Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 Psp-7/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice M. A., OIB: . . . , iz O., zastupane po punomoćnici Ž. F. M., odvjetnici u O., protiv 1. tuženog G. B., OIB: . . . , iz O., i 2. tužene S. B., OIB: . . . , iz O., oboje zastupani po punomoćnici I. V. M., odvjetnici u O., radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnica stranaka, po objavi 6. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev kako glasi:

1. Utvrđuje se da su 1. tuženik G. B., OIB: . . . , iz O. i II. tužena S. B., OIB: . . ., iz O., smetali tužiteljicu M. A., OIB: ..., iz O., u posljednjem i mirnom posjedu vrta koji se nalazi na kč. br. 6356 k.o. O. na način da su tužiteljici onemogućili izlazak u isti tako što su zazidali vrata na stražnjem dijelu dvorišne zgrade pa im se zabranjuje takvo ili slično smetanje.

2. Nalaže se 1. tuženiku G. B., OIB: . . ., iz O., i II. tuženoj S. B., OIB: . . ., iz O., uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da uklone ciglene blokove iz otvora vrata na stražnjem dijelu dvorišne zgrade, kojima su ista zazidana, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na čin smetanja posjeda vrta zazidavanjem dva prozora kako glasi: "Utvrđuje se da su tuženici smetali tužiteljicu u posljednjem i mirnom posjedu vrta koji se nalazi na kč. br. 6356 k.o. O. na način da su tuženici zazidali dva prozora na stražnjem dijelu dvorišne zgrade, čime su onemogućili pristup svjetla i zraka u prostorije tužiteljice zgrade pa im se zabranjuje takvo ili slično smetanje" kao i u dijelu kojim se "nalaže tuženicima uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da uklone ciglene blokove iz otvora dva prozora na stražnjem dijelu dvorišne zgrade kojima su isti zazidani."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 30. srpnja 2021. navodi da je vlasnica nekretnine u O. koja je upisana u zk. ul. 8591 k.o. O., kč. br. 9903/328, u.naravi dvorište, stambena zgrada i kuća, ukupne površine 241m2, da su tuženici vlasnici/suvlasnici dviju susjednih čestica koje graniče sa sjevernim dijelom čestice tužiteljice i to: kč. br. 6354 na kojoj je samovlasnik II. tužena S. B. te kč. br. 6356 koja je u suvlasništvu tuženih na jednake dijelove. Predmetnu nekretninu je tužiteljica stekla od pok. majke M. N. i to Darovnim ugovorom od 29. prosinca 1974., a pravna prednica tužiteljice je nekretninu stekla kupoprodajnim ugovorom zaključenim 28. siječnja 1965. Tim ugovorom je pravna prednica tužiteljice kupila sagrađene dvije nekretnine (kuća i dvorišni stan), dvorište te mali vrt (u ugovoru navedeno „…od susjeda Š. kupljene male čestice…“). Vrt se naslanjao na dvorišnu zgradu tužiteljice i pristupalo mu se kroz metalna vrata na dvorišnoj zgradi. Upravo tako kupljenu nekretninu je nastavila koristiti i tužiteljica. Iza zgrade u kojoj se nalazi dvorišni stan, nalazi se mali vrt/voćnjak površine oko 50 m2, koji je bio ograđen žicom i kojeg je tužiteljica obrađivala. Vrt je još od kupovine nekretnine obrađivala majka tužiteljice, a kasnije je to nastavila tužiteljica. Svih tih 65 godina je vrt bio u posjedu tužiteljice odnosno njezine pravne prednice i niti u jednom trenutku tužiteljica nije imala razlog pomisliti da joj ne pripada pravo na vrt. Dakle, tužiteljica je bila pošten, savjestan i istinit posjednik. Tužiteljica je boravila u Nj. te je po povratku u mjesecu srpnju (10. srpnja 2021.) zatekla zazidane prozore dvorišne zgrade kao i vrata kroz koja se ulazilo u vrt. Tužiteljica nema saznanja da li je s te stražnje strane sazidan samo zid, neki objekt ili su zazidani samo otvori na zgradi tužiteljice, no nedvojbeno su to učinili tuženici obzirom da se njihova čestica naslanja na tužiteljičinu. Stoga tužiteljica predlaže provođenje očevida na licu mjesta kako bi se moglo utvrditi točno stanje te kako bi mogla eventualno urediti tužbeni zahtjev. Tužiteljica je o svemu obavijestila policiju koja je izašla na lice mjesta 11. srpnja 2021. te je prilikom uviđaja konstatirana istinitost dojave tužiteljice. T užiteljica se putem punomoćnika obratila tuženima s pozivom da klone sazidane dijelove zida i omoguće joj pristup vrtu kao i dotok svjetla u stražnje prostorije dvorišne zgrade. I. tuženik se očitovao telefonskim putem te je na nedvojben način dao do znanja da to tuženi nemaju namjeru učiniti. Tuženici su svojim postupkom počinili smetanje posjeda tužiteljice te joj onemogućili korištenje vrta na način da su joj podizanjem zida onemogućili pristup vrtu. Nadalje, zazidali su joj prozore i na taj način onemogućili pristup dnevne svjetlosti kao i svježeg zraka u prostorije dvorišne zgrade, što ne predstavlja samo smetanje posjeda nego i oblik građevinskog nasilja te nepoštivanje susjedskih prava. Sve navedeno je učinjeno bez ikakvog razgovora, ukazivanja na neki problem stvarno-pravne prirode, bez ikakve obavijesti. Stoga tužiteljica predlaže da sud donese rješenje kojim će: utvrditi da su tuženici S. B. i G. B., oboje iz O., smetali tužiteljicu M. A. iz O. u posljednjem i mirnom posjedu vrta koji se nalazi na kčbr. 6354 i 6356 k.o. O.k, na način da su zazidali otvor/vrata kojim se ulazi u vrt kao i prozore na stražnjem dijelu dvorišne zgrade tužiteljice te im se zabranjuje takvo ili slično smetanje; naložiti tuženicima G. B. i S. B. uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da uklone zid naslonjen na dvorišnu zgradu tužiteljice, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak pod prijetnjom ovrhe, sve u roku osam dana. Podneskom od 21. rujna 2021., a potom konačno podneskom od 13. travnja 2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev tako da isti glasi: „Utvrđuje se da su tuženici G. B. i S. B., oboje iz O., smetali tužiteljicu M. A. iz O., u posljednjem i mirnom posjedu vrta koji se nalazi na kč. br. 6356 k.o. O. na način da su tužiteljici onemogućili izlazak u isti tako što su zazidali vrata na stražnjem dijelu dvorišne zgrade te su izvršili čin smetanja posjeda na način da su zazidali dva prozora na stražnjem dijelu dvorišne zgrade, čime su onemogućili pristup svjetla i zraka u prostorije tužiteljice pa im se zabranjuje takvo ili slično smetanje. Tuženicima G. B. i S. B. se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da uklone ciglene blokove iz otvora vrata i dva prozora na stražnjem dijelu dvorišne zgrade kojima su isti zazidani, sve u roku osam dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. U odgovoru na tužbu I. i II. tuženi se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice. Čine nespornim da je tužiteljica vlasnica nekretnine, upisane u zk. ul. 8591 k.o. O., kč. br. 9903/328, u naravi dvorište, stambena zgrada i kuća, ukupne površine 241m2, kao i da su tuženici vlasnici odnosno suvlasnici nekretnina upisanih u zk. ul. 23869 k.o. O. kč. br. 6354 i zk. ul. 5764 k.o. O. kč. br. 6356. Ističu kako su u potpunosti netočni navodi tužiteljice kako ista niti u jednom trenutku nije imala razloga pomisliti da joj ne pripada pravo na vrt, kao niti da bi pravna prednica tužiteljice stekla „od susjeda Š. kupljene male čestice“, a obzirom da 1965., kako tužiteljica navodi, susjed Š.“ nije bio niti vlasnik niti posjednik navedenih čestica. Naime, upravo je pravni prednik I. i II. tuženika prvo imao kroz ugovor o najmu pravo korištenja nekretnine koja je obuhvaćala i vrt na koji se poziva tužiteljica, a potom je i 1962. i postao vlasnik navedenih nekretnina. Navedeno je tužiteljici bilo poznato, a isto i sama priznaje kada navodi da su tuženici vlasnici nekretnine čiji sastavni dio je i „vrt“, kako to navodi tužiteljica, slijedom čega tužiteljica nikako nije pošten savjestan i istinit posjednik. Tužiteljica godinama boravi u Nj. pa nije bila u posjedu djela čestice I. i II. tuženika, niti je istu obrađivala. I. i II. tuženik ističu kako je tužiteljica, kao i svjedoci M. T. i M. R., koristila dio nekretnine sada I. i II. tuženika dok je ista bila u vlasništvu prednika I. i II. tuženika, međutim istu nekretninu su koristili kao posredni posjednici, a sukladno dogovoru s prednikom tuženika koji je bio vlasnik i posjednik navedenih nekretnina,odnosno uz njegovo dopuštenje. Međutim, tužiteljica je napustila svoj posjed djela predmetnih nekretnina. Po stjecanju prava vlasništva spornih nekretnina od strane I. i II. tuženika, I. i II. tuženik su sa svjedocima M. T. i M. R. regulirali međusobne odnose, dok tužiteljica za isto

nije

bila

zainteresirana.

Tužiteljica, navodi kako je vrt koji je ona obrađivala bio ograđen žicom, a koja žica se na predmetnoj nekretnini ne nalazi od 2019. godine, kada su je I. i II. tuženik uklonili, prilikom reguliranja međusobnih odnosa sa posrednim posjednicima nekretnine. I. tuženik je tada ponudio i tužiteljici, putem njezina nećaka da reguliraju međusobne odnose, unatoč činjenici da mu je bilo poznato da je tužiteljica svoj posjed napustila, sve uzimajući u obzir da je tužiteljica ranije probila prozore i vrata na dvorišnoj zgradi tužiteljice s ciljem pristupa na zemljište I. i II. tuženika. Međutim, tužiteljica se na prijedloge I. i II. tuženika oglušila, što ide u prilog činjenice da je tužiteljica svoj posjed napustila i nije ga imala namjeru izvršavati. Obzirom, tužiteljica nije bila u posjedu predmetnih nekretnina, to I. i II. tuženi nisu bili niti u mogućnosti smetati tužiteljicu u posjedu nekretnine. Tužiteljica u tužbi ponašanje tuženika opisuje kao „oblik građevinskog nasilja“, a ne navodi da ukoliko je netko postupao suprotno odredbama pozitivnih zakonskih propisa je to upravo tužiteljica, koja je bez građevinske dozvole izvodila građevinske radove na dvorišnoj zgradi na način da je dvorišnu zgradu nadogradila te je na istoj samostalno, a bez suglasnosti tuženika „probila“ prozore i vrata na nekretninu I. i II. tuženih te odvod za plin. I. i II. tuženik ističu kako je tužbeni zahtjev tužiteljice nedopušten, obzirom je Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 14/19.), i to člankom 6. jasno propisano kako ne samo da je nezakonito izgrađena, nego kako se ni na koji način ne može ozakoniti građevina koja na međi ima otvor (prozor, vrata, otvor za prozračivanje, balkon, loggiu i sl.) koji prelazi na drugu građevnu česticu. Slijedom navedenog, kada bi sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, sud bi naložio I. i II. tuženiku da uspostavi stanje koje bi bilo protivno odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 14/19.). Slijedom navedenog I. i II. tuženi predlažu da sud donese odluku kojom se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice odbijaju u cijelosti uz nadoknadu parničnih troškova I. i II. tuženom.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je izvršio uvid u izvatke iz zemljišnih knjiga (stranica 5-9 spisa), pročitao obavijest od 28. srpnja 2021. (stranica 10 spisa), kupoprodajni ugovor od 28. januara 1965. (stranica 11-12 spisa), darovni ugovor od 29. prosinca 1974. (stranica 13-14 spisa), najamni ugovor iz 1960. godine (stranica 22-23 spisa), kupoprodajni ugovor od 18. kolovoza 1962. (stranica 24-25 spisa), zapisnik s očevida od 23. studenoga 2021. (stranica 43-45 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 61-62 spisa), iskaz 1. tuženika G. B. (stranica 62- 63 spisa), iskaz 2. tužene S. B. (stranica 63 spisa), iskaz svjedoka D. A. (stranica 63-64 spisa), izjavu tužiteljice (stranica 68 spisa) i iskaz svjedoka M. T. (stanica 71-72 spisa).

4. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedokinje M. R. niti svjedoka D. B., budući su tužiteljica odnosno tuženici na ročištu 7. travnja 2022. odustali od prijedloga za izvođenjem tih dokaza.

5. Tuženici u podnesku od 27. veljače 2022. ističu prigovor u odnosu na obavljeni očevid 23. studenoga 2021. jer da se očevid sukladno rješenju suda trebao održati samo na nekretnini u – kč. br. 6354 i 6356 k.o. O., a ne i na nekretnini u – kč. br. 9903/328, pa da tuženici nisu bili prisutni očevidu na adresi u ulici, jer iz rješenja o očevidu nije bilo vidljivo da će se očevid održati na adresi.

5.1. Uvidom u zapisnik s ročišta održanog 23. studenoga 2021. utvrđeno je da je očevid najprije održan na adresi O. i da je tu istom nazočila punomoćnica tužiteljice, da je potom održan na adresi gdje je bio nazočan 1. tuženik G. B., punomoćnica tuženih i punomoćnica tužiteljice, da je punomoćnica tuženih tražila da se zapisnički konstatira da tuženici nisu sudjelovali na očevidu na adresi, nakon čega je sud dao istoj da pročita sadržaj zapisnika sa očevida provedenog na adresi uz mogućnost da će, ukoliko ima potrebe, ponovno izvršiti očevid na adresi. Na sačinjeni zapisnik, 1. tuženik, niti punomoćnica tuženih, nisu imali primjedbi, time da su tuženici, na ročištu 10. svibnja 2022. odustali od održavanja očevida bilo na adresi, bilo na adresi.

5.2. Obzirom na iznijeto, prigovor tuženih na okolnost održavanja ročišta na adresi ukazuje se u cijelosti neosnovanim, jer tuženici su u cijelosti upoznati sa sadržajem utvrđenja na očevidu na toj adresi, a i sami nisu inzistirali na ponovnom provođenju očevida na toj adresi, odnosno nisu konkretizirali u kojem dijelu je pravno sporno održavanje očevida na toj adresi -.

6. Nadalje, 1. i 2. tuženi su se usprotivili tužbenom zahtjevu istaknutom u podnescima od 21. rujna 2021. i od 13. travnja 2022. jer da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva.

6.1. Tužiteljica je u podnesku od 21. rujna 2021. i u podnesku od 13. travnja 2022., a obzirom na saznanja iz odgovora na tužbu, odnosno nakon obavljenog očevida, precizirala tužbeni zahtjev navodeći točno na koji način je izvršen čin smetanja – zazidavanjem vrata i dva prozora na stražnjem dijelu dvorišne zgrade tužiteljice, te je zatražila uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem ciglenih blokova iz otvora vrata i dva prozora na stražnjem dijelu dvorišne zgrade, kojim su isti zazidani. Naime, tužiteljica prilikom podnošenja tužbe i postavljanja tužbenog zahtjeva od 30. srpnja 2021. nije znala jesu li tuženici sa stražnje strane njezine dvorišne zgrade sazidali zid, neki objekt ili su zazidali samo otvore na zgradi tužiteljice.

6.2. Prema odredbi članka 191. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. – dalje u tekstu: ZPP) preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (stavak 1.), time da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (stavak 3.). Drugim riječima, a u smislu navedene odredbe ZPP-a tužba može biti objektivno preinačena zbog tri osnovna razloga: a) promjenom istovjetnosti zahtjeva, b) povećanjem postojećeg zahtjeva i c) isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći.

6.3. Promjena istovjetnosti zahtjeva postoji onda kada se prvotno postavljeni zahtjev zasniva na jednom životnom događaju, jednom činjeničnom stanju, odnosno jednom pravnom odnosu, i kada se novopostavljeni zahtjev, neovisno kako je to nazvano: pojašnjenjem, preciziranjem i sl. zasniva na drugim činjenicama, drugom događaju ili pravnom odnosu koji nema sličnosti s prvim, niti je identičan prvom. Kod ovakvog preinačenja tužitelj postavlja jedan sasvim novi zahtjev u tužbi, o kome se do tada nije raspravljalo u parnici koja teče. Promjena istovjetnosti zahtjeva predstavlja ustvari posebno povećanje, povlačenje, ranije istaknutog zahtjeva, njegovo zamjenjivanje drugačijim novim zahtjevom. Tužbeni zahtjev je novi ukoliko tužitelj mijenja njegovu sadržajnu ili njegovu pravnu osnovu.

6.4. Obzirom na iznijeto, u ovom slučaju se ne radi o postavljanju novog zahtjeva o kome se do sada nije raspravljalo, ne radi se ni o povećanju ni povlačenju prvotnog zahtjeva niti zamjenjivanju tog zahtjeva nečim drugim jer nije došlo do mijenjanja sadržaja zahtjeva niti pravne osnove. Naprotiv radi se o istom životnom događaju i jednom pravnom odnosu. Prema tome preciziranje i uređenje tužbenog zahtjeva u okviru istog činjeničnog stanja, koje je tužiteljica učinila u podnescima od 21. rujna 2021. i 13. travnja 2022., suprotno stavu 1. i 2. tuženika, ne predstavlja preinaku tužbe.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za posjedovnom zaštitom stvari – vrta koji se nalazi na kč. br. 6356 k.o. O..

8. Nesporno je među strankama da je tužiteljica vlasnica i posjednica nekretnine u O. koja je upisana u zk. ul. 8591 k.o. O., i to kč. br. 9903/328 u naravi dvorište, stambena zgrada i kuća, ukupne površine 241 m2, da je 2. tužena vlasnica nekretnine u O. koja je upisana u zk. ul. 23869 k.o. O. i to kč. br. 6354, odnosno da su tuženici suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine u O. koja je upisana u zk. ul. 5764 k.o. O. i to kč. br. 6356. Navedeno proizlazi i iz spisu priležećih izvadaka iz zemljišne knjige.

9. Spornim se ukazuje je li tužiteljica bila u posjedu vrta koji se nalazi na kč. br. 6356 koja je u suvlasništvu tuženih, te jesu li tuženici onemogućili tužiteljici pristup opisanom vrtu i na koji način.

10. Uvidom u obavijest od 28. srpnja 2021., koji je izdala Policijska uprava O.-b., II policijska postaja Os., utvrđeno je da je 11. srpnja 2021. M. A. iz O., policijskim službenicima II PP prijavila da joj je NN osoba zazidala vrata vrta te dva prozora na kući, kao i da je dolaskom policijskih službenika na mjesto događaja utvrđena istinitost dojave.

11. Na očevidu, koji je 23. studenoga 2021. obavljen na adresi u O., utvrđeno je da su na dvorišnoj zgradi opekom s vanjske strane zazidani kupaonski i kuhinjski prozor, te vrata koja se otvaraju prema nepoznatom prostoru. Na adresi je utvrđeno da se pri kraju velikog dvorišnog betoniranog prostora s desne strane nalazi neuređeno dvorište s par voćaka, vidljivim željeznim stupcima bez vidljive žičane ograde "središnji dio" zemljane površine s jedne strane omeđen zidanom ogradom prema ulici, visine cca 2 metra, a s druge strane zid objekta prema ulici koji je ožbukan, osim u dijelu blokova koji odgovaraju visini i širini vrata, te visini i širini gornjih manjih prozora. Očevidu prisutan 1. tuženik je naveo da je po njegovom nalogu majstor zazidao vrata i prozore koje koristi tužiteljica, da su otvori prozora zazidani na način da su stavljeni u utore poravnati sa fasadom bez oštećenja stolarije, dok su vrata zazidana tako da blokovi vire ispred ostatka fasade, te ulaze na tuženikovu česticu. Ispred zazidanih vrata postoji betoniran predprostor – podest veličine cca 1 m2. 1. tuženik je pokazao prostor koji je svojedobno koristila tužiteljica, a radi se o prostoru širine cca 3 metra i dužine cca 8 metara, tj. do zidane ograde.

12. Tužiteljica M. A. je iskazala da je njezina majka 1964. kupila kuću na adresi, koju je tužiteljica naslijedila 1974. godine. Na dvorišnoj zgradi, koja se nalazi u dnu dvorišta na čestici kč. br. 9903/328, sa stražnje strane su bila limena vrata kroz koja je ulazila direktno u vrt koji se nalazio na čestici kč. br. 6356 koji je u suvlasništvu tuženih. Vrt je veličine 5 x 10 metara, a u istom je imala voćnjak koji se sastojao od stabla višnje, kruške, tri jabuke i breskve, te je sadila paradajz, grašak, salatu, luk i ostalo. Živi u Nj. i najmanje tri puta godišnje dolazi u R. H., u 5. mjesecu po dva tjedna, ljeti 6 tjedana koji je bio dio 7. i dio 8. mjesec, za Božić 3 tjedna. U vrijeme kada je bila u RH je odlazila u vrt, sadila povrće, održavala voćke. Bila je za Novu godinu 2019. na 2020., time da zbog situacija sa koronom nije bila u RH cijelu 2020. te sve do srpnja 2021. Kada je u srpnju 2021. došla u RH i kada je htjela ući kroz vrata dvorišne zgrade u vrt naišla je na zazidana vrata. Drugi dan 11. srpnja 2021. obavijestila je policiju i policija je došla na lice mjesta. Vrata na dvorišnoj zgradi koja su vodila u vrt postojala su još od kada je izgrađena dvorišna zgrada, od 1970., odnosno još i ranije kada je njezina mama kupila navedenu parcelu jer je i tada dvorišna zgrada već bila tu. Na dvorišnoj zgradi nalaze se i dva otvora za prozor koji gledaju na nekretninu u vlasništvu tuženih odnosno jedan prozor gleda na nekretninu pod oznakom kč. br. 6354, a drugi gleda

na nekretninu pod oznakom kč. br. 6356. Ti prozori su također postojali već u trenutku kada je izgrađena ta dvorišna zgrada. Tuženi su otvore za prozore zazidali na način da su stavili ciglu i onemogućili joj na taj način da gleda kroz prozor odnosno onemogućili joj dotok svjetla i zraka. Tzv. mala kuća odnosno zgrada u dvorištu je nanovo izgrađena 1977. godine. Nikada nije bilo sporno korištenje predmetnog vrta od strane prednika I. i II. tuženika. Nakon što je naišla na zazidana vrata i prozore pitala je susjede kada je to napravljeno pa su joj rekli da je to bilo negdje u 5. početkom 6. mjeseca 2021. time da joj se tuženici nisu nikada obraćali glede rješavanja pitanja vrta, odnosno korištenja. U trenutku kada je kupljena kuća zajedno sa dvorišnom zgradom, vrt koji je koristila bio je omeđen žicom s tri strane budući je jedna strana omeđena zidom tužiteljičine dvorišne zgrade. Nakon rata 1995. susjed A. je zidom omeđio svoje čestice pa je i jedna strana vrta, nasuprot tužiteljičine dvorišne zgrade, zatvorena zidom, dok su lijeva i desna strana i dalje bile omeđene žicom. Ta žica je postojala na tom mjestu sve do trenutka dok ju tuženi nisu uklonili. Ne zna kada su tuženi uklonili tu žicu, zna da je bila tu kada je bila u RH za Novu godinu 2019 na 2020. ali je više nije bilo kada je došla u srpnju 2021. Nije se informirala kod susjeda o tome kada su tuženici uklonili žicu, ali pretpostavlja da su je uklonili prije zazidavanja otvora vrata i prozora u zidu dvorišne zgrade jer da bi mogli izvršiti zazidavanje morali su ukloniti žicu. Unazad 5 godina na prostoru vrta održavala je voćke i kosila travu, a dok je nije bilo u RH to su u njezino ime činili nećak i sestra. Nećak je tijekom 2020. bio u vrtu, kosio ga, a pretpostavlja da je bio i 2021. u proljeće jer je tada bila korona. Nećak ju nije svaki put obavještavao o stanju vrta, naime kada ga je pokosio nije ju o tome obavještavao. Također, pokupio je i poštu koja je pristizala za tužiteljicu. Susjedi M. i M. su također imali vrt, jedan s jedne strane tužiteljičinog vrta, a drugi s druge strane. U izjavi koju je u pisanom obliku dostavila na spis 13. travnja 2022., tužiteljica je ispravila svoj iskaz u dijelu koji se tiče njezina dolaska u RH tijekom 2020. godine, Naime, u iskazu na ročištu 7. travnja 2022. je iznijela da u ljeto 2020. godine nije bila u RH, što nije točno, naime to ljeto je u kolovozu 2020. godine bila u RH.

13. Tuženik G. B. je iskazao da su 2013. on i supruga ovdje II. tužena postali vlasnici kč. br. 6354 i kč. br. 6356., da su vrtovi koje su koristili tužiteljica, gdin. T. i susjeda M. bili ograđeni žicom, da su sve ograde kojima su bili ograđeni ti vrtovi uklonjene 28. srpnja 2020. Nakon srpnja 2020. na dio vrta koji je koristila tužiteljica došao je njezin nećak kositi travu, tuženik mu je pristupio i rekao da tu nema što tražiti na što je on rekao dobro. Da u srpnju 2020. više nije bilo spomenutih ograda govori činjenica da je gđa R., koja je rušila šupu, iznosila stvari na tuženikovu parcelu, njegovo dvorište, a da bi mogla doći do istoga morala je proći preko vrtova tužiteljice, gdina. T. i susjede M., što ne bi mogla da su ti prostori bili ograđeni. Gdin. T. je u listopadu ili studenom 2020 iznosio stvari iz svoje šupe također na isti način kao i gospođa R.. Preko gđe. R. i gdina T. pokušao je doći do tužiteljice, no oni mu nisu mogli pomoći jer nisu imali kontakt s njom, a viđaju ju samo kada dođe iz Nj., što je bilo rijetko. Nakon toga je u ožujku, početkom travnja 2021 zazidao prozore i vrata na dvorišnoj zgradi tužiteljice. Naime, očekivao je da će mu se tužiteljica obratiti, a u svezi uklonjene ograde iz vrta ali pošto mu se nitko nije obratio, zazidao je prozore i vrata. Kad navodi da je tužiteljica napustila posjed vrta misli na to da više od 20 godina nije dolazila u RH, a i kad je dolazila, pita se kako bi joj uspjelo u kratkom roku uzgojiti paradajze i ostalo. Nećaka tužiteljice je zatekao u vrtu gdje kosi travu, a nakon što je ograda već uklonjena i rekao mu da ne mora više dolaziti. Ne sjeća se kada je to točno bilo, možda u rujnu 2020. Nakon toga ga više nije vidio jer je nakon susreta s

nećakom tužiteljice na vrata dvorišne zgrade tužiteljice kroz koja je ona ulazila u vrt nagurao žičanu ogradu iz razloga da bi vidio da li će netko dolaziti u vrt. Da je netko kroz ta vrata pokušao ući u taj vrt to bi se vidjelo po odgurnutoj ogradi, a ograda je ostala stajati tamo gdje ju je ostavio. Drugog ulaza u vrt osim spomenutih vrata nije bilo. Otvori u prozorima i otvor vrata dvorišne zgrade tužiteljice su zazidani krajem ožujka početkom travnja 2021., u isto vrijeme kada je rađen i zid u vrtu gdina. T. Nije maknuo vrata s dvorišne zgrade tužiteljice već tik ispred tih vrata zazidao zid, dakle vrata su i dalje ostala na dvorišnoj strani zgrade tužiteljice. Dana 11. srpnja 2021. došla je policija zbog poziva tužiteljice da joj je onemogućio pristup vrtu na što im je pokazao dokaz da ja vlasnik čestice i otišli su.

14. Tužena S. B. se pridružila iskazu I. tuženika, svog supruga u cijelosti, nemajući ništa drugačije za iskazati nego što je iskazao on.

15. Svjedok D. A., sin tužiteljice, je iskazao da se na adresi u O. nalazi kuća njegove majke, u koju su majka i on zadnjih godina uvijek zajedno dolazili na godišnji odmor, i to tri do četiri puta godišnje, oko Božića, u 6. mjesecu te 7. i 8. mjesecu. Pored kuće nalazi se i mala kuća u dvorištu u kojoj su postojala vrata kroz koja se izlazilo na vrt koji je majka obrađivala, a na toj maloj kući nalazila su se i dva prozora koja su gledali prema vrtu. Na prozorima su bile mrežice za komarce i metalne šipke. U vrtu je bilo drveće, višnje, jabuke, kruške, komposter. Kada je majka bila u H. ona je u tom vrtu orezivala voćke, imala je cvijeće, sadila paradajz. U RH su bili 2019., zatim u ljeto 2020., te nakon toga u ljeto 2021. Koliko se sjeća u ljeto 2020. vrata i prozori nisu bili zazidani. Kad su došli ljeti u 2021., bila je subota 10. srpnja, pokušali su ući u vrt ali su vrata bila zazidana, a zazidani su bili i prozori jer nije bilo svjetla u dvorišnoj zgradi. Idući dan o tome su obavijestili policiju. U tom trenutku nije znao tko je izvršio zazidavanje time da prije toga ih nitko nije obavijestio da se bilo što događa u RH oko kuće. U ljeti 2020., zadnji put kada je bio u RH prije srpnja 2021., nije primijetio ništa neuobičajeno u vrtu, i žica i zid kojim je bio omeđen vrt i dalje su bili tu. Ne zna da li je netko drugi ulazio u vrt dok njega i majke nije bilo u Hrvatskoj budući se on nije u to miješao, to je rješavala majka.

16. Svjedok M. T. je iskazao da živi u kući koja se nalazi do kuće tužiteljice, da zna da su tužiteljica i njezin suprug, dok je suprug bio živ, obrađivali vrt. U vrtu je tada bilo zasađeno uglavnom povrće i voćnjak, bilo je nekoliko voćaka. Kad je suprug tužiteljice umro, to je bilo unazad više od 2 godine, ne zna točno, više u vrtu nije sađeno povrće već je bila samo trava i voćnjak. Travu je dolazio redovito šišati jedan čovjek, a voćke je orezivala tužiteljica kada je dolazila u Hrvatsku, naime ista je živjela u Nj., negdje kod S.. U H. je dolazila dva puta godišnje, ljeti većinom u sedmom i osmom mjesecu, kada je ostajala 5 do 6 tjedana, time da je dok je suprug bio živ dolazila s njim, a nakon suprugove smrti s njom je dolazio sin. Drugi puta dolazila je oko Božića, kada je ostajala po mjesec dana. Dosta je dugo ostajala u H. obzirom sin ima dosta godišnjeg obzirom na radno mjesto. To zna jer je pričao s tužiteljicom i njezinim sinom kad god su dolazili u Hrvatsku. Gospođa A. ima kuću i još jednu dvorišnu zgradu. U vrt se ulazilo kroz vrata koja su dio objekta – dvorišne zgrade i direktno kroz ta vrata ulazilo se u vrt. Površina vrta je oko 4x6 metara, tako nešto, ne zna točno. Nije vidio kada su zazidana vrata i prozor na dvorišnom objektu tužiteljice već je tužiteljica došla kod svjedoka da bi s njegove parcele vidjela na koji način su zazidana vrata i prozor pa se popela ljestvama na zid da bi vidjela na koji način je to izvedeno. Zna da je sam

vrt bio ograđen i žičanom ogradom. Unazad tri godine maknut jedan dio žičane ograde kojim je bio ograđen vrt, a što je bilo potrebno da bi se kroz vrt tužiteljice došlo do susjedne parcele zbog uklanjanja neke šupe. Ne zna tko je tada uklonio dio žičane ograde, ali zna da je nakon uklanjanja šupe ista vraćena u prvobitno stanje. Zna da je žičana ograda kompletno uklonjena u proljeće 2021., nije vidio tko ju je uklonio, samo je jednom vidio da je nema. Uklonjena je u vrijeme kada je postavljen zid između njegove parcele i parcele susjeda B.. Zid su postavili majstori koje je platio susjed B.. U vrijeme kada je uklonjena žičana ograda tužiteljica nije bila u H.. Kada je došla u H. tek tada je vidjela da su vrata i prozori zazidani, a popevši se na svjedokov zid vidjela i da je uklonjena žičana ograda kojim je bio ograđen vrt. Gospođa A. mu nikada nije pričala da joj netko osporava prava na korištenje vrta. Svjedok ja koristio dio dvorišta do tužiteljice, sve do trenutka dok nije dignut zid u proljeće 2021. između njegove i parcele tuženih. Prije tog zida postojao je jedan zid koji je bio dalje. Prije njega su vrt obrađivali njegovi roditelji, zatim njegov otac, a nakon očeve smrti svjedok. Njegov vrt i vrt tužiteljice bio je odvojen žičanom ogradom pa su se radeći u vrtu znali pozdravljati. Bilo je slučajeva da nije ni znao da su došli u H. već ih je vidio u vrtu pa su znali porazgovarati. Ograde s vrta tužiteljice i s njegovog vrta uklonjene nekih mjesec dana prije podizanja zida između svjedokove parcele i parcele tuženih. Tužiteljica je plaćala nekome da kosi travu u vrtu i ispred kuće, što je bilo jednom mjesečno, i to su uvijek bili neki poznanici, prijatelji. Tako je i njegovom ocu, koji je umro 2017. godine, plaćala po 200 kuna mjesečno za šišanje trave ispred kuće i u vrtu. Ne zna je li trava košena nakon micanja žičanih ograda, misli da nije. Vrata u dvorišnoj zgradi i prozori na istoj postojali još od vremena kad je zgrada izgrađena, misli 60-ih, 70-ih godina. Sjeća se da je desno od ulaznih vrata u vrt bio kompost.

17. Cijeneći izvedene dokaze, prije svega iskaze stranaka i svjedoka, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica godinama živi u Nj., da je u svoju kuću u O., dolazila par puta svake godine, ljeti tijekom lipnja, srpnja i kolovoza kada je ostajala ukupno i do dva mjeseca, te zimi oko Božićnih blagdana kada je ostajala do mjesec dana. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica za vrijeme svojih boravaka u O. brinula o vrtu, koji se naslanjao na njezinu nekretninu, a koji se nalazi na kč. br. 6356 koja je u suvlasništvu I. i II. tuženih. U taj vrt se ulazilo direktno kroz vrata koja su se nalazila na dvorišnoj zgradi u vlasništvu tužiteljice, time da drugog ulaza u vrt osim spomenutih vrata nije bilo. Iako je tužiteljica u svom iskazu iznijela da je površina vrta 5 x 10 m, a svjedok T. 4 x 6 m, ovaj sud je na očevidu 23. studenoga 2021. utvrdio da je površina vrta 3 x 8 m. Vrt je bio ograđen žičanom ogradom s dvije strane, zatim je jedna strana bila omeđena dvorišnom zgradom na kojoj su se nalazila vrata kroz koja se ulazilo u taj vrt, a jedna strana je bila omeđena zidanom ogradom prema ulici, koja se nalazila nasuprot dvorišne zgrade tužiteljice. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica u tom vrtu prvotno sadila povrće i održavala voćke, da bi unazad pet godina samo brinula o voćnjaku, orezivala voćke, kosila vrt. Za vrijeme dok je nije bilo u Osijeku, angažirala je svog nećaka, susjeda ili nekog drugog da joj pokosi vrt. Jednako tako je utvrđeno da je 1. tuženik, uz znanje i pristanak 2. tužene, u proljeće 2021. godine zazidao vrata i dva prozora na dvorišnoj zgradi tužiteljice na način da je u utore vrata i prozora stavio ciglene blokove, ne skidajući pri tom vrata sa zgrade tužiteljice. Zazidavanjem vrata na dvorišnoj zgradi tužiteljice, tuženici su tužiteljici onemogućili pristup u vrt. Tužiteljica je po dolasku u O., 10. srpnja 2021., saznala da su joj tuženici onemogućili pristup vrtu zazidavanjem otvora vrata, i svjetlo i zrak u dvorišnoj zgradi zazidavanjem dva

prozora na dvorišnoj zgradi. Nakon toga tužiteljica je 30. srpnja 2021. podnijela tužbu zbog smetanja posjeda.

18. Na rješenje ove pravne stvari primjenjuju se odredbe iz članaka 21. do 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 114/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12. dalje: ZVDSP) koje normiraju pravo na zaštitu posjeda i sudsku zaštitu posjeda te članka 438. i dr. ZPP-a koji reguliraju postupak u parnicama zbog smetanja posjeda.

18.1. Odredbom članka 22. ZVDSP je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (stavak 1.), sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (stavak 2.). Gotovo identičnu odredbu sadrži članak 441. ZPP-a kojim je propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, time da je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

18.2. Odredbom članka 21. ZVDSP je propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda (stavak 1.), pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja (stavak 3.), pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći (stavak 4.). Drugim riječima, posjed je smetan ako je oduzet ili uznemiren, pri čemu je oduzet ako je potpuno prestala faktična vlast dotadašnjeg posjednika, a uznemiren je ako je posjednikova faktična vlast u nekom pogledu ili u nekom dijelu ograničena tuđom faktičnom vlašću glede istog predmeta posjedovanja, ali nije sasvim isključena.

19. Pošto je tužiteljica za čin smetanja, koji je nastao u proljeće 2021. godine, saznala 10. srpnja 2021., to je tužiteljica, podnošenjem tužbe radi smetanja posjeda 30. srpnja 2021., u smislu odredbe članka 21. stavka 3. ZVDSP ostvarila pravo za traženje posjedovne zaštite pred sudom.

20. Tuženici osporavaju tužiteljici posjed vrta jer tvrde da ga je tužiteljica napustila budući više od 20 godina nije dolazila u RH.

20.1. Odredbom članka 28. stavka 1. ZV propisano je da je posjed stvari prestao kad je stvar propala, kad se izgubila, a nema izgleda da će se opet naći, a i kad je posjednik svojom voljom napustio stvar. Drugim riječima, posjed gubi onaj posjednik koji prestane obavljati faktičnu vlast na stvari svojom voljom.

20.2. Kraj nesporne činjenice da je tužiteljica živjela u Nj., ona nije prestala obavljati faktičnu vlast na opisanom vrtu. Naime, prilikom svakog dolaska u O., tužiteljica je boravila u vrtu, bilo da je sadila povrće, bilo da je orezivala i održavala voćnjak, kosila travu, a i kad nije bila u O. ona je dala u zadatak svom nećaku, susjedu ili nekom drugom da pokosi vrt. Dakle, ona je kontinuirano kroz godine na isti način izvršavala svoju faktičnu vlast na vrtu i nema govora da je isti napustila. Tuženik ničim niti u jednom trenutku nije iskazao da je on, za vrijeme dok tužiteljica nije bila u O., vršio posjed vrta, odnosno da je radio sve ono što je tužiteljica radila u vrtu dok je bila u O..

21. Nadalje, tuženici tvrde da je tužiteljica vrt posjedovala kao posredna posjednica pravnih prednika 1. i 2. tuženih, da su oni 2013. godine postali vlasnici čestice na kojoj se nalazio vrt, da su pokušali stupiti u kontakt s tužiteljicom, ali kako nisu mogli, zazidali su vrata. Međutim, tuženici ničim nisu dokazali da je tužiteljica vršila posjed vrta kao posredni posjednik pravnih prednika 1. i 2. tuženih. Uostalom, iako su tuženici još 2013. godine postali suvlasnici čestice na kojoj se nalazi predmetni vrt, tužiteljica je i nadalje ostala u posjedu tog vrta koji posjed je vršila na isti način kao i do prije 2013. godine, što su tuženici znali i nisu joj to osporavali.

22. Obzirom na iznijeto, ovaj sud nalazi osnovanim dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na posjedovnu zaštitu vrta i to onog dijela gdje su tuženici zazidavanjem vrata na dvorišnoj zgradi tužiteljice, onemogućili tužiteljici pristup vrtu koji se nalazi na kč. br. 6356 k.o. O. u posjedu kojeg je tužiteljica godinama bila. Stoga je u tom dijelu valjalo utvrditi da su tuženici smetali tužiteljicu u posljednjem i mirnom posjedu vrta koji se nalazi na kč. br. 6356 k.o. O. na način da su tužiteljici onemogućili izlazak u isti tako što su zazidali vrata na stražnjem dijelu dvorišne zgrade, zabraniti tuženicima takvo ili slično smetanje te naložiti tuženicima uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da uklone ciglene blokove iz otvora vrata na stražnjem dijelu dvorišne zgrade, kojima su ista zazidana.

23. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na posjedovnu zaštitu u odnosu na zazidane prozore dvorišne zgrade, ovaj sud nalazi da taj dio tužbenog zahtjeva nije osnovan.

23.1. Činjenica je da je zazidavanje prozora protupravan čin, ali obzirom na način utuženja, takav čin je utužen kao da predstavlja čin smetanja vrta, umjesto čin smetanja samog dvorišnog objekta, a koji nije obuhvaćen postavljenim tužbenim zahtjevom. Naime, tužbeni zahtjev je postavljen tako da se traži posjedovna zaštita u odnosu na vrt koji se nalazi na kč. br. 6356 k.o. O. do kojeg je tužiteljica dolazila kroz vrata na svom objektu, i u odnosu na prozore, a koji, kako to proizlazi iz stanja spisa, nisu ni na koji način služili za dolazak na vrt ili nisu ni na koji način povezani s dolaskom u vrt.

23.2. Za napomenuti je još da tužiteljica tvrdi da su joj zazidavanjem prozora tuženici onemogućili pristup dnevne svjetlosti i svježeg zraka. Međutim, pravo na vidik i svjetlo predstavlja pravo stvarne služnosti, dok tužiteljica tužbom traži zaštitu posjeda stvari - vrta, a ne zaštitu posjeda prava stvarne služnosti – prava na vidik.

23.3. Obzirom na iznijeto valjalo je tužiteljicu odbiti u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na čin smetanja posjeda vrta koji je počinjen na način da su tuženici zazidali dva prozora na stražnjem dijelu dvorišne zgrade, čime su onemogućili pristup svjetla i zraka u prostorije tužiteljice pa im se zabranjuje takvo ili slično smetanje kao i u dijelu kojim se nalaže tuženicima da uklone ciglene blokove iz otvora dva prozora na stražnjem dijelu dvorišne zgrade.

24. Obzirom su stranke u djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, to je ovaj sud, a temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

25. Slijedom svega iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U O. 6. lipnja 2022.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu rješenja uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava rješenja obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu rješenje (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis rješenje stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti rješenje na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje rješenje mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje sud će rješenje dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave rješenje (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Ž. F. M., odvjetnica u O.

2. I. V. M., odvjetnica u O.

Broj zapisa: eb30d-1f23a

Kontrolni broj: 0fec3-8987b-fe091

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LJILJANA JAKŠA, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.