Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 17 Gž-1641/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz B., B., R. S., zastupanog po punomoćniku A. Ž., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. & partneri d.o.o., Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, kao pravne sljednice S. F. R. J., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Stalna služba u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-908/2019-9 od 5. travnja 2022., dana 6. lipnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-908/2019-9 od 5. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja pozvana je Republika Hrvatska da preuzme postupak (točka I. izreke), te je određeno da se postupak nastavlja (točka II. izreke).
2. Protiv rješenja žalbu je podnijela Republika Hrvatska (dalje u tekstu rješenja žaliteljica) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti i prijedlog tužitelja za nastavkom postupka odbiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe žaliteljica.
5. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, posl. broj P-206/88 od 20. siječnja 2014. utvrđen prekid postupka jer je tuženica S. F. R. J. (dalje u tekstu rješenja SFRJ) prestala postojati,
- da je podneskom od 4. lipnja 2019. tužitelj predložio da se pozove Republiku Hrvatsku da preuzme prekinuti postupak i da se prekinuti postupak nastavi,
- da je Republika Hrvatska pravna sljednica bivše SFRJ.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 215. st. 1. ZPP pozvao žaliteljicu da preuzme postupak, te je odredio da se parnični postupak nastavlja.
8. Utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, koje žalbene razloge također u žalbi ističe žaliteljica.
9. Žaliteljica žalbenim navodima pobija rješenje suda prvog stupnja ističući da prvostupanjski sud nije poduzeo niti jednu radnju radi utvrđivanja uzajamnosti i utvrđenja da li se Republika Hrvatska nalazi u najbližoj vezi sa nastalom štetom koje pretpostavke, prema pravnom shvaćanju žaliteljice, a sukladno odredbi čl. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ, za koju je odgovarala bivša SFRJ ("Narodne novine", br. 117/03 - dalje: Zakon o odgovornosti), trebaju biti ispunjene da bi se postupak mogao nastaviti s Republikom Hrvatskom kao tuženicom.
10. Međutim, takvi žalbeni navodi žaliteljice su neosnovani. Naime, odredbom čl. 215. st. 1. ZPP propisano je da će se postupak koji je prekinut iz razloga navedenog u čl. 212. toč. 4. zakona nastaviti kad pravni sljednik pravne osobe preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini. U konkretnom slučaju, predmetni parnični postupak je prekinut iz razloga što je raspadom SFRJ dotadašnja tuženica SFRJ prestala postojati. Slijedom toga, da bi se postupak mogao nastaviti bilo je potrebno, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZPP, kao jedinu pravno relevantnu činjenicu utvrditi da li je Republika Hrvatska, u odnosu na koju tužitelj predlaže nastaviti prekinuti postupak, pravni sljednik bivše SFRJ.
11. Republika Hrvatska je nedvojbeno i notorno jedna od pravnih sljednica bivše SFRJ, što uostalom proizlazi i iz čl. 1. Zakona o odgovornosti, tako da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 215. st. 1. ZPP kada je žaliteljicu kao pravnog sljednika bivše SFRJ pozvao da preuzme parnični postupak i kada je odredio nastavak istog.
12. U odnosu na primjenu Zakona o odgovornosti na koji žaliteljica ukazuje u žalbi potrebno je navesti da isti po svojem karakteru primarno predstavlja materijalnopravni, a ne procesnopravni propis jer se istim primarno propisuju pretpostavke pod kojima Republika Hrvatska odgovara za štetu koja je nastala u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ. Dakle, pitanje uzajamnosti i pitanje najbliže veze nisu pitanja koja su pravno relevantna za određivanje nastavka postupka koji je bio prekinut zbog toga što je dotadašnja tuženica SFRJ zbog raspada prestala postojati. Navedena pitanja predstavljaju pretpostavke koje, uz druge opće i posebne pretpostavke odgovornosti za štetu, moraju biti ispunjene kako bi Republika Hrvatska odgovarala za štetu koja je nastala za vrijeme postojanja bivše SFRJ i za koju je odgovarala bivša SFRJ. Dakle, postojanje uzajamnosti i postojanje najbliže veze, je pretpostavka osnovanosti tužiteljeva tužbenog zahtjeva, dakle, pitanje merituma, a ne pretpostavka koja mora biti ispunjena kako bi se odredio nastavak postupka s Republikom Hrvatskom kao tuženicom.
13. Žaliteljica u žalbi ukazuje i da je presudom posl. broj P-206/88-58 od 1. ožujka 1995. međupresuda od 27. veljače 1991. stavljena izvan snage, te da je tužba odbačena i sve provedene radnje ukinute. Međutim, navedena okolnost prema ocjeni ovog suda ne znači da se prekinuti postupak ne može nastaviti, a značenje i pravne posljedice navedene presude od 1. ožujka 1995. mora razmotriti sud prvog stupnja u nastavku postupka imajući u vidu da je rješenjem od 15. siječnja 2008. (list 117 spisa-poleđina) presuda od 1. ožujka 1995. stavljena izvan snage pri čemu je utvrđeno da je međupresuda od 27. veljače 1991. pravomoćna s 29. prosincem 2007. Pritom je potrebno i navesti i da je žaliteljica 17. travnja 2013. (list 149-151 spisa), podnijela i žalbu protiv međupresude posl. broj P-206/88 od 21. veljače 1991., iako je sud prvog stupnja, kako je ranije navedeno, utvrdio pravomoćnost međupresude s 29. prosincem 2007., pa će stoga sud prvog stupnja u nastavku postupka zatražiti izjašnjenje od žaliteljice predlaže li da se potvrda o pravomoćnosti ukine odnosno da li su ispunjene pretpostavke da se potvrda o pravomoćnosti međupresude posl. broj P-206/88 od 1. ožujka 1995. ukine po službenoj dužnosti.
14. Žaliteljica u žalbi navodi i da se sud prvog stupnja nije očitovao na okolnost da je tužitelj ostvarivao invalidninu u S. R. B. i H., kao i na izjavu tužitelja danu na zapisnik od 13. prosinca 2007. da mu je međupresuda od 27. veljače 1991. potrebna kako bi mogao nastaviti postupak protiv R. S. u B.. Međutim, navedene okolnosti također nisu pravno relevantne za odlučivanje o nastavku postupka, jer je za određivanje nastavka postupka jedino pravno relevantno da li je Republika Hrvatska pravni sljednik bivše SFRJ, što nedvojbeno je. Okolnost primanja invalidnine u B. i H. može biti relevantna za odlučivanje o meritumu, dok okolnost eventualnog vođenja identičnog parničnog postupka pred sudom R. S. može biti relevantno kod rješavanja prigovora presuđene stvari koji prigovor sadržajno ističe žaliteljica na što je sud prvog stupnja dužan paziti i po službenoj dužnosti.
15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
U Zagrebu, 6. lipnja 2022.
Sudac:
Robert Jambor, v.r.
