Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-1320/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. J. iz G., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. L., odvjetnica iz D., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica K. P., odvjetnica iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-749/2019-37 od 7. ožujka 2022. godine, dana 6. lipnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-749/2019-37 od 7. ožujka 2022. godine.

II Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Tuženiku P. B. Z. d.d. Z., Z. , OIB: …, nalaže se da tužitelju K. J. , G., OIB: …, isplati iznos od 43.795,30 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to: na iznos od 1,85 kn počam od 01. srpnja 2007. godine ,

na iznos od 8,28 kn počam od 01. kolovoza 2007. godine,

na iznos od 107,24 kn počam od 01. rujna 2007. godine,

na iznos od 89,88 kn počam od 01. listopada 2007. godine,

na iznos od 89,17 kn počam od 01. studenog 2007. godine,

na iznos od 96,87 kn počam od 01.prosinca 2007. godine,

na iznos od 87,66 kn počam od 01. siječnja 2008. godine,

na iznos od 111,64 kn počam od 01. veljače 2008. godine,

na iznos od 250,03 kn počam od 01. ožujka 2008. godine,

na iznos od 278,35 kn počam od 01. travnja 2008. godine,

na iznos od 227,06 kn počam od 01. svibnja 2008. godine,

na iznos od 214,38 kn počam od 01. lipnja 2008. godine,

na iznos od 228,81 kn počam od 01.srpnja 2008. godine,

na iznos od 194,91 kn počam od 01.kolovoza 2008. godine ,

na iznos od 194,91 kn počam od 01.rujna 2008. godine ,

na iznos od 212,03 kn počam od 01. listopada 2008.godine,

na iznos od 368,87 kn počam od 01.studenog 2008. godine,

na iznos od 259,94 kn počam od 01.prosinca 2008. godine ,

na iznos od 372,26 kn počam od 01.siječnja 2009. godine,

na iznos od 387,78 kn počam od 01. veljače 2009. godine,

na iznos od 393,53 kn počam od 01. ožujka 2009. godine,

na iznos od 367,48 kn počam od 01. travnja 2009. godine,

na iznos od 367,56 kn počam od 01. svibnja 2009. godine,

na iznos od 335,98 kn počam od 01. lipnja 2009. godine,

na iznos od 307,19 kn počam od 01. srpnja 2009. godine,

na iznos od 311,10 kn počam od 01. kolovoza 2009. godine ,

na iznos od 324,43 kn počam od 01. rujna 2009. godine,

na iznos od 320,63 kn počam od 01. listopada 2009. godine,

na iznos od 303,75 kn počam od 01.studenog 2009. godine,

na iznos od 329,10 kn počam od 01.prosinca 2009. godine,

na iznos od 347,01 kn počam od 01.siječnja 2010. godine,

na iznos od 377,14 kn počam od 01. veljače 2010. godine,

na iznos od 366,51 kn počam od 01. ožujka 2010. godine,

na iznos od 405,96 kn počam od 01. travnja 2010. godine,

na iznos od 394,58 kn počam od 01. svibnja 2010. godine ,

na iznos od 411,04 kn počam od 01. lipnja 2010. godine,

na iznos od 535,20 kn počam od 01. srpnja 2010. godine ,

na iznos od 505,88 kn počam od 01.kolovoza 2010. godine,

na iznos od 576,25 kn počam od 01.rujna 2010. godine ,

na iznos od 550,46 kn počam od 01. listopada 2010. godine,

na iznos od 498,49 kn počam od 01. studenog 2010. godine,

na iznos od 591,90 kn počam od 01. prosinca 2010. godine,

na iznos od 708,72 kn počam od 01. siječnja 2011. godine,

na iznos od 623,97 kn počam od 01. veljače 2011. godine,

na iznos od 651,29 kn počam od 01. ožujka 2011. godine,

na iznos od 608,23 kn počam od 01. travnja 2011. godine,

na iznos od 612,10 kn počam od 01. svibnja 2011. godine,

na iznos od 768,85 kn počam od 01. lipnja 2011. godine,

na iznos od 776,97 kn počam od 01. srpnja 2011. godine,

na iznos od 911,90 kn počam od 01.kolovoza 2011. godine,

na iznos od 766,21 kn počam od 01.listopada 2011. godine,

na iznos od 754,34 kn počam od 01. studenog 2011. godine,

na iznos od 745,02 kn počam od 01. prosinca 2011. godine,

na iznos od 774,51 kn počam od 01. siječnja 2012. godine,

na iznos od 805,66 kn počam od 01. veljače 2012. godine,

na iznos od 805,39 kn počam od 01. ožujka 2012. godine,

na iznos od 779,68 kn počam od 01. travnja 2012. godine,

na iznos od 788,09 kn počam od 01. svibnja 2012. godine,

na iznos od 795,77 kn počam od 01. lipnja 2012. godine,

na iznos od 775,86 kn počam od 01. srpnja 2012. godine,

na iznos od 778,58 kn počam od 01. kolovoza 2012. godine,

na iznos od 766,00 kn počam od 01. rujna 2012. godine,

na iznos od 738,69 kn počam od 01. listopada 2012. godine,

na iznos od 761,12 kn počam od 01. studenog 2012. godine,

na iznos od 772,12 kn počam od 01. prosinca 2012. godine,

na iznos od 764,06 kn počam od 01. siječnja 2013. godine,

na iznos od 706,08 kn počam od 01. veljače 2013. godine,

na iznos od 749,49 kn počam od 01. ožujka 2013. godine,

na iznos od 748,51 kn počam od 01. travnja 2013. godine,

na iznos od 725,58 kn počam od 01. svibnja 2013. godine,

na iznos od 670,25 kn počam od 01. lipnja 2013. godine,

na iznos od 665,29 kn počam od 01.srpnja 2013. godine,

na iznos od 674,38 kn počam od 01. kolovoza 2013. godine,

na iznos od 690,86 kn počam od 01. rujna 2013. godine ,

na iznos od 720,62 kn počam od 01. listopada 2013. godine,

na iznos od 699,56 kn počam od 01. studenog 2013. godine,

na iznos od 705,58 kn počam od 01.prosinca 2013. godine,

na iznos od 712,92 kn počam od 01. siječnja 2014. godine,

na iznos od 719,64 kn počam od 01. veljače 2014. godine,

na iznos od 729,64 kn počam od 01. ožujka 2014. godine,

na iznos od 722,17 kn počam od 01. travnja 2014. godine,

na iznos od 701,43 kn počam od 01. svibnja 2014.godine ,

na iznos od 873,95 kn počam od 17.srpnja 2014. godine, pa sve do isplate , u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. Z., OIB: …, da tužiteljici K. J. iz G., OIB: …, plati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 17.192,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe tuženika sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud, a pozivom na pravomoćne presude donesene u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu kao u izreci pobijane presude.

7. Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Revt- 2221/2018 od 3. rujna 2019. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.1. Dakle, imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su u pravomoćnim odlukama za zaštitu kolektivnih interesa utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

8.2. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

9. Kako će se ovaj sud u nastavku obrazloženja pozivati na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske nalazi se potrebnim naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 116. st.1. Ustava Republike Hrvatske) te da prema čl. 3. st. 1. Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

10. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica proglašenja dijela odredbi čl. 4. i čl. 6. Ugovora o kreditu ništetnim. Točno je i da naprijed citirane odredbe čl. 502. c st.1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da se utvrđenja iz presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. ne mogu odnositi na predmetni Ugovor o kreditu, jer je kredit otplaćen. Naime, činjenica da je ugovor o kreditu otplaćen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora. Ovo stoga, jer razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kad se radi o djelomičnoj ništetnosti nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora slijedom čega otplata kredita ni po čemu ne znači da tužitelj nema pravo tražiti isplatu na temelju ništetnih odredbi o kreditu. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

11. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

12. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

12.1. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 5,10% godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.

12.2. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 24. svibnja 2007. bio na snazi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi ZZP/07, koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

13. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008. povrijedio je

kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 24. svibnja 2007.., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

14. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu kao i otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na

ništetne.

dan plaćanja odnosno dio odredbi čl. 4. i čl. 6. Ugovora o kreditu

15. Nadalje, na žalbene navode valja reći da, a obzirom da je ugovor u cijelosti ispunjen, je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja a zbog čega se ništetnost ne bi mogla isticati, kao što su pravno neodlučne žalbene tvrdnje da kamatna stopa koju je jednostrano određivao tuženik nije bila veća od najviše dopuštene kamatne stope. Naime, gore navedenim presudama Vrhovnog suda RH nije dovedeno u pitanje pravo banaka da s fizičkim osobama ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, nego je u biti ništetan način na koji je dato pravo da istu mijenjaju.

16. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj na temelju ništetnih odredbi preplatio tuženiku ukupno iznos od 43.795,30 kn, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

18. Suprotno žalbenim navodima pravilno je ocijenjen neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora u postupku kolektivne zaštite potrošača. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., dakle tek nakon danom pravomoćnosti odluka u kolektivnom sporu, a to je bilo 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018. godine počinje teći zastara, a kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019. godine, to zastara nije nastupila.

19. Na daljnje žalbene navode valja reći da ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 112/12) člankom 5. iza čl. 11. dodan je čl. 11.a koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te je propisano što je sve vjerovnik dužan ukoliko su ugovorene promjenjive kamatne stope s tim da je čl. 16. propisano da taj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, osim odredbi čl. 5. i 7. tog zakona koji stupaju na snagu danom isteka 90 dana od dana objave tog zakona u Narodnim novinama, dakle 28. prosinca 2012. godine.

20. Međutim člankom 11.a st. 5. je propisano da na postojeće ugovore o kreditu odobrene prije stupanja na snagu tog zakona (a ovdje se radi o ugovoru iz 2006. godine) primjenjuje se odredba st. 5. toga članka po kojoj, ako usred promjene ugovorene promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope, vjerovnik je dužan potrošaču poslati obavijest o takvom povećanju 15 dana prije njegove provedbe te u roku od 3 mjeseca od primitka takve obavijesti, potrošač ima pravo na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita, i u tom slučaju vjerovnik nema pravo na naknadu štete zbog ranijeg povrata.

21. Dakle, iz ovih odredbi jasno proizlazi da u odnosu na ranije zaključene ugovore o kreditu prije stupanja na snagu ZID ZPK (NN 112/12) ako su ugovorene promjenjive kamatne stope koje treba povećati dana je mogućnost potrošaču na prijevremeno vraćanje kredita, dakle, ugovorena promjenjiva kamatna stopa ostaje ukoliko se stranke ne suglase s njom ili potrošač iskoristi svoje pravo da prijevremeno vrati kredit.

22. Tek ZID ZPK (Narodne novine broj 143/13), izravno je zakonom intervenirano u obvezne odnose zasnovane već na postojećim ugovorima s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom pa je tako čl. 4. izmijenjen čl. 11.a te iza njega dodan čl. 11.c kojim je propisana maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite.

23. I odluka o trošku je pravilna i zakonita sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

24. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

25. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 6. lipnja 2022. godine

Sudac:

Marijan Vugić, v.r.