke odbijen je prijedlog 1. ovršenice od 12. studenoga 2019. za obustavu ovrhe, odnosno za upućivanje na parnicu.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi 1. ovršenica pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12; OZ), sadržajno predlažući da se pobijano rješenje preinači.
3. Žalba je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.
4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem o ovrsi od 5. veljače 2013., na temelju ovršne isprave, poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostava Z. za nekretnine Klasa: UP/I-410-20/2008-01/17507 od 28. veljače 2011. određena ovrha na nekretnini ovršenika N. S., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 26.126,80 kuna. Nadalje, utvrđuje da je ovršenik preminuo 8. veljače 2014., te da su njegovim nasljednicama proglašene 1. i 2. ovršenice, koje su rješenjem od 23. listopada 2015. pozvane na preuzimanje postupka. Utvrđuje i da je 1. ovršenica podneskom od 12. studenoga 2019. predložila obustavu predmetnog ovršnog postupka pozivom na odredbu članka 50. stavka 1. točke 3. OZ-a, odnosno podredno da se iz istog razloga donese rješenje o upućivanju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, navodeći da je ovršna isprava izgubila djelotvornost jer je pravomoćnim rješenjem Ministarstva financija - Porezne uprave, Područni ured Z., Ispostava za poreze građana Klasa: UP/I-410-16/2015-02/47 od 17. kolovoza 2016. donesenim u porezno upravnom postupku sada njoj naloženo uplatiti na ime iste porezne obveze (poreza na nekretnine) polovicu iznosa koji je teretio ranijeg ovršenika N. S..
5. S obzirom na navedeno, zaključuje da navedeni podnesak 1. ovršenice po svojem sadržaju predstavlja žalbu nakon proteka roka iz odredbe članka 53. OZ-a, ali da žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 3. OZ-a ne predstavlja jedan od taksativnog navedenih razloga iz kojih se žalba nakon proteka roka može podnijeti. Isto tako, zaključuje i da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za obustavu postupka sukladno članku 72. OZ-a, budući da ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha nije ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage, a niti je na drugi način određeno da je bez učinka, slijedom čega odlučuje kao u točki III. izreke pobijanog rješenja.
6. Također, utvrđuje da je ovrhovoditelj podneskom od 20. listopada 2015. predložio da se na preuzimanje postupka pozove samo 1. ovršenica, te da iz navoda ovrhovoditelja iz ovog i porezno upravnog postupka, kao i rješenja donesenih u tom postupku proizlazi da je tražbina ovrhovoditelja koja treba biti namirena u ovom postupku smanjena, te iznosi polovicu ukupne tražbine, odnosno 13.063,40 kuna, slijedom čega odlučuje kao u točki I. i II. izreke pobijanog rješenja.
7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na povrede iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a, a koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku, sukladno odredbi članka 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje kako donošenjem pobijanog rješenja niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba tog zakona nije ostvarena.
8. Prvenstveno valja navesti da je obustavom ovrhe okončan ovršni postupak, pa 1. ovršenica u nastavku postupka povodom podnesene žalbe protiv točke II. izreke pobijanog rješenja ne može postići viši stupanj zaštite od one koju je ostvarila donošenjem upravo tog rješenja, te stoga, nakon obustave ovršnog postupka za iznos od 13.063,40 kuna, 1. ovršenica više nema pravni interes za daljnje vođenje postupka, slijedom čega je žalbu 1. ovršenice protiv točke II. izreke pobijanog rješenja, kojom je djelomično obustavljena ovrha, valjalo odbaciti kao nedopuštenu.
10. Također, pravilo je prvostupanjski sud utvrdio da podnesak ovršenice od 12. studenoga 2019. sadržajno predstavlja žalbu nakon proteka roka iz odredbe članka 53. OZ-a kojom je u stavku 1. propisano da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 9.-11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti, ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja, iz čega proizlazi da pozivanje 1. ovršenice na žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 3. OZ-a, ne predstavlja razlog za upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
11. Isto tako, suprotno žalbenim navodima 1. ovršenice, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za obustavu predmetnog ovršnog postupka jer provedbom porezno upravnog postupka utvrđivanja nasljednika i njegove obveze zbog smrti ranijeg obveznika i donošenjem rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., ispostave za poreze građana Klasa: UP/I-410-16/15-02/47 od 17. studenoga 2015., kojim je utvrđeno da univerzalni pravni sljednik F. C. C. M. S. na ime poreznog duga iz porezno- dužničkog odnosa s pravnim prednikom N. S. duguje 13.063,40 kuna, te joj se nalaže isplata navedenog iznosa, time ovršna isprava temeljem koje je određena predmeta ovrha, nije ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage, a niti je na drugi način određeno da je bez učinka, već je, s obzirom na činjenicu smrti ranijeg poreznog
obveznika,
donošenjem
navedenog
rješenja
utvrđena visina obveze 1. ovršenice, kao njegove nasljednice.
12. Stoga je prvostupanjski sud, pravilno primijenio materijalno pravo, kada je sukladno prijedlogu ovrhovoditelja, kao jedinu ovršenicu označio F. C. C. M. S., a prijedlog 1. ovršenice od 12. studenoga 2019. odbio kao neosnovan.
13. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbi članka 358. stavka 3. i članka 380. točke 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
14. Rješenje prvostupanjskog suda u odnosu na 2. ovršenicu, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci, 7. lipnja 2022.
Sudac
Dubravka Butković Brljačić
