Poslovni broj: Gž-2610/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice GDŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Darjanu Tarabariću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Lesnina h d.o.o., Zagreb, OIB: 36998794856, Slavonska avenija 106, zastupanog po punomoćniku Boži Kuntiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-102/18 od 6. ožujka 2020., 6. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-102/18 od 6. ožujka 2020, u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice, preinačava se prvostupanjska presuda u preostalom odbijajućem dijelu točke I. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Lesnina h d.o.o. da isplati tužiteljici GDŽ daljnji iznos od 1.500,00 kn (slovima: tisućupetstokuna) sa zateznim kamatama od 29. rujna 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2017. do isplate, dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.500,00 kn i iznos od 5.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen. Točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP), sadržajno pobijajući odbijajući dio presude i odluku o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presudenije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.500,00 kn s osnove sniženja kupoprodajne cijene zbog materijalnih nedostataka na kupljenoj stvari te iznosa od 5.000,00 kn s osnove naknade neimovinske štete.

7. U ovoj fazi postupka nije sporna odgovornost tuženika za materijalne nedostatke stvari – kupljenog ormara, niti pravo tužiteljice na sniženje kupoprodajne cijene sukladno čl. 410. st. 1. i 2. u vezi s čl. 420. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/1.1, 78/15. i 29/18., dalje: ZOO). Sporna je visina snižene cijene te osnovanost i visina zahtjeva tužiteljice za naknadu neimovinske štete.

8. U odnosu na sniženje kupoprodajne cijene, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužiteljici isporučen ormar sa nedostacima koji se sastoje u nemogućnosti otvaranja središnjeg lifta ormara i zapinjanju bočnih liftova prilikom otvaranja te nižoj visini ormara od ugovorene zbog čega ispručeni ormar ne predstavlja naručeni ugradbeni, već samostojeći ormar.

9. Imajući u vidu prethodno utvrđene nedostatke, prvostupanjski sud primjenom čl. 223. st.1. ZPP-a, na temelju slobodne ocijene zaključuje da umanjenje vrijednosti ormara iznosi 3.000,00 kn.

10. Stoga, prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev za sniženje kuporodajne cijene i obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužiteljici, sa pripadajućim zateznim kamatama od dana izvršene reklamacije do isplate, dok u preostalom dijelu za iznos od 1.500,00 kn odbija tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

11. U odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da komunikacija tuženika prema tužiteljici vezano za izvršenu reklamaciju kupljenog ormara ne sadrži nepristojnosti, uvrede, omalovažavanje niti ponižavanje tužiteljice pa zaključuje da postupanje tuženika ne predstavljaju štetnu radnju koja je kod tužiteljice mogla izazvati povredu prava osobnosti jer nije došlo do povrede tužiteljičinog ugleda, časti, dostojanstva, imena, privatnosti osobnog i obiteljskog života, slobode ili nekog drugog zaštićenog prava iz čl. 19. st. 2. ZOO-a. Stoga, odbija tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u cijelosti.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 4. ZPP-a pa cijeneći djelomičan uspjeh stranaka u sporu u približno jednakim djelovima, odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

13. Pogrešno je prvostupanjski sud primjenio materijalno pravo iz čl. 420. ZOO-a prilikom odlučivanja o visini sniženja cijene, kako se to osnovano žalbom poziva tužiteljica.

14. Odredbom čl. 420. ZOO-a propisano je da se cijena snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora.

15. Imajući u vidu utvrđene nedostatke predmetnog ormara u vidu potpune nemogućnosti spuštanja središnjeg lifta i otežanog spuštanja dva bočna lifta, kao i nižoj visini ormara zbog koje je odvojen od stropa i stoga ne predstavlja naručeni ugradbeni ormar, već samostojeći, prema ocijeni ovog suda predmetni ormar u dijelu u kojem je zahvaćen nedostacima nije u potpunosti funkcionalan odnosno djelomično je drugačijeg izgleda u odnosu na naručeni, s time da prema ocijeni ovog suda vrijednost nedostataka iznosi najmanje 25% vrijednosti naručenog ormara pa imajući u vidu vrijednost ormara bez nedostataka u vrijeme kupnje u nespornom iznosu od ukupno 21.943,69 kn, vrijednost ormara s nedostacima iznosi 16.457,76 kn. Stoga, tužiteljici na temelju čl. 420. ZOO-a pripada pravo na sniženje cijene u visini razlike od 5.485,93 kn pa kako tužiteljjica tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 4.500,00 kn, to se suprotno stavu prvostupanjskog suda, njezin zahtjev ukazuje u cijelosti osnovanim.

16. Vezano za naknadu neimovinske štete, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primjenio materijalno pravo kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

17. Naime, činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva, ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilna i na zakonu osnovana. To iz razloga jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilno zaključio da postupanje tuženika prema tužiteljici nije bilo uvredljivo, omalovažavajuće ili ponižavajuće pa da tužiteljici nije povrijeđeno pravo osobnosti iz čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a, slijedom čega je pravilno odbio zahtjev za naknadu neimovinske štete u cijelosti.

18. Žabeni navodi kojima tužiteljica osporava takav zaključak prvostupanjskog suda ističući da je sud pogrešno cijenio njezin zahtjev za naknadu neimovinske štete isključivo cijeneći korespondenciju između tužiteljice i tuženika, a ne i činjenicu nemogućnosti korištenja ormara što da je bilo od utjecaja na njezino fizičko i psihičko stanje, čime da je došlo do povrede njezina prava osobnosti, nisu osnovani. To iz razloga jer je tužiteljica zahtjev za naknadu neimovinske štete prema navodima tužbe i vlastitom iskazu činjenično utemeljila na uvredljivom i ponižavajućem postupanju tuženika, dok se tek u žalbi pozvala na nemogućnost korištenja dijelova ormara pa se radi o novoj činjenici koja se sukladno čl. 352. st.1. ZPP-a ne može s uspjehom iznositi u žalbi.

19. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju čl.368. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvsotupanjsku presudu u odbijajućem dijelu točke I. izreke za iznos od 5.0000,00 kn, kao u točki I. izreke ove presude, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice pozivom na čl. 373. ZPP- pobijanu presudu u preostalom odbijajućem dijelu točke I. izreke preinačiti, kao u točki II. izreke ove presude.

20. Budući da su stranke, s obzirom na ishod žalbenog postupka, podjednako uspjele u sporu, to je primjenom čl. 154. st. 4. u vezi s č. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, kako je to odlučio i provstupanjski sud, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

21. Prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu točke I. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmjenjena.

U Rijeci 6. lipnja 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković