REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-1384/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. L.K., zbog prekršaja iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 18. kolovoza 2020., broj 28 Pp J-4749/2018, u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. L.K., a po služenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda na način da se, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. L.K. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

da bi:

dana 22. lipnja 2019. u Karlovcu u 16,50 sati, u xx, izvršenom pretragom doma i drugih prostora temeljem naloga Županijskog suda u Karlovcu broj: Kir.T- 201/2019-2 posjedovao zračnu pušku nepoznate marke i bez tvorničkog broja te plinski pištolj marke Browing, model GP DA 9. tvorničkog broja C8476961 i tri komada pripadajućeg streljiva koje kao oružje C kategorije u propisanom roku od 8 dana od dana nabave nije prijavio nadležnom tijelu,

dakle, postupao suprotno odredbi čl. 27. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana

- pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

II. Uslijed gornje odluke, žalba okr. L.K. je bespredmetna.

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

r i j e š i o  j e

IV. Uslijed odluke pod I., ukida se mjera oduzimanja oružja te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu radi odlučivanja sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 18. kolovoza 2020., broj 28 Pp J- 4749/2018, proglašen je krivim okr. L.K. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 200,00 kuna.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 70. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, od okrivljenika je oduzet zračni pištolj – revolver marke „Crosman 357-177“ Pellet gun, calibar 4x5 mm, oduzet potvrdom o privremenom oduzimanu predmeta broj 1098662 od 25. studenog 2018.

2. Protiv navedene presude, okrivljenik je osobno podnio žalbu zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se ista prihvati.

3. Žalba je bespredmetna.

U odnosu na presudu.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak po propisu nije prekršaj.

5. Prije analize zakonskih odredaba potrebno je istaknuti slijedeće: zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

6. Odredbom čl. 27. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, koja se sankcionira odredbom čl. 72. st. 1. t. 7. istog Zakona, a za koji prekršaj je okrivljenik proglašen krivim, propisano je: „Osobe iz stavka 1. ovog članka koje nabave oružje kategorije C dužne su ga prijaviti nadležnom tijelu u roku od osam dana od dana nabave“. Dakle, citiranom zakonskom odredbom se sankcionira fizička osoba iz st. 1. tog članka koja, u roku od osam dana od dana nabave oružja C kategorije, to oružje ne prijavi nadležnom tijelu.

7. To znači da je, za prekršaj koji je predmet ovog postupka, točan dan kad je okrivljenik nabavio predmetno oružje, a od kojeg dana počinje teći zakonski rok od osam dana, konstitutivni element bića tog djela koji nužno mora biti naveden u činjeničnom opisu prekršaja i bez kojeg opisano djelo nije prekršaj. Naime, predmetni prekršaj je počinjen tek istekom roka od osam dana, dakle deveti dan nakon što je okrivljenik nabavio oružje. Bez naznake točnog datuma kada je okrivljenik nabavio oružje, nije vidljivo do kada je trajala njegova zakonska obveza prijave promjene pa, prema tome, nije vidljivo ni je li počinio prekršaj. Slijedom navedenog, jasno je i nedvojbeno da je činjenica početka roka konstitutivno obilježje inkriminiranog prekršaja i mora biti jasno vidljiva iz činjeničnog opisa djela za koji se okrivljenik proglašava krivim.

8. Međutim, u činjeničnom opisu djela, kako je on naznačen u izreci pobijane prvostupanjske presude, a tako je i u optužbi, nije naznačen točan datum kada je okr. L.K. nabavio predmetno oružje, nego je navedeno da okrivljenik „nije prijavio nadležnom tijelu u roku od 8 dana od dana nabave“. Takav opis sadrži, u biti, samo zakonski opis djela, a ne i konkretno obilježje prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim. Iz navedenog razloga, djelo za koje je okr. L.K. proglašen krivim nije prekršaj.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U odnosu na rješenje.

10. S obzirom da je donesena presuda kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, a odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta, kako to proizlazi iz izreke i obrazloženja pobijane presude, temelji se na činjenici da je okrivljenik proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja koji mu je stavljen na teret te na činjenici da je odredbama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za inkriminirani prekršaj, propisano obligatorno oduzimanje predmeta, to je, po stanovištu ovog suda, prvostupanjsku odluku u tom dijelu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu radi odlučivanja i donošenja posebnog rješenja sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona i čl. 556. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.).

11. Prvostupanjski sud će utvrditi sve bitne okolnosti za eventualno oduzimanje predmeta prekršaja, a za koju odluku će dati jasno i konkretno obrazloženje i to nakon što utvrdi sve okolnosti o kojima ovisi eventualna primjena predmetne zaštitne mjere. Pritom treba istaknuti da su navedene okolnosti odnose na osobne prilike i sklonosti okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti - npr. često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu, pravomoćna prekršajna ili kaznena kažnjavanost, odnosno vođenje prekršajnog ili kaznenog postupka za djela koja su u neposrednoj ili posrednoj vezi sa streljivom te tome slično.

12. Osim toga, potrebno je istaknuti da recentna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je io hrvatskog pravnog poretka i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u d

svom postupanju.

13. Radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (

(zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim presudama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.

14. Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito. Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

15. Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno navedenih presuda ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. ESLJP je u navedenim presudama smatrao da miješanje u pravo vlasništva, da bi bilo razmjerno, treba odgovarati ozbiljnosti povrede, a sankcija težini djela za čije kažnjavanje je predviđena.

16. Ovakvo stajalište ESLJP izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018., donesenoj u povodu ustavne tužbe u kojoj podnositelj navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem mjere oduzimanja oružja, kao posljedice sudske odluke kojom ga se proglašava krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 3. Zakona o oružju.

17. S obzirom na sve gore navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da u ovom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okr. L.K. razmatra u svjetlu standarda postavljenih navedenim odlukama ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu čl. 50. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. st. 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.

18. Slijedom navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. lipnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.