REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-1914/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja JAHOVIĆ PLUS d.o.o., Crna Gora, Bar, Rena 38, OIB 88235460382, kojeg zastupa punomoćnik Silvije Čipčić-Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBTRANS d.o.o., Zagreb, Josipa Lončara 1/I, OIB 18250638100, kojeg zastupa punomoćnik Igor Grubišić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 25.700,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2000/19 od 11. ožujka 2021., 6. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2000/19 od 11. ožujka 2021. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2000/19 od 11. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2000/19 od 11. ožujka 2021. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 25.700,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.825,00 kn (točka II. izreke presude), te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbe čl. 849. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08; dalje: ZOO), jer je nakon provedenog postupka ocijenio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o otpremi, da je tužitelj izvršio ugovornu obvezu - sklopio je ugovore o prijevozu po nalogu tuženika, dok tuženik nije izvršio svoju obvezu plaćanja naknade.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga. U bitnom je naveo kako u spisu ne postoji ni jedan dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi da se radi o ugovoru o otpremi u ovome slučaju. U spisu se nalaze dokazi o postojanju ugovora o prijevozu između tuženika i drugih pravnih osoba koji su u međunarodnim tovarnim listovima naznačeni kao prijevoznici. Nadalje, na međunarodnom tovarnom listu koji je priložen uz račun od 3. siječnja 2019. kao pošiljatelj je naznačena pravna osoba različita od tuženika Zagrebtrans d.o.o., Dega Ne Kosovo, zbog čega je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Također, tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i u odnosu na račun od 12. studenog 2018. jer je i u njemu kao pošiljatelj naznačena pravna osoba različita od tuženika. Nadalje, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, te proturječi sama sebi i razlozima presude. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 849. ZOO-a. Tužitelj nije dostavio u spis ugovore o prijevozu koje je u svoje ime, a za račun tuženika sklopio s pojedinim prijevoznicima, tako da se ne radi o ugovoru o otpremi sklopljenom između tužitelja i tuženika jer ni na jednom od tovarnih listova tužitelj nije označen kao pošiljatelj ni kao prijevoznik stvari koja je predmet prijevoza. Glede parničnih troškova, prvostupanjski sud je pogrešno dosudio tužitelju dva puta iznos od 2.350,00 kn na ime sudske pristojbe. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. S obzirom na to da tuženik nema pravnog interesa žaliti se protiv točke III. izreke pobijane presude kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn, njegova je žalba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena (čl. 366. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a).

8. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni one na koje ukazuje žalitelj.

9. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama iz kojih jasno proizlazi na temelju kojih provedenih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio relevantne činjenice na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Svi razlozi presude su u suglasnosti sa sadržajem isprava u spisu i sadržajem zapisnika.

10. U konkretnom slučaju tužitelj je pravna osoba koja ima sjedište u Crnoj Gori, dok je tuženik trgovačko društvo sa sjedištem u Hrvatskoj, pa radi se o sporu s međunarodnim elementom. Na ročištu održanom 27. siječnja 2021. stranke su se suglasile da se na predmetni spor primjenjuje hrvatsko materijalno pravo.

11. Predmet ovog parničnog postupka je isplata iznosa od 25.700,00 EUR na ime izvršenih usluga – ugovaranja prijevoza određene robe tuženiku prema računima: 003-59/12.11.2018., 003-60/12.11.2018., 003-65/06.12.2018., 003- 62/12.11.2018., 003-001/03.01.20919.

12. Činjeničnim navodima tužbe, ali i tijekom postupka tužitelj je istaknuo da je bio u višegodišnjem poslovnom odnosu s tuženikom u kojem je sukladno nalogu tuženika ugovarao prijevoz određene robe tuženiku; ugovor su ispunjavale treće osobe koje je tužitelj angažirao da izvrše ugovor o prijevozu. Tužitelj tvrdi da je bio samo posrednik u sklapanju ugovora o prijevozu te je tuženiku ispostavljao račune za posredničke usluge. S obzirom na to da tuženik nije podmirio sve račune, to tužitelj u ovom parničnom postupku potražuje iznos od 27.500,00 EUR na ime tih neplaćenih računa. Tužitelj je u prilog svojih tvrdnji dostavio u spis račune, dopis – poziv na plaćanje, odgovor tuženika na poziv za plaćanje, uputu za plaćanje, međunarodne tovarne listove.

13. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj bio posrednik oko ugovaranja usluge prijevoza s društvom Sea Log d.o.o. za vrijeme kojeg prijevoza je došlo do iskliznuća tuženikovih utega s prikolice te je na utezima došlo do oštećenja u visini 36.361,60 EUR. Stoga je dao uputu društvu Sea Log d.o.o. da plati iznos od 25.700,00 EUR tužitelju. Tuženik je u prilogu odgovora na tužbu dostavio „uputu za plaćanje“ od 14. lipnja 2019. (list 52. spisa).

14. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka ocijenio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o otpremi u smislu odredbe čl. 849. ZOO-a, te da iz izvedenih dokaza proizlazi osnova i visina utuženog potraživanja.

15. Prema odredbi čl. 849. st. 1. ZOO-a ugovorom o otpremi obvezuje se otpremnik radi prijevoza stvari sklopiti, u svoje ime a za račun nalogodavca, ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prijevoza te obaviti ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu naknadu.

16. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o otpremi u kojem je tuženik kao nalogodavac naručivao od tužitelja uslugu prijevoza robe na određenim relacijama pri čemu je tužitelj po tuženikovom nalogu angažirao treće osobe da izvrše prijevoz robe. Da su stranke bile u takvom poslovnom odnosu potvrdio je i sam tuženik u odgovoru na tužbu kada je istaknuo da je „tužitelj bio posrednik oko ugovaranja usluge prijevoza s društvom Sea Log d.o.o.“

17. Nadalje, iz upute za plaćanje od 14. lipnja 2019., a koju su u spis dostavile obje stranke, proizlazi da je tuženik pozvao društvo Sea Log d.o.o. da uplati njegovom vjerovniku (ovdje tužitelju) iznos od 25.700,00 EUR. Iz dopisa tuženika (list 6. spisa) u kojem se tuženik očitovao tužitelju na poziv na plaćanje proizlazi da tuženik obavještava tužitelja kako je dao uputu društvu Sea Log d.o.o. da mu uplati iznos od 25.700,00 EUR. Slijedom navedenog, uzevši u obzir tuženikove tvrdnje iznesene u odgovoru na tužbu i povezujući ih s dostavljenom dokumentacijom proizlazi kao nesporno da je tužitelj kao otpremnik sklopio u svoje ime, a za račun tuženika ugovore o prijevozu prema nalogu tuženika, dok tuženik nije za to platio ugovorenu naknadu. Da je tužitelj izvršio svoje obveze iz sklopljenog ugovora ne spori ni sam tuženik. Tuženik je na ročištu održanom 27. siječnja 2021. istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije u pogledu dva računa te osporio poslovni odnos. Prema odredbi čl. 221. st. 2. ZPP-a sud će uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica. U konkretnom slučaju tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da je pozvao svojeg dužnika društvo Sea log d.o.o. na plaćanje dugovanog iznosa (iznosa od 25.700,00 EUR) tužitelju (dakle, nije osporio tužiteljevo potraživanje), da bi na ročištu održanom 27. siječnja 2021. osporio dva računa i sam poslovni odnos s tužiteljem. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi, sukladno citiranoj odredbi čl. 221. st. 2. ZPP-a da je tuženik takvim osporavanjem poslovnog odnosa kao i dva računa, a posljedično tome i pasivnu legitimaciju, samo paušalno osporio poslovni odnos i utuženo potraživanje. Jednako tako, žalbenim navodima tuženik ponavlja navode iznesene tijekom postupka, pa se stoga takvi žalbeni navodi ukazuju u cijelosti neosnovanim.

18. Slijedom svega navedenog, i ovaj sud nalazi da je tužitelj izvršio obveze iz ugovora o otpremi, odnosno ugovorio u svoje ime, a za račun tuženika prijevoz tuženikovih stvari, a da tuženik nije izvršio svoju obvezu isplate naknade u utuženom iznosu.

19. Odluka o trošku je pravilno donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženikovi žalbeni navod kojim ističe da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio tužitelju dva puta iznos od 2.350,00 kn na ime sudske pristojbe je neosnovan. Naime, tuženiku je dosuđen iznos od 2.350,00 kn na ime sudske pristojbe na tužbu, te iznos od 2.350,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu. Iako je prvostupanjski sud pri tome (dva puta) naveo da je riječ o sudskoj pristojbi na presudu, vidljivo je da se radi o očitoj pogrešci u pisanju koju prvostupanjski sud može ispraviti u svako doba sukladno odredbi čl. 342. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena točkama I. i II. izreke.

Zagreb, 6. lipnja 2022.

Sutkinja

Kamelija Parać

Broj zapisa: eb308-a8d4c

Kontrolni broj: 068fe-24e03-05fb6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KAMELIJA PARAĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.