REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-2327/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz S., OIB …, kojeg zastupa
punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv tužene Z. b. d.d.,
Z., OIB …, koju zastupaju punomoćnici
iz Odvjetničkog društva P. i P. u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene 15. ožujka 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. G., odvjetnika u S. i zamjenika punomoćnika
tužene Z. K. S., odvjetnika u Z., na ročištu radi objave,
dana 6. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba iz članka 1. Ugovora o kreditu broj … od 28. svibnja 2007., zaključenog između tužitelja i tužene, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 187.099,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita, označeni iznos kredita obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, iz članka 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 187.099,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovitom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, iz članka 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 938,01 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.
II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, iz članka 2. Ugovora o kreditu broj … od 28. svibnja 2007.,
zaključenog između tužitelja i tužene, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., iz članka 7., stavka 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovite kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.
III Nalaže se tuženoj, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 241.136,65 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to:
- na iznos od 33,65 kn od 31.08.2007. - na
iznos od 500,77 kn od 15.11.2007. - na
iznos od 505,34 kn od 14.12.2007. - na
iznos od 505,77 kn od 07.01.2008. - na
iznos od 514,18 kn od 15.02.2008. - na
iznos od 978,46 kn od 15.03.2008. - na
iznos od 991,59 kn od 15.04.2008. - na
iznos od 962,64 kn od 15.05.2008. - na
iznos od 952,90 kn od 16.06.2008. - na
iznos od 965,81 kn od 14.07.2008. - na
iznos od 944,88 kn od 14.08.2008. - na
iznos od 947,82 kn od 16.09.2008. - na
iznos od 961,75 kn od 14.10.2008. - na
iznos od 1.044,35 kn od 20.11.2008. - na
iznos od 983,45 kn od 22.12.2008. - na
iznos od 1.258,09 kn od 19.01.2009. - na
iznos od 1.293,83 kn od 17.02.2009. - na
iznos od 1.134,05 kn od 16.03 2009. - na
iznos od 1.170,26 kn od 15.04.2009. - na
iznos od 1.188,46 kn od 18.05.2009. - na
iznos od 1.099,31 kn od 16.06.2009. - na
iznos od 1.112,27 kn od 16.07.2009. - na
iznos od 1.384,91 kn od 17.08.2009. - na
iznos od 1.399,86 kn od 16.09.2009. - na
iznos od 1.391,03 kn od 15.10.2009. - na
iznos od 1.383,66 kn od 16.11.2009. - na
iznos od 1.401,55 kn od 15.12.2009. - na
iznos od 1.519,30 kn od 16.01.2010. - na
iznos od 1.589,26 kn od 15.02 2010. - na
iznos od 1.571,66 kn od 15.03.2010. - na
iznos od 1.651,02 kn od 15.04.2010. - na
iznos od 1.795,76 kn od 14.05.2010. - na
iznos od 1.789,06 kn od 16.06.2010. - na
iznos od 2.023,28 kn od 16.07.2010. - na
iznos od 1.965,26 kn od 13.08.2010. - na
iznos od 1.620,95 kn od 15.09.2010. - na
iznos od 688,11 kn od 18.09.2010. - na
iznos od 2.140,26 kn od 15.10.2010. - na
iznos od 2.190,26 kn od 13.11.2010. - na
iznos od 1.993,50 kn od 16.12.2010.
- na iznos od 1.941,61 kn od 17.01.2011.
- na iznos od 1.827,67 kn od 16.02.2011.
- na iznos od 1.939,26 kn od 14.03.2011.
- na iznos od 1.902,33 kn od 15.04.2011.
- na iznos od 2.083,11 kn od 13.05.2011.
- na iznos od 2.378,96 kn od 14.06.2011.
- na iznos od 2.657,26 kn od 15.07.2011.
- na iznos od 3.137,26 kn od 10.08.2011.
- na iznos od 2.285,26 kn od 15.09.2011.
- na iznos od 2.120,71 kn od 10.10.2011.
- na iznos od 2.113,52 kn od 15.11.2011.
- na iznos od 2.141,76 kn od 13.12.2011.
- na iznos od 2.297,65 kn od 16.01.2012.
- na iznos od 2.345,95 kn od 15.02.2012.
- na iznos od 2.293,36 kn od 15.03.2012.
- na iznos od 2.279,73 kn od 13.04.2012.
- na iznos od 2.296,73 kn od 16.05.2012.
- na iznos od 2.357,83 kn od 15.06.2012.
- na iznos od 2.300,61 kn od 14.07.2012.
- na iznos od 2.301,59 kn od 14.08.2012.
- na iznos od 2.143,26 kn od 15.09.2012.
- na iznos od 2.264,81 kn od 15.10.2012.
- na iznos od 2.322,00 kn od 15.11.2012.
- na iznos od 2.287,51 kn od 17.12.2012.
- na iznos od 2.239,26 kn od 15.01.2013.
- na iznos od 2.186,25 kn od 14.02.2013.
- na iznos od 2.207,11 kn od 15.03.2013.
- na iznos od 2.306,62 kn od 04.04.2013.
- na iznos od 2.103,56 kn od 16.05.2013.
- na iznos od 2.126,57 kn od 15.06.2013.
- na iznos od 2.145,26 kn od 15.07.2013.
- na iznos od 2.123,82 kn od 16.08.2013.
- na iznos od 2.186,72 kn od 16.09.2013.
- na iznos od 2.226,02 kn od 15.10.2013.
- na iznos od 2.245,26 kn od 15.11.2013.
- na iznos od 2.314,26 kn od 14.12.2013.
- na iznos od 2.243,77 kn od 15.01.2014.
- na iznos od 2.113,42 kn od 14.02.2014.
- na iznos od 2.150,47 kn od 15.03.2014.
- na iznos od 2.111,46 kn od 10.04.2014.
- na iznos od 2.048,69 kn od 16.05.2014.
- na iznos od 2.070,87 kn od 14.06.2014.
- na iznos od 2.102,05 kn od 15.07.2014.
- na iznos od 2.130,55 kn od 14.08.2014.
- na iznos od 2.147,16 kn od 15.09.2014.
- na iznos od 2.172,41 kn od 15.10.2014.
- na iznos od 2.211,37 kn od 15.11.2014.
- na iznos od 2.223,57 kn od 16.12.2014.
- na iznos od 2.227,31 kn od 15.01.2015.
- na iznos od 2.225,33 kn od 14.02.2015.
- na iznos od 2.225,24 kn od 14.03.2015.
- na iznos od 2.223,09 kn od 14.04.2015.
- na iznos od 2.222,52 kn od 15.05.2015.
- na iznos od 2.221,42 kn od 15.06.2015.
- na iznos od 2.220,37 kn od 15.07.2015.
- na iznos od 2.209,34 kn od 16.08.2015.
- na iznos od 2.217,82 kn od 15.09.2015.
- na iznos od 65.439,65 kn od 30.09.2015.
IV Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 23.721,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 23. svibnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi utvrđenja ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, iz Ugovora o kreditu broj … od 28. svibnja 2007. te radi isplate iznosa od 248.530,39 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 1. rujna 2007. do 25. siječnja 2016. Navodi kako je tužena u predmetnom, unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru i to u članku 1., ugovorila valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, time da je u člancima 2. i 7. otplatu kredita vezala uz ovu valutu, a u članku 2. označila kamatnu stopu u visini od 4,50% godišnje, ugovarajući u istom članku kako je kamatna stopa promjenjiva i vezana isključivo za jednostranu odluku same banke, bez navođenja i ugovaranja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Smatra kako je na ovaj način ugovoren odnos stranaka koji ima za posljedicu nejednakost u njihovim pravima i obvezama, uz napomenu kako tužena prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije s tužiteljicom pojedinačno pregovarala, niti utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, što je u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja, kao temeljenom načelu obveznog prava te u suprotnosti zakonodavstvu Europske unije, ugrađenom u Zakonu o zaštiti potrošača, stoga je prouzročena neravnoteža položaja ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice. Dodaje kako je zbog ovakvog postupanja tužene, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen sudski postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i ovdje tužitelja, koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda RH i to broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. po kojoj je utvrđeno da je Z. b. d.d. (tužena pod 1 u toj pravnoj stvari) u razdoblju
od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i pravo potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima je sadržana ništetna i nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Visoki Trgovački sud RH također je utvrdio kako je Z.
b. d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i pravo potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe po kojima je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora banke, kao trgovci, nisu u cijelosti informirale korisnike kredita, kao potrošače, o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu prava i obveza ugovornih strana, a što je u suprotnosti s odredbama tada važećeg i aktualnog Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Na kraju navodi kako je prije podnošenja ove tužbe izračunom utvrđena razlika neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa, kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak, tako i s osnova ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivim kamatama, u ukupnom iznosu od 248.530,39 kn.
2. U svom odgovoru od 28. veljače 2020. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije i zastare potraživanja. U bitnom navodi kako tužitelj nema pravnog interesa voditi ovaj postupak jer su stranke konvertirale predmetni kredit u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, sklapajući dodatak ugovoru o kreditu 19. siječnja 2016. kojim je kredit s valutnom klauzulom CHF izmijenjen u kredit s valutnom klauzulom EUR.
3. Podneskom od 24. veljače 2022. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan točkama I-III izreke ove presude.
4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 28. svibnja 2007. i njegovog dodatka od 19. siječnja 2016., vlasničkog lista od 14. prosinca 2015., početnog otplatnog plana, promjena kamatnih stopa po kreditu od 27. travnja 2019. i promet po kreditu, izvještaja tužene od 14. studenog 2015., ovjerovljene izjave od 15. prosinca 2020. i pregledom izvješća o vještačenju stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije D.
C. iz F. r. d.o.o. S. od 27. kolovoza 2021. Ostali dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni jer ih sud smatra suvišnim.
5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje aktivne legitimacije tužitelja, osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.
8. Pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 28. svibnja 2007. (dalje Ugovor), razvidno je kako je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio s tuženom, kao kreditorom, kredit kojim mu je u skladu s člankom 1. odobren i isplaćen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 187.099,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz kamatu koja se u skladu s člankom 2. određuje u visini od 4,50 % godišnje, a promjenjiva je u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Prema članku 7. korisnik kredita otplaćuje ga u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF, tako da prvi anuitet iznosi 938,01 CHF i sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan plaćanja Ugovora.
9. Pregledom Dodatka ugovoru o kreditu od 19. siječnja 2016. (dalje Dodatak) razvidno je kako je tužena temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZIDZPK) s tužiteljem izmijenila odredbe osnovnog ugovora i to valutu kredita iz CHF u EUR te utvrdila kako neisplaćena glavnica u skladu s izračunom konverzije iznosi 158.808,00 CHF, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan 30. rujna 2015. iznosi 1.108.602,44 kn. Ovim pravnim poslom stranke su utvrdile kako prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. postoji razlika ukupno plaćenih iznosa po kreditu u CHF od zbroja rata po kreditu u EUR i to u iznosu o 41.333,73 kn. Također su utvrdile daljnji tijek otplate kredita uz redovitu kamatu koja se sastoji od fiksnog dijela u visini od 3,48% i varijabilnog dijela koji se u tijeku otplate može mijenjati u skladu s Općim uvjetima promjene kamatnih stopa tužene u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, a koji na dan 30. rujna 2015. iznosi 2,36%.
10. Odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je kako će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti označenim načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u Zakon o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u njegovoj odredbi iz čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.
11. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.
12. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.
13. Kako tužena prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja, za navesti je kako prema odredbi iz čl. 161. st.1. ZOO obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, a vjerovnik je dužan primiti ispunjenje obveze od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, kako propisuje odredba iz st. 2. istog članka. Tužitelj navodi kako je osobno uplaćivao dospjele rate kredita, a ponekad ih je u slučaju spriječenosti u njegovo ime i za račun uplaćivala supruga L. B.. Na tu okolnost prilaže njezinu ovjerovljenu izjavu od 15. prosinca 2020. kojom potvrđuje iznesene tvrdnje i istodobno ustupa tužitelju sva svoja eventualna potraživanja prema tuženoj s osnove predmetnog ugovora, stoga se prigovor nedostatka aktivne legitimacije drži neutemeljenim.
14. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li ranije navedene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržane u člancima 1., 2. i 7. Ugovora nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača,
odnosno korisnika kredita, vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Naime, tim odlukama utvrđeno je kako je tužena Z. b. d.d., (označena kao tužena pod 1) u vremenu od 10. rujna 2003.
do 31. prosinca 2008., odnosno od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, odnosno ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su ništetne. Sud zaključuje kako je ovakvo postupanje imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, naloženo je prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.
15. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.
S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle,
jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.
16. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time neravnopravan odnos ugovornih strana, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirala i standardizirala te zainteresiranim osobama pa tako i tužitelju, kao budućem korisniku kredita, po službenim osobama dala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, bez posebnih uputa ili informacijama o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva. Nesporno je da je tužena dostavljala tužitelju podatke iz kojih je bilo razvidno mijenjanje, odnosno povećanje prvotno ugovorene kamatne stope, ali korisnik kredita nije bio upoznat o parametrima koji utječu na te promjene.
17. Tužena u svom odgovoru ističe kako tužitelj činjenicom sklapanja Dodatka od 19. siječnja 2016. nema pravni interes utvrđivati ovdje sporne ugovorne odredbe nepoštenim i ništetnim, niti na toj osnovi zahtijevati isplatu preplaćenog novčanog iznosa, kako po tečaju, tako i po kamatnoj stopi koji su se mijenjali u tijeku otplate kredita, međutim takav stav ovaj sud smatra pogrešnim. Naime, dostavljeni Dodatak predstavlja ispunjenje zakonske obveze tužene koja je postupila u skladu s nalogom suda i odredbom iz članka 19. e ZIDZPK i odnosi se na konverziju ugovora iz valute CHF u valutu EUR te regulira podmirenje budućih nepodmirenih dospjelih tražbina, a predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati te zahtjev za isplatom razlike na ime preplaćenih anuiteta uslijed promjene početnog tečaja CHF i promjene početne kamatne stope.
Dakle, pogrešno je pravno shvaćanje tužene kako se nakon sklapanja Dodatka ne može tražiti utvrđenje ništetnih pojedinih odredbi osnovnog ugovora, ukoliko bi te odredbe bile nepoštene primjenom citiranih odredbi ZZP/03. Sklapanjem Dodatka stranke su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne klauzule i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, što istodobno ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem pojedinih odredbi osnovnog ugovora ništetnim. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla,
a ništetan ugovor ne postaje valjan ni u slučaju naknadnog otklanjanja uzroka ništetnosti, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja. U svakom slučaju, konverzija nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev, jer se važećim zakonskim odredbama, a ni Dodatkom od 19. siječnja 2016., ne spominje način rješavanja ništetnih odredbi osnovnog ugovora, već izjednačava položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, s položajem u kojem bi bio da su sudionici ugovorili kredit u valuti EUR. Slijedom iznijetog, ovim naknadnim pravnim poslom utvrđen je odnos sudionika za ubuduće, a činjenica sklapanja Dodatka sama po sebi ne dokazuje da bi tužitelju bio doista uračunat i vraćen cjelovit novčani iznos pretplate koji predstavlja razliku između ugovorenih kamata na temelju ništetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope niti da je vraćen iznos na temelju utvrđene ništetne valutne klauzule vezane za CHF. Dakle, unatoč sklopljenom Dodatku, nema zapreke za utvrđenjem ništetnosti i nepoštenih pojedinih odredbi osnovnog ugovora, a u ovom slučaju te odredbe sadržane su u člancima 1., 2. i 7. i u skladu s iznesenim, imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja kao korisnika kredita, odnosno potrošača. U takvim okolnostima, označene odredbe bile su nepoštene, a pored svega, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim.
18. U skladu s iznesenim, tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi prihvaćen je u cijelosti, kako je i odlučeno u točkama I i II izreke presude.
19. Na okolnost utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po početnim ugovorenim odredbama o tečaju CHF i kamatnoj stopi, odnosno na okolnost osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz vještačenjem po F. r. d.o.o. S., koja je imala na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu priloženu dokaznu građu.
20. Pregledom izvješća o vještačenju stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije D. C. iz F. r. d.o.o. S. od 27. kolovoza 2021. utvrđeno je kako su stranke sklopile Ugovor o kreditu u iznosu od 187.099,00 CHF od čega je na dan 31. svibnja 2007. iskorišteno 186.223,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB te da je u obračunskom razdoblju od 1. srpnja 2007. do 1. rujna 2015. tužena obračunavala mjesečne anuitete temeljem kunske protuvrijednosti CHF valute i mijenjala kamatnu stopu u odnosu na ugovorenu, što je utjecalo na povećanje kamata, odnosno povećanje anuiteta izraženih u CHF, a time i na smanjenje otplate glavnice kredita. Na osnovi analize raspoloživih podataka i izračuna utvrdila je kako ukupna uplata svih plaćenih anuiteta u razdoblju od početka otplate kredita do dana konverzije 30. rujna 2015. iznosi ukupno 564.854,28 kn. Uspoređujući kredit po početnom otplatnom planu s početnom kamatnom stopom od 4,50% sa stvarno plaćenim iznosima kamate, utvrđuje kako pozitivna preplaćena razlika iznosi ukupno 74.996,75 kn kamata. Zbog pozitivne naplaćene razlike u kunama uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK primijenjen na dan isplate kredita (početni tečaj) nalazi iznos od 100.700,25 kn, dok razlika između preostale neotplaćene glavnice, koliko je trebala iznositi prema početnom otplatnom planu i početnom tečaju, od one glavnice koju je tužena ponudila u konverziji 30. rujna 2015., iznosi ukupno 65.439,65 kn. Ovaj nalaz potvrđuje navode tužitelja kako konvertiranjem spornog ugovora nisu otklonjene za njega štetne posljedice ništetnih ugovornih odredbi, već su sudionici tim pravnim poslom utemeljile svoj obveznopravni odnos za buduće razdoblje, do konačne otplate kredita, a u svakom slučaju za vrijeme nakon utuženog razdoblja. Kako stranke nisu imale primjedbi na vještvo u smislu matematičkog izračuna, niti su dokazale vještakinjinu nestručnost ili neobjektivnost, sud ga prihvaća u cijelosti kao objektivnog i vjerodostojnog, a tome valja dodati kako je vještakinja postupila u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.
21. Što se tiče istaknutog prigovora zastare potraživanja, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1401/2012 pravomoćno okončan 13. lipnja 2014. presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno 14. lipnja 2018. presudom broj Pž- 6632/2017-10 u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenih dana, što znači da u odnosu na zahtjev tužitelja sadržan u predmetnoj tužbi zaprimljenoj 23. svibnja 2019. nije nastupila zastara potraživanja.
22. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, tako da predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, stoga je osnovan i zahtjev tužitelja postavljen radi vraćanja, odnosno isplate gore utvrđenog novčanog iznosa od 241.136,65 kn sa zateznom kamatom koja mu pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 23. svibnja 2019. i dva obrazložena podneska od 14. prosinca 2020. i 24. veljače 2022., kao i zastupanja na ročištima održanim 13. siječnja 2021. i 15. ožujka 2022. u iznosu od 2.500,00 kn za svaku nabrojanu radnju, a u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Dakle, priznat mu je iznos od 12.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn te trošak sudske pristojbe u iznosu od 5.596,00 kn (pristojbe tužbe u iznosu od 2.835,00 kn i pristojbe ove presude u iznosu od 2.761,00 kn).
24. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 23.721,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, kako je i odlučeno u točki IV izreke presude.
Split, 6. lipnja 2022.
Sudac
Branko Malenica,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tužene
