Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-3704/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, te suca izvjestitelja Diane Preglej i Lidije Jelavić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M.1 iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika Republike Hrvatske i 2. tuženika Grada Z., kao pravnog sljednika A. A. dr. pok. L., radi utvrđenja prava vlasništva,, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-369/2021-(bez podbroja) od 19. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-369/2021-(bez podbroja) od 19. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke i pod točkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju nakaditi 1. tuženiku Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 4.500,00 kn te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj D. M.1 , OIB: … vlasnik čest. zem. 290/8 k.o. Z., što su tuženici dužni priznati, te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, po pravomoćnosti iste izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika odnosno njihovih pravnih prednika."

Pod točkom II izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku pod 1. parnični trošak u iznosu od 4.500,00 kuna, u roku od 15 dana dok se zahtjev tuženika pod 2. za naknadom troška odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pod točkom I izreke te pod točkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju nakaditi 1. tuženiku Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 4.500,00 kn žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14

- dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev ili istu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva čest. zem. 290/8 k.o. Z.

6. Osnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su proturječni razlozi o određenim odlučnim činjenicama.

7. U obrazloženju prvostupanjske presude je navedeno:

- da iz z.k. izvatka za čest.zem. 290/8 k.o. Z. površine 508 m2 (list 6 spisa), proizlazi da je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska za ½ dijela i A. A. dr. pok. L. za ½ dijela,

- da iz rješenja o nasljeđivanju od 30. rujna 2020. iza K. M., sina D. (D., D.) na listu 12 spisa, proizlazi da ostavinsku imovinu čini predmetna nekretnina upisana u posjedovni list te da su mu nasljednici sin - tužitelj i kćer M. P. dok je tužitelj nasljednik predmetne nekretnine,

- da iz rješenja o nasljeđivanju od 15. prosinca 2005. iza D. M.2 (list 15 spisa), proizlazi da ostavinsku imovinu ne čini predmetna nekretnina te da su mu nasljednici supruga, sinovi K., V., A., T., Ž. i kćeri K. i V., svaki za 1/8 dijela,

- da iz povijesti z.k. upisa za predmetnu čest.zem. (list 21-25 spisa) proizlazi da su na temelju dosudnice iz 1922. kao vlasnici, svaki za ½ dijela, upisani A. A. pok. L. i G. R. pok. L. te je 1932. zabilježena agrarna prijava M. D. p. M. i R. I. pod br. 2215/31 te M. D. p. M. pod brojem 2370/31,

- da iz povijesti posjedovanja za čest.zem. 290/8 k.o. Z. (list 29 spisa), proizlazi da su kao posjednici prema podacima iz 1883. upisani veleposjednici G. dr. R. pok. L. ½ i A. dr. A. pok. L. 1/2. te da se od prve revizije posjeda 1948. vodi kao posjed D. M.2 , a od 1993. do danas kao posjed K. M.,

- da iz rješenja o izvedenom stanju Grada Z. od 4. srpnja 2014. (list 33 spisa), proizlazi da je na zahtjev D. M.1 ozakonjena stambena zgrada izgrađena na predmetnoj nekretnini,

- da iz potvrde Hrvatskih šuma od 25. lipnja 2021. proizlazi da predmetna nekretnina nije obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982.1991. te 01.01.2015.- 31.12.2024.,

- da iz iskaza svjedoka S. P., A. P. i D. S. proizlazi da je A. bio veleposjednik kojem je tužiteljev djed D.-D. davao dio uroda, da je D. predmetno zemljište darovao sinu K., koji je oko 1987. na tom zemljištu sagradio kuću te je tu kuću darovao tužitelju.

8. Nadalje, prvostupanjski sud ocjenjuje da je u odnosu na 2. tuženika Grad Z. promašena pasivna legitimacija, navodeći sljedeće:

- da su prema z.k. izvatku za čest.zem. 290/8 k.o. Z. kao suvlasnici upisani Republika Hrvatska za ½ dijela i A. A. dr. pok. L. za ½ dijela,

- da tužitelj u tužbi navodi da je kao pravni sljednik A. A. označena nadležna jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Z. jer je općepoznata stvar da je A. A. umro, a nisu poznati njegovi nasljednici,

- da prema podacima iz povijesti z.k. upisa A. A. je temeljem odluke iz 1922. upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine, dok je u povijesti posjedovanja evidentiran 1883., iz čega proizlazi da je A. A. najvjerojatnije umro (kako navodi i svjedok D. S.) jer je od njegovog rođenja prema upisima prošlo više od 100 godina,

- da tužitelj nije dokazao kada je A. A. umro (radi utvrđenja koji Zakon o nasljeđivanju je bio na snazi) niti je dokazao da je proveden ostavinski postupak kojim bi se u utvrdilo da je umro te da nema nasljednika pa da bi se temeljem toga radilo o ostavini bez nasljednika,

slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj samo paušalno navodi da A. A. nema nasljednike, a da to ničim ne dokazuje te kao tuženika označuje Grad Z. kao da se radi o ošasnoj imovini utvrđenoj bez valjano provedenog ostavinskog postupka, to je prvostupanjski sud našao da je tužitelj takvim postupanjem promašio pasivnu legitimaciju 2. tuženika.

9. Osnovano tužitelj osporava pravilnost opisanog zaključka.

10. Naime, pravno sljedništvo je moguće dokazivati i drugim dokaznim sredstvima, a ne isključivo rješenjem o nasljeđivanju donesenom u ostavinskom postupku.

11. U pravilu se pravno sljedništvo dokazuje rješenjem o nasljeđivanju ili drugim odgovarajućim ispravama, ali tu je činjenicu moguće dokazivati i drugim dokaznim sredstvima.

12. Kako u konkretnom slučaju pravno sljedništvo nije utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, radi se o prethodnom pitanju iz čl. 12. st. 1. ZPP-a o kojem sud prvog stupnja može sam odlučiti.

13. U odnosu na 1. tuženika Republiku Hrvatsku je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, i to iz sljedećih razloga.

14. Tužitelj se u tužbi poziva na postojanje agrarne prijave odnosno presude Sreskog suda u Preku, Agr 855/31 od 19. prosinca 1940., iz koje se samo može zaključiti da je u istoj, među ostalima brojnim česticama zemlje, navedena i predmetna nekretnina te je među brojnim imenima težaka navedeno i ime M. D. pok. M., a ne i da bi od svih nekretnina koje su navedene u presudi razrješenjem agrarnih odnosa predmetna pripala M. D. pok. M., a sud prvog stupnja smatra da tužitelj ničim ne dokazuje da su osoba M. D. pok. M. i D. M.2 pok. M. ista osoba jer tako ne proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju D. M.2 pok. M. gdje se ne spominje da bi mu ime bilo D. kako je navedeno u presudi Sreskog suda i upisu iz povijesti z.k. upisa te je samo u rješenju o nasljeđivanju iza pok. K. M., navedeno sina D. (D., D.).

15. Prema mišljenju prvostupanjskog suda tužitelj nije ničim dokazao da je D. upravo sinu K. darovao predmetnu česticu zemlje na kojoj je od 1948. D. M.2 upisan kao posjednik, a od 1993. je upisan K. M. koji je na predmetnoj nekretnini izgradio kuću 1987/88, što jasno proizlazi iz provedenoga postupka.

16. Opisano mišljenje prvostupanjskog suda ovom sudu drugog stupnja nije prihvatljivo jer iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je D. M.2 darovao zemljište svom sinu K. M., a u prilog te tužiteljeve tvrdnje govori i činjenica da je K. M. upisan kao posjednik predmetne nekretnine od 1993. godine.

17. S obzirom da je nedvojbeno da je tužiteljev pravni prednik – djed pok. D. (D.) M.2 bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine od 1948., a od 1993. je kao posjednik je evidentiran tužiteljev otac K., moglo bi se zaključiti da je pravni prednik tužitelja temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a ex lege postao vlasnik predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je ZVDSP stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a nitko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta. Stoga u ovom slučaju ne bi postojali razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a izvan snage, zbog čega je u takvim okolnostima na temelju važećih zakonskih propisa pravni prednik tužitelja mogao steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

18. Stoga su nejasni razlozi zbog kojih prvostupanjski zaključuje da u odnosu na 1. tuženika Republiku Hrvatsku tužitelj nije dokazao da bi dosjelošću stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

19. Slijedom navedenog i temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a je valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja utvrditi postoje li osobe koje bi bile pozvane na nasljedstvo iza pok. A. A. ili se radi o ošasnoj imovini, kao i da li postoje zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kako u odnosu na 1. tuženika Republiku Hrvatsku, tako i u odnosu na 2. tuženika Grad Z., pri čemu se napominje da sukladno odredbi čl. 11. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/2019) odluke sudova i drugih vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o broju i površini katastarske čestice, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi, dok u konkretnom slučaju u izreci presude nedostaje površina predmetne čestice, a nakon toga će sud donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

21. Na kraju, sudu prvog stupnja se skreće pozornost na odredbu čl. 62. st. 7. Sudskog poslovnika ("Narodne novine", br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18 i 81/19, 128/19, 39/20 i 47/20) prema kojoj se u gornjem desnom kutu u svim odlukama stavlja poslovni broj spisa i podbroj pod kojim je donesena odluka, a koju odredbe je sud propustio primijeniti u cijelosti jer na pobijanoj presudi nedostaje podbroj.

U Zagrebu, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.