REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Stalna služba u Benkovcu

Benkovac, Ul. Stjepana Radića 10

Posl.br. 3 P-442/2019-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sutkinji ovog suda Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad.1. Ž. J. (OIB …), P., J. D. 3 i ad. 2. N. J. (OIB …), P., J. D. 3, oboje zastupani po punomoćnici I. G. Š., odvjetnici u Z., S. R. 15, protiv tuženika A. L. (OIB …), P., P. V. j. 10, zastupan po punomoćnici J. S., odvjetnici u B. n. M., K. P. S. 2, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 21. travnja 2022. u prisutnosti tužitelja ad.1. osobno, punomoćnice tužitelja ad.1. i 2., tuženika osobno i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu, 6. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''1. Utvrđuje se da je Ugovor o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa na nekretninama u k.o. Pakoštane od 29. srpnja 1999. godine, ovjeren istog dana kod javnog bilježnika D. K. u B. n. Moru broj OV-2599/99 zaključen između N. J. i Ž. J. s jedne strane i M. W. L. rođ. W. i A. L. s druge strane ništetan i ne proizvodi nikakve pravne učinke.

2. Utvrđuje se da je tužitelj Ž. J. (OIB …) iz P., J. D. 3 vlasnik čest. zem. 1756 k.o. Pakoštane (stare izmjere) upisane u zk. ul. 1858 k.o. Pakoštane koja čest. zem. odgovara čest. zem. 5477/1 k.o. Pakoštane (nove izmjere), što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude uknjiži svoje pravo vlasništva za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.''

II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pod točkom 2. koji glasi:

''Utvrđuje se da je tužitelj Ž. J. (OIB …) iz P., J. D. 3 stekao valjani pravni osnov za uknjižbu vlasništva na čest. zem. 1756 k.o. Pakoštane (stare izmjere) upisane u zk. ul. 1858 k.o. Pakoštane koja čest. zem. odgovara čest. zem. 5477/1 k.o. Pakoštane (nove izmjere), što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude uknjiži svoje pravo vlasništva za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.''

III Nalaže se tužiteljima, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku, troškove postupka u iznosu od 58.043,75 HRK, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su s tuženikom i njegovom pokojnom suprugom, 1999., sklopili ugovor o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa na k.č.br. 5477 k.o. Pakoštane od koje su parcelacijom nastale k.č.br. 5477/1 i k.č.br. 5477/2, a koja čestica odgovara k.č.br. 1756 k.o. Pakoštane stare izmjere. Osnovom tog ugovora tuženik i supruga su, u postupku pred Općinskim sudom u Biogradu na Moru, posl.br. P-196/00, ishodili pravomoćnu presudu, temeljem koje su se upisali suvlasnicima za po ½ dijela k.č.br. 1756 k.o. Pakoštane, a nakon smrti supruge, tuženik se upisao suvlasnikom i njezina dijela. Predmetni ugovor, ništetan je i ne proizvodi pravne učinke iz dva razloga i to jer se ekretnina nalazi izvan građevne zone na području V. j. pa ju tuženik i supruga nisu mogli steći, iako su ishodili suglasnost za stjecanje prava vlasništva od Ministarstva (dalje: MVP), u zakonitost koje tužitelji sumnjaju, budući postoje dvije suglasnosti od istog dana i istog poslovnog broja, a pored toga budući je ugovor simuliran te odredbe istog nisu odgovarale stvarnom stanju, jer tuženik i supruga nisu uložili u izgradnju objekata 350.000 DM kako se u ugovoru navodi, već 50.000 DM, a sve radove izgradnje su obavili tužitelji, te je tužitelj ad.1. ishodio i građevnu dozvolu za gospodarski objekt. Navode i da su im tuženik i supruga dali pozajmicu zbog koje je provedena ovrha na k.č.br. 1758 stare izmjere, koja je pripala tuženiku. Nadalje, da u ugovoru neistinito stoji kako su tuženik i supruga izgradili kao svoje vlasništvo kuću katnicu, jednu nedovršenu kuću, spremište za plin i agregate za struju, septičku jamu i mali kamin, već je to u ugovoru navedeno, kako bi tužitelj ad.1. zaštitio opisanu nekretninu, jer mu je prijetilo uklanjanje objekta, a neki su mu objekti, na tom predjelu i uklonjeni. Smatraju da se radi o ništetnom ugovoru, budući je protivan prisilnim propisima, te su ništetne i sve radnje koje se temelje na takvom pravnom poslu. Navode da je tužitelj, prethodno, temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog s majkom, bio upisan vlasnikom istih, te slijedom svega, tužbenim zahtjevom traže utvrditi da predmetni ugovor ništetan i ne proizvodi pravne učinke (toč. I), te utvrditi da je tužitelj ad.1. vlasnik k.č.br. 1756 k.o. Pakoštane stare izmjere, koja odgovara k.č.br. 5477/1 k.o. Pakoštane nove izmjere, uz dužnost tuženika priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja ad.1. (toč. II). U odnosu na točku II postavljen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traže utvrditi da je tužitelj ad.1. stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne čestice, opet uz dužnost tuženika priznati i trpjeti upis njegova prava vlasništva.

1.2. Podneskom od 6. ožujka 2020. tužitelji su predložili donošenje rješenja o osiguranju privremenom mjerom zabrana otuđenja k.č.br. 5477/1 k.o. Pakoštane, koji prijedlog je pravomoćno odbijen na ročištu 1. travnja 2021. (l.s.148).

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako su supruga i on pravo vlasništva sporne nekretnine stekli temeljem pravomoćne presude donesene u postupku u kojem su tužitelji priznali tužbeni zahtjev, nakon čega su ishodili suglasnost nadležnog ministarstva, upravnog akta, koje se odluke ne mogu ispitivati u ovom postupku, a nakon smrti supruge tuženik je njezin dio stekao nasljeđivanjem. Smatra da tužitelji nemaju pravni interes na utvrđenje ništetnosti ugovora jer u slučaju uspjeha u postupku, od takve presude ne bi imali korist, obzirom da su tužitelj i supruga nekretninu stekli odlukom suda, a tužitelj potom i nasljeđivanjem. Navodi i kako je sporna nekretnina u trenutku stjecanja predstavljala u naravi kuću, garažu, dvije zgrade, kamin i dvorište, pa se nije radilo o poljoprivrednom zemljištu u smislu odredaba Zakona o poljoprivrednom zemljištu, da ne bi mogli steći pravo vlasništva iste. Osporava da je ugovor bio simuliran jer nije bilo nesklada volje i očitovanja, već je ugovor predstavljao stvarnu volju ugovornih strana, u prilog čemu ide i to što je ugovor u cijelosti izvršen, a dvadeset godina ni jedna strana nije isticala ništetnost. Nadalje navodi, kako je nelogično i neživotno da bi se sklapanjem ugovora i prijenosom vlasništva objekti zaštitili od rušenja, osobito ako je rješenje već doneseno, no da to u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo poznato. Osporava i navode da supruga i on nisu ulagali novčana sredstva, te ističe da su, pozajmicu od 50.000 DM zbog koje je provedena ovrha na k.č.br. 1758, dali temeljem drugog i ugovora i da taj iznos nije u vezi s 350.000 DM, koji su uložili kako se navodi u spornom ugovoru.

3. Na ročištu 19. listopada 2020. (l.s.45) tužitelji smanjuju vrijednost predmeta spora s inicijalnih 502.000,00 HRK, na 11.000,00 HRK, navode da je presuda kojom su tužitelji upisali vlasništvo predmeta spora donesena temeljem ništetnog ugovora i ništetne suglasnosti nadležnog ministarstva, da se radi o simuliranom pravnom poslu sklopljenom između stranaka koje su tad bile u prijateljskim i kumskim odnosima, a kako bi se izbjeglo uklanjanje objekta za kojeg je u to vrijeme bilo doneseno rješenje o uklanjanju, o čemu su pisali i mediji, stoga da su se tužitelji nalazili u stanju nužde zbog čeg su sklopili sporni ugovor i dopustili uknjižbu tuženika i supruge, unatoč neistinitim odredbama ugovora, jer 350.000 DM tužiteljima nikad nije isplaćeno, niti su tuženici taj iznos uložili u gradnju. Navode i kako su pokrenuli postupak radi oglašavanja ništetnim suglasnosti MVP, te ustraju u tvrdnji da su im tuženik i supruga isplatili samo pozajmicu od 50.000 DM, a ne i 350.000 DM, te da je tužitelj ad.1. vodio postupak radi ishođenja rješenja o izvedenom stanju (l.s.41) budući je i gradio objekte

4. Tuženik se usprotivio smanjenju vrijednosti predmeta spora, ističući da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovora s naznačenim iznosom, te bi taj iznos predstavljao vps. Ponavlja, kako ovaj sud nije ovlašten ispitivati rješenje kojim je tuženiku i supruzi dana suglasnost za stjecanje prava vlasništva, za koje vrijedi presumpcija zakonitosti. U odnosu na navode da se radi o simuliranom ugovoru zbog prijetnje uklanjanja objekta ističe kako je građevna dozvola za predmetnu nekretninu izdana 7. svibnja 1999., sporni ugovor sklopljen 29. srpnja 1999., a rješenje kojim se naređuje obustava daljnje gradnje i usklađivanja izvedenog stanja s dozvolom izdano je 26. travnja 2001. Pored toga i da objekti izgrađeni na spornoj k.č.br. 1756 nekretnini nikad nisu bili predviđeni za rušenje, već tri objekta na k.č.br. 1758, što proizlazi i iz medijskih istupa tužitelja ad.1. Ističe i kako je sa suprugom bio u nesmetanom posjedu nekretnine od 1996., objekte su izgradili 1998., od kad su redovito boravili u sagrađenoj kući koje je, kao i pomoćni objekt (oboje prikazano u snimku izvedenog stanja TD N. c. d.o.o) ozakonjeno rješenjem od 13. rujna 2016., i koji su dograđivali i rekonstruirali, što radi i danas. Navodi, kako je iz ugovora koji je detaljan i opširan u pogledu okolnosti koje su prethodile sklapanju, kao i prava i obveza stranaka iz ugovora, vidljivo da se ne radi o simuliranom ugovoru. Nadalje, ponavlja da se ne radi o poljoprivrednom zemljištu, što je vidljivo iz rješenja službe za gospodarstvo imovinsko pravne poslove Ispostava Biograd n/M od 5. listopada 2018., a vezano za, od tužitelja priložene, akte O. P. od 11. svibnja 2000. i 12. studenog 1996., ističu kako je O. P. tuženiku i supruzi izdala suglasnost za izgrađeni stambeni objekt na spornoj nekretnini zadrže u prostoru. Konačno ističe i da se radi o presuđenoj stvari, jer se radi o identičnom činjeničnom supstratu, te predlaže odbaciti tužbu.

5. Tijekom postupka tužitelji ponavljaju da tuženik i supruga, kao strani državljani, nisu mogli steći pravo vlasništva k.č.br. 1756 stare izmjere (zapravo dijela) koji odgovora k.č.br. 5477/1 nove izmjere, jer je to protivno odredbama čl. 1 Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 34/91, 54/94), te odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), citirajući čl. 356 do 358. Nadalje da je spis predmeta u kojem je ta suglasnosti ishođena uništen te se ne može vidjeti što je tuženik dostavio kao dokaz da se nekretnina nalazi u građevnoj zoni, no što god da je, radi se o lažnoj ispravi, jer se sporna nekretnina nalazila izvan granica građevinskog područja, radi čega je tužitelj ad.1. dobio suglasnost samo za građenje gospodarskog objekta. Stoga, nezakonita suglasnost izdana temeljem nezakonitih isprava ne može derogirati zakonske odredbe niti su tuženik i supruga mogli steći pravo vlasništva, te kako je ovaj sud, u ovom postupku, dužan odlučivati o pravu vlasništva tuženika u pogledu sporne nekretnine. Nadalje, da činjenica izgradnje kuće ne mijenja status zemljišta, da su tužiteljev izjave za medije irelevantne, da se nekretnina nalazi uz V. j. i da je građevinska dozvola ishođena samo za gospodarski objekt površine 40 m2. Navodi i kako ugovor nije izvršen ni u cijelosti ni u pretežitom dijelu, te da je većina objekata tužitelja ad.1 i njegovih sinova srušena, a na predmetnoj nekretnini nije, iako je građevna dozvola izdana samo za gospodarski objekt, da je vođen postupak radi obustavljanja radova i te je tuženik u konačnici legalizirao objekt 2016., što govori o motivima za sklapanje ugovora. Nadalje, navodi i kako je tuženik, nakon ozakonjenja nekretnine ishodio promjenu namjene zemljišta. Osporava da se radi o presuđenoj stvari jer ne postoji identitet spora obzirom na različitost pravnih osnova.

6.1. Sud je u postupku izveo dokaze čitanjem: ugovora o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa na nekretninama u k.o. Pakoštane (l.s. 6-11), preslike zk.ul. 1858 k.o. Pakoštane (l.s.12-16), te povijesnog prikaza istog zk.ul. (l.s.17-19), presude na temelju priznanja OS u Biogradu n/M posl.br. IIP-196/00 od 19. rujna 2000. (l.s.20,21), Potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje… Ispostava Biograd n/M od 29. siječnja 2019. (l.s.22), Građevne dozvole od 7. svibnja 1999. (l.s.24,25), dva Rješenja Ministarstva klasa: UP/I-940-01/00-03/850, urbroj: 521-03-05-02/18-01-02 od 19. siječnja 2001.(l.s. 26,27, te 29,30), bilješke istog Ministarstva od 23. srpnja 2001. (l.s.28), Zaključka istog Ministarstva klasa: UP/I-940-01/00-03/850, urbroj: 521-03-05-02/18-01-02 od 12. srpnja 2001. (l.s. 31), ugovora o zajmu novca sa zk izvatkom (l.s.37-39), potvrde ovršnosti istog (l.s.40), rješenja o izvedenom stanju koje se odnosi na k.č.br. 5477/1 k.o. Pakoštane (l.s.41,42), zahtjeva od 2. srpnja 2019. upućenog MVP radi oglašenja ništetnim rješenja (l.s.47,48), potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje… Ispostava Biograd n/M od 28. veljače 2019. (l.s.63), povijesnog prikaza zk.ul. 175 k.o. Pakoštane (l.s.74-78), ispisa s portala … (l.s.79,80), ugovora o doživotnom uzdržavanju (l.s.81-84), rješenja Ministarstva (dalje: MZOPU)od 4. travnja 2003. (l.s.86,87), rješenja OS u Biogradu n/m posl.br. Ovr-354/97 od 19. ožujka 1999. (l.s. 88,89), rješenja o utvrđenju porezne obveze za tuženika (l.s.111,112), rješenja o promjeni podataka u katastarskom operatu (l.s.113), rješenja OS u Biogradu n/m posl.br. Z-269/01, Ovr-106/01 (l.s.115), rješenja DGU, PUK Zadar, Ispostava Biograd n/M o određivanju kućnog broja (l.s.118), rješenja MZOPU od 26. travnja 2001. (l.s.119,123,120), članka u S. D. od 16. lipnja 2000. (l.s.121), te novinskog članka od 6. srpnja 2000. u neutvrđenom mediju (l.s.122), rješenja ovog suda posl.br. Ovr-860/2012-38 od 12. rujna 2014. (l.s.124), rješenja Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-3308/2014-2 od 30. ožujka 2015. (l.s.126-128), presude OS u Biogradu n/M posl.br. P-38/97 od 22. travnja 1997. (l.s.136), Odluke O. P. od 11. svibnja 2000. (l.s.137), Zaključak O. P. od 12. studenog 1996. (l.s.138), Rješenje Ureda za prostorno uređenje… Ispostava Biograd n/M od 17. veljače 1997 (l.s.139), rješenja Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove Ispostava Biograd n/M od 5. listopada 2018. (l.s.152), suglasnosti O. P. od 19. srpnja 2001. (l.s.153), izjave G. P. (l.s.154), uvidom u izvod iz katastarskog plana k.o. Pakoštane (l.s.23), fotografije (l.s.103-110), skicu premjeravanja (l.s.117), saslušan je svjedok I. P. (l.s.150), saslušane su stranke (l.s.179-187), te svjedoci T. J., M. S., B. G. (l.s. 201-206) i I. P. (l.s.213).

6.2. Tužitelji su još predložili, da se od nadležnog ministarstva pribave rješenja o uklanjanju objekata tužitelja i provede utvrđenja da se nekretnina danas nalazi unutar P. p. V. j., koji prijedlozi su odbijeni kao nevažni iz razloga kako se niže obrazlaže. Predložili su i saslušanje svjedoka V. J. od čega su odustali.

6.3. Tuženik je predložio saslušanje svjedokinja R. D. i S. G., od kojih je prijedloga odustao.

7. U pogledu vrijednosti predmeta spora koja je u tužbi označena u iznosu od 502.000,00 HRK, da bi ju tužitelj, kasnije, smanjio na 11.000,00 HRK, čemu se tuženik usprotivio, sud je rješenjem posl.br. P-442/2019-14, a nakon što su se stranke suglasno izjasnile da da k.č.br. 5477/1 koja odgovara k.č.br. 1756 stare izmjere k.o. Pakoštane predstavlja izgrađenu nekretninu kako stoji u izvatku iz zemljišne knjige (l.s. 17), vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 502.000,00 HRK, pozivom na odredbe čl. 40 st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08- ispr., 57/11, 148/11- proč.tekst., 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

8. Prigovor tuženika, kako tužitelji nemaju pravni interes za podnošenje tužbe, nije osnovan. Naime, tužitelji kao ugovorne strane Ugovora za kojeg se, točkom I tužbenog zahtjeva traži utvrditi ništetnost, po ocjeni suda imaju pravni interes za tako postavljen tužbeni zahtjev, jer bi prihvaćanje istog, moguće, bilo pretpostavka za prihvaćanje prvopostavljenog ili eventulanog tužbenog zahtjeva pod točkom II.

9. Neosnovanim sud smatra i prigovor presuđene stvari, u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskom sudom u Biogradu n/M pod posl. br. P-196/00. Naime, da bi se radilo o presuđenoj stvari treba postojati subjektivni i objektivni identitet. Subjektivni identitet postoji jer su stranke tog i ovog postupka iste, no nedostaje objektivni identitet. Ovo stoga jer u parnici posl.br. P-196/00 (l.s.20), ovdje tuženika i njegove supruge, kao tužitelja, protiv ovdje tužitelja, kao tuženika, tužbeni je zahtjev bio usmjeren na utvrđenje da su tužitelji uz znanje i suglasnost tuženika, na tuženikovu zemljištu k.č.br. 1756 koje se odnosi na k.č.br. 5477/1 nove izmjere k.o. Pakoštane izgradili obiteljsku kuću i pomoćne objekte, o čemu su stranke zaključile Ugovor o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa na nekretninama, uz dužnost tuženika trpjeti da tužitelji ishode suglasnost nadležnog ministarstva na sporni Ugovor i upis prava vlasništva, dok u ovom postupku tužitelji traže utvrđenje nišetnosti tog Ugovora, a tužitelj ad.1. još i utvrđenje da je stekao pravo vlasništva k.č.br.1756 k.o. Pakoštane stare izmjere, koja odgovora k.č.br. 5477/1 nove izmjere, odnosno eventualnim tužbenim zahtjevom da je stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva iste.

10. Nakon provedenog postupka, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan. 11. Točkom I Ugovora od 29. srpnja 1999. (l.s.6-11), sklopljenog između tužitelja, te tuženika i njegove supruge, stranke uređuju međusobne vlasničke, obvezno pravne i druge odnose, vezano za zajednička ulaganja nekretnina, novčanih sredstava i rada u cilju uređenja zemljišta i izgradnje objekata na zemljištu k.č.br. 1756 i k.č.br. 1758 stare izmjere, koje se odnose na dio k.č.br. 5477 nove izmjere, sve k.o. Pakoštane (točka I). Iz Ugovora u bitnom proizlazi da su ovdje tužitelji uložili zemljište, a tuženik i supruga 350.000 DM, u izgradnju objekata točka (II), te da tužitelji, tuženiku i njegovoj supruzi daju u vlasništvo naprijed navedene nekretnine koje će nakon parcelacije nositi oznaku k.č.br. 5477/1, da tužitelji priznaju kako su tuženik i supruga sagradili kao svoje vlasništvo kuću katnicu, jednu nedovršenu kuću, spremište za plin i agregate za struju, septičku jamu i mali kamin, te ih ovlašćuju na upis posjeda i prava vlasništva (toč. V). Predmetni ugovor sadrži XVI točaka, a istim je, pored ranije navedenog detaljno opisano što je u trenutku sklapanja ugovora izgrađeno na nekretninama koje su predmetom ugovora, uključivo i ogradne zidove, popločane puteve, betonske staze itd., precizira se u što su tuženik i supruga uložili 16.500 DM (točl III); ugovoreno je pravo služnosti u korist tuženika i supruge (toč. VIII i X), u korist tužitelja i supruge (toč. IX), te pravo prvokupa (toč. XI). Ugovor je sastavio odvjetnik B. G. iz B. n/M., čiji je štambilj otisnut na prvoj strani ugovora.

12.1. Iskaze tužitelja i njegove supruge (l.s.179-184) iz kojih proizlazi da tuženik i supruga nisu uložili sredstava kako je opisano u ugovoru i da svrha istog nije bilo stjecanje prava vlasništva tuženika i supruge, već spriječiti rušenje izgrađenih objekata, što sud ne prihvaća jer su neuvjerljivi, neživotni i protivni sadržaju Ugovora. Naime, ugovor je vrlo detaljan, pa je teško za vjerovati da nije odražavao stvarno stanje i pravu volju stranaka, a pored toga prijenos prava vlasništva nekretnine na drugu osobu, stranog državljanina, nije i ne može biti razlog koji će spriječiti rušenje nelegalno podignutog objekta. Na koncu iz iskaza tužitelja kako je dogovor bio da će tuženik i supruga koristiti kuću dok su živi, a nakon toga ostaviti njihovu sinu, jer ništa nisu uložili, jasno je da cilj bio prijenos odnosno stjecanje prava vlasništva tuženika, jer kako bi tuženik ''ostavio'' kuću njegovu sinu, ako nije vlasnik, a nije ni životno ni logično da tužitelji bez obzira na dugogodišnje prijateljske i kumske odnose s tuženikom i suprugom, izgrade kuću i daju im na korištenje do kraja života, da bi ju ovi ''ostavili' njihovu sinu. Osim toga njihovi su iskazi u svojoj ukupnosti nelogični i proturječni, pa tako primjerice, iz iskaza tužiteljice proizlazi da su pred početak gradnje dobili 300.000 DM odštete, a iz iskaza njezina supruga da su u izgradnju na spornoj čestici uložili 120.000 DM, pa nije jasno zbog čega bi im onda trebala pozajmica od tuženika u iznosu od 50.000 DM, što ni sama tužiteljica ad2. nije znala objasniti.

12.2. Nadalje, iskaz tužitelja protivan je iskazu tuženika (l.s.185-187), koji je rekao da su on i supruga željeli imati nekretninu što su rekli tužiteljima s kojima su, godinama prije, bili u prijateljskim i kumskim odnosima; tužitelj ad.1. rekao je da ima zemljište na jezeru da mogu na tom zemljištu graditi kuću. Iz iskaza proizlazi da su tužitelju davali novac a on se brinuo za materijal, radove, prehranu radnika, te da su se u kuću uselili 1998., a on tamo živi i danas. Svrha ugovora bila je stjecanje prava vlasništva, zajedno su išli kod odvjetnika G., opisali su mu stanje nekretnine i davali upute, a odvjetnik je formulirao odredbe.

12.3. Iskaz tuženika, u bitnom je suglasan i iskazu svjedoka B. G. (l.s.204-205) koji je sud, prihvatio kao uvjerljiv, tim više što svjedok nije zainteresiran za ishod postupka, a koji je rekao da su bračni parovi J. i L. došli k njemu radi sastavljanja ugovora o uređenju njihovih odnosa; da je to bio jedan od najsloženijih ugovora koje je radio; da su stranke više puta dolazile k njemu zajedno, radi priprema i dogovora, te s njima i prevoditeljica na njemački jezik, da je i sam u više navrata bio na spornoj nekretnini; te je u ugovor pretočio ono što su mu stranke iznosile, sugerirajući im neke stvari. Iskazao je da nije savjetovao tužitelje da nekretninu ''prebace'' na nekog drugog, da su potpisnici ugovora njemu došli s već izgrađenim prijateljskim i poslovnim odnosima te idejom, a od njega su tražili da to pravno uobliči. Rekao je i da je ugovor bio stvaran, njihova volja i želja, jer drukčije ne bi ni sastavljao, da je, osim ovog, sastavljao strankama i ugovor o zajmu s dinamikom vraćanja, te da u njegovu uredu među strankama nisu vršena nikakva plaćanja.

12.4.Svjedoci T. J., M. S. (l.s.202-204), u bitnom su iskazali da su radili na izgradnji objekata i da ih je plaćao tužitelj ad.1., što nije u suprotnosti s iskazom tuženika, a iskaz svjedoka P. sud ne prihvaća jer je svjedok neistinito iskazao da nije srodan s tužiteljem, da bi na pitanje punomoćnika tuženika jesu li njegova majka i tužiteljev otac sestra i brat odgovorio sa ''može se reći'', a potom na ponovno pitanje sa ''jesu'', pa je očito da ovaj svjedok nije pristupio radi iskazivanja istine.

13. Slijedom, iskaza tuženika i svjedoka G., te sadržaja samog ugovora, koji je, kako je ranije navedeno detaljan te uređuje stvarnopravne i obvezno pravne odnose stranaka (stjecanje vlasništva, služnosti, pravo prvokupa, ulaganje), sud utvrđuje da je Ugovor stranaka odražavao njihovu stvarnu volju, svrha kojeg je bila stjecanje prava vlasništva k.č.br. 1756 k.o. Pakoštane stare izmjere, dakle, ne radi o simuliranom ugovoru iz čl. 66 Zakona o obveznim odnosima, odnosima (Narodne novine, broj 53/91,73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO-91). Ovdje je za dodati, a vezano za tvrdnju da su tužitelji ugovor sklopili kako bi izbjegli uklanjanje objekta, da je iz rješenje nadležne inspekcijske uprave od 26. travnja 2001. (l.s.119) vidljivo da tuženiku i njegovoj supruzi, tek, gotovo dvije godine nakon sklapanja spornog ugovora, naloženo obustaviti daljnju gradnju na k.č.br. 1756, te u roku od 90 dana uskladiti izvedeno stanje s izdanom građevnom dozvolom.

14.1. U odnosu na navode da je Ugovor ništetan jer tuženik i supruga, kao strani državljani nisu mogli steći pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu, za reći je kako je odredbama čl. 356 st. 2 ZV propisano je da strane fizičke i pravne osobe mogu ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to da nadležni ministar. Prema odredbama čl. 357 st. 1. ZV ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost nadležnog ministra, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva, bez te je suglasnosti ništetan. Nadalje, prema odredbama čl. 358 st. 1. ZV strana osoba ne može biti vlasnikom nekretnine koja leži na području koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva, osim ako je zakonom što drugo određeno, a prema st. 2 istog čl., stranoj osobi koja je stekla pravo vlasništva na nekretnini prije nego što je područje na kojemu nekretnina leži proglašeno područjem iz stavka 1. ovoga članka, prestaje pravo vlasništva te nekretnine, a ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju.

14.2. Nadalje, čl. 2 Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, bro: 34/91, 71/91, 40/92, 26/93, 79/93, 90/93, 20/94, 37/94, 65/94, 21/95, 48/95, 19/98, 105/99, 66/01, dalje:ZPZ), istim se u smislu tog zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, povrtnjaci, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

15. Tuženiku i supruzi Rješenjem MVP od 19. siječnja 2001. (l.s.26,27), dana je suglasnost za stjecanje prava vlasništva nekretnine na području RH, oznake k.č.br. 1758 upisane u zk.ul. 1751, tj. k.č.br. 5477/1 nove izmjere, u naravi kuća, garaža i okućnica, ukupne površine 1027 m2, a bilješkom od 23. srpnja 2001. (l.s.28) ispravljena je oznaka čestice u k.č.br. 1756 dok je u preostalom dijelu opis nekretnine ostao isti. Pravo vlasništva za po ½ dijela upisali su rješenjem OS u Biogradu n/M posl.br. Z-269/01, Ovr-106/01 od 12. listopada 2001., (l.s.115), temeljem pravomoćne presude istog suda posl.br. P-196/00, Rješenja MVP od 19. siječnja 2001. i zaključka od 12. srpnja 2001., uz brisanje tog prava sa Ž. J.. Slijedom presude i rješenja MVP jasno je da k.č.br. 1756 k.o. Pakoštane u trenutku kad su je stekli tužitelj i supruga nije predstavljala poljoprivredno zemljište u smislu odredaba čl. 2 ZPZ.

16. Obzirom da su tuženik i supruga ishodili suglasnost nadležnog ministarstva na sporni ugovor o stjecanju k.č.br. 1756 k.o. Pakoštane, nisu od utjecaja navodi tužitelja kako je sporna nekretnina predstavljala poljoprivredno zemljište, odnosno nalazila se izvan građevinskog područja, kao ni da se nalazi u P. p. V. j., te da je rješenje kojim im je dana suglasnost nezakonito. Ovo stoga jer, suprotno shvaćanju tužitelja, sud nije ovlašten ispitivati zakonitost rješenja MVP, kao i postupak koji je prethodio njegovu donošenju, budući se radi upravnom aktu čija se zakonitost može ispitivati samo u upravnom postupku i koje je smatra zakonitim dok ne bude ukinuto u za to predviđenom postupku, što do dana nije. Slijedom navedenog tvrdnja tužitelja da je ugovor ništetan iz ovog razloga neosnovana je, radi čega nije bilo potrebno provoditi dokaze na okolnost u kojem se obuhvatu prostornog uređenja nalazi sporna nekretnina, kao i nalazi li se u na području P. p. V. j..

17. Tužitelji dalje navode i da je ugovor ništetan jer su u vrijeme sklapanja bili u stanju nužde budući im je prijetila opasnost od rušenja objekata. Međutim, po ocjeni ovog sud, pod stanjem nužde iz čl. 141 ZOO-91, ne može se podvesti mogućnost da tijela državne vlasti uklone objekte koji su nelegalno izgrađeni, svjesnim kršenjem zakona, koju gradnju je tužitelj ad.1. pokušao opravdati time da mu je zaposlenik općine rekao kako su veliki izgledi (90%) da mu neće srušiti. Ovo tim više jer se radi o gradnji većeg broja objekata (tužitelja i njihovih sinova), a ne obiteljskoj kući u kojoj su tužitelji živjeli s obitelji. Naime, tko se upusti u takav pothvat, protivan zakonu, mora biti svjestan rizika i spreman snositi posljedice rušenja te se ne može se pozivati na stanje nužde. Slijedom navedenog ne stoji tvrdnja tužitelja da bi ugovor iz ovog razloga bio ništetan, premda je ponavlja se, u postupku utvrđeno da je ugovor bio odraz stvarnog stanja i prave volje stranaka. Slijedom utvrđenja da tužitelji nisu bili u stanju nužde, nije bilo potrebno pribavljati od nadležnog ministarstva sve odluke kojima je tužitelju ad.1. naloženo uklanjati nelegalno izgrađenih objekata.

18. Budući je u postupku utvrđeno da ugovor nije simuliran, da nije sklopljen u stanju nužde tužitelja, kao i da su tuženik i supruga ishodili valjanu suglasnost (do danas nije osporena u upravnom postupku), za stjecanje prava vlasništva temeljem spornog Ugovora, te u zakonitom postupku upisali svoje vlasništvo, tužbeni je zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odbijen kao pod točkom I izreke.

19. Točkom II tužbenog zahtjeva tužitelj ad1. traži da sud utvrdi kako je stekao pravo vlasništva k.č.br. 1756 stare izmjere, koja odgovora k.č.br. 5477/1 nove izmjere, sve k.o. Pakoštane, uz dužnost tuženika trpjeti njegov upis, a eventualno postavljenim tužbenim zahtjevom da je stekao valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva.

20.1. Odredbama čl. 114 st.1. ZV propisano je da se vlasništvo može steći temeljem pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

20.2. Odredbama čl. 115. st 1 ZV propisano je da na temelju valjanog pravnog posla kojem je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja na način određen zakonom, a odredbama čl. 119 st. 1 da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasništva usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno. 21. Tužitelj ad.1. tužbeni zahtjev pod toč. II (prvopostavljeni i eventualni) temelji na tvrdnji da je prije uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika i njegove supruge, bio uknjižen vlasnikom temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s majkom (l.s.81-83), te tvrdnji da je Ugovor koji je sklopio s tuženikom i njegovom suprugom ništetan.

22. U postupku je utvrđeno da su tuženik i supruga, uz ispunjenje svih zakonskih pretpostavki, stekli i upisali pravo vlasništvo k.č.br. 1756 k.o. Pakoštane za po ½ dijela, da je tuženik nasljeđivanjem supruge (l.s. 18, upis 2.1.2.) stekao vlasništvo za cijelo, te da je sporni Ugovor valjan a ne ništetan. Slijedom navedenog, a kako tužitelj ad.1. ni ne tvrdi da je u odnosu na tuženika stekao pravo vlasništva k.č.br. 1756 k.o. Pakoštane, niti prilaže o tom kakve isprave (odluka suda ili pravni posao), to je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom II i to kako prvopostavljeni, tako i eventualni, jer to što je prije tuženika i supruge, temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio s majkom bio upisan vlasnikom, ne čini njegov zahtjev osnovanim, niti utječe na upis prava vlasništva tuženika u zemljišnoj knjizi.

23.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-ispr., 57/11, 148/11- proč.tekst., 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).

23.2. Tuženiku su kao, potrebni priznati slijedeći troškovi: 3x 502 boda za sastav odgovora na tužbu i sastav podnesaka od 20.03.2021. i 28.05.2021. (T.br. 8 st. 1 Tarife), 6x 502 boda za zastupanje na ročištima 19.10.2020., 01.04.2021., 08.06.2021., 15.10.2021., 31.03.2022., 21.04.2022. (T.br. 9 st. 1 Tarife), te 125,5 bodova za sastav podneska od 04.04.2022. (umjesto traženih 502 boda, jer se radi o podnesku iz T.br. 8 st. 5 Tarife). Navedeno zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV iznosi 58.043,75 HRK. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 04.04.2022. kojim odustaje od saslušanja svjedoka jer taj trošak ne pada na teret protivne strane, te trošak pristupa na ročište za objavu, jer punomoćnica tuženika nije pristupila na to ročište.

23.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao izreci presude.

Benkovac, 6. lipnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Ćurko Ventrić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka, putem ovog suda za Županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvj. I. G. Š., Z.

2. Odvj. J. S., B. n. M.