REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 22 Povrv-82/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja E. M. d.o.o., OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika H. G., OIB: … iz P., povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 3. svibnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja G. D., odvjetničke vježbenice u uredu D. M., odvjetnika iz P. i nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, 6. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. V. iz P., poslovni broj Ovrv-636/2021 od 4. svibnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku H. G., OIB: … iz P., da tužitelju E. M. d.o.o., OIB: … iz Z., plati iznos od 9.229,21 kn (devettisuća dvjestodvadesetdevet kuna i dvadesetjednu lipu) sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 4.092,30 kn (četiritisuće devedesetdvije kune I trideset lipa) teče od 25. ožujka 2021. do konačne isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku H. G., OIB: … iz P., da tužitelju E. M. d.o.o., OIB: … iz Z., nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.695,00 kn (dvije tisuće šestodevedesetpet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude (6. lipnja 2022.) do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, kao ovrhovoditelj je podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku M. V. iz P., protiv tuženika radi naplate potraživanja u iznosu od 9.229,21 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Javni bilježnik je prihvatio prijedlog ovrhovoditelja te je izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-636/2021 dana 4. svibnja 2021. kojim je ovršeniku naloženo plaćanje predmetne tražbine, zakonske zatezne kamate kao i nastalih troškova postupka u iznosu od 912,50 kuna.

2. Protiv naprijed citiranog rješenja o ovrsi ovdje tuženik, kao ovršenik je podnio pravovremeno prigovor 24. svibnja 2021. pobijajući u cijelosti rješenje o ovrsi, navodeći kako osporava izvod otvorenih stavki dužnika koji je uz ovršni prijedlog dostavio ovrhovoditelj budući da se u istom ne navodi stvarno vrijeme nastanka dugovanja. Tuženik smatra kako se iz zatezne kamate koja je navedena u rješenju, lako da izračunati da je dugovanje znatno starije od datuma na kartici te se stoga poziva na institut zastare predmetnog dugovanja. Tuženik nadalje ističe kako se S. banka d.d. kod koje je nastalo dugovanje naplatila putem FINE u nekoliko navrata, a što nije vidljivo u izvodu otvorenih stavki koje je ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog. Slijedom svega navedenog smatra da rješenje o ovrsi valja staviti izvan snage.

3. Podneskom od 7. ožujka 2022. tužitelj se očitovao na navode tuženika ističući kako je temeljem Ugovora o cesiji sa društvom S. g. – S. b. d.d. (sada O. b. d.d.) od dana 24. siječnja 2018. postao vlasnik predmetnog potraživanja. Tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženi imao prema starom vjerovniku S. g. – S. b. d.d. (sada O. b. d.d.) temeljem Ugovora o tekućem računu broj … sklopljenog dana 28. siječnja 2013., a koje je kasnije tužitelj otkupio temeljem ranije navedenog Ugovora o cesiji. Tužitelj je otkupio dugovanje tuženog dana 24. siječnja 2018. u iznosu od 15.851,27 kn od kojeg iznosa na glavnicu otpada 11.677,37 kn, na ime naknade iznos od 975,12 kn te na ime zakonske zatezne kamate iznos od 3.198,78 kn.

3.1. Tuženik je u međuvremenu vršio uplate u korist tužitelja u ukupnom iznosu od 7.585,07 kn u svrhu podmirenja predmetnog dugovanja, tako da preostalo dugovanje na dan podnošenja ovršnog prijedloga iznosi na ime glavnice 4.092,30 kn, na ime naknade 975,12 kn te na ime zakonske zatezne kamate obračunate do 24. ožujka 2021. godine 4.161,79 kn, odnosno ukupno iznos od 9.229,21 kn, što čini glavni zahtjev tužitelja.

3.2. U odnosu na prigovor tuženog kojim isti ne spori predmetno dugovanje no ističe prigovor zastare, tužitelj navodi kako je tuženik svojim uplatama priznao dugovanje te prekinuo zastarni rok, sve kako je vidljivo iz Analitičke kartice koju tužitelj prilaže. Nadalje, tužitelj ističe kako nije točan navod tuženog da bi predmetno dugovanje bilo naplaćenom putem FINE, a s obzirom na priloženu dokumentaciju, dok tuženik svoje navode ničim ne dokazuje.

4. Javni bilježnik je po dostavi prigovora proslijedio predmet ovome sudu, na daljnji postupak, a to sukladno odredbama iz članka 282. i članka 287. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 - dalje OZ). Rješenjem ovog suda poslovni broj 22 Povrv-82/2021-4 od 14. veljače 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, a to temeljem odredbe iz članka 58. stavak 2. OZ, te je ujedno i određen nastavak postupka po pravilima parničnog postupka kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka dužnika na dan 26. ožujka 2021., Ugovor o cesiji br. S047/2017 od 22. siječnja 2018., Ugovor o otvaranju tekućeg računa od 28. siječnja 2013., karticu prometa na dan 24. veljače 2022.

6. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je naznačen u prijedlogu za ovrhu u cijelosti osnovan.

6.1. Iz provedenih dokaza je kao nesporno utvrđeno slijedeće:

- da je tuženik sa S. g. – S. b. d.d. (sada O. b. d.d.) sklopio Ugovor o tekućem računu od 28. siječnja 2013.

- da je tužitelj od S. g. – S. b. d.d. (sada O. b. d.d.)

otkupio tražbinu po navedenom Ugovoru o tekućem računu i to Ugovorom o cesiji od 24. siječnja 2018.

- da je tuženik djelomično podmirio predmetnu tražbinu.

7. U pogledu valjanosti vjerodostojne isprave sud se vodio odredbom članka 31. stavak 1. OZ-a koji propisuje kako između ostalog račun i izvadak iz poslovnih knjiga predstavljaju vjerodostojne isprave koje predstavljaju osnovu za izdavanje rješenja o ovrsi. Temeljem navedene odredbe sud je mišljenja kako se rješenje o ovrsi temelji na vjerodostojnoj ispravi koja nema nedostataka u smislu odredbi OZ-a.

8. Prije svega valja reći da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda otvorenih stavki dužnika od 26. ožujka 2021 prema kojima tuženik duguje ukupan iznos od 9.229,21 kn.

9. Uvidom u Ugovor o tekućem računu od 28. siječnja 2013. godine utvrđeno je da je tuženik isti sklopio u svrhu obavljanja transakcijskih poslova kao građanin. Nadalje iz Ugovora o cesiji od 24. siječnja 2018. i specifikacije tražbine koja je sastavni dio istog Ugovora utvrđeno je da je sadašnji tužitelj preuzeo ukupno dugovanje u iznosu od 15.851,27 kn dok je iz kartice prometa tužitelja od dana 24. veljače 2022. godine utvrđeno kako je tuženik vršio uplate u raznim iznosima i to u vremenskom periodu od studenog 2017. godine pa sve do veljače 2019. godine (s prekidima). U navedenom vremenskom razdoblju tuženik je izvršio ukupne uplate u iznosu od 7.585,07 kn.

10. Zakon o obveznim odnosima u članku 336. stavak 1. propisuje da ugovor stvara obveze i prava za obje ugovorne stranke. U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o tekućem računu kojim se tužitelj obvezao tuženiku pružiti usluge po tekućem računu sukladno Općim uvjetima poslovanja koji su sastavni dio predmetnog ugovora, a tuženik se obvezao kao vlasnik računa na obvezu redovnog priljeva novca za izvršenja po tekućem računu kao na obvezu da ne smije prekoračiti raspoloživi iznos. Svojim potpisom na ugovoru, a koji tuženik nije osporio, potvrdio je potpisani ugovor i primjenu Općih uvjeta poslovanja banke na konkretni odnos uključujući i pravo banke na otkaz ugovora.

11. Sud je temeljem dokaza priloženih u spisu utvrdio da je po otkazu ugovora o tekućem računu od strane banke preostalo dospjelo nepodmireno dugovanje koje je nadalje sukladno odredbi članka 80. ZOO-a ustupljeno vjerovniku čemu se tuženik nije protivio. Nakon ustupa tuženik je izvršio djelomično podmirenje dugovanja. Slijedom ovakvih utvrđenja mišljenje je ovoga suda da je potraživanja tužitelja osnovano, a napose zbog činjenice da tuženik nije podmirio svoje obveze preuzete Ugovorom.

11.1. Nadalje u pogledu osporavanja visine dugovanja sud je nakon uvida u priloženu dokumentaciju, a koja je bila dostavljena i tuženiku, utvrdio da je dugovanje tuženika valjano obračunato i uvećano za pripadajuće naknade s osnova otkaza ugovora o tekućem računu kao i pripadajuće kamate. Valja napomenuti da je iz iste dokumentacije utvrđeno da je tužitelj evidentirao i uplate tuženika na ime otplate dugovanja. Tuženik osim općeg osporavanja iznosa dugovanja nije do okončanja postupka specificirao niti naznačio u kojem smislu dugovanje nije pravilno obračunato, a posebice nije predočio niti jednog dokaza kojim bi osporio zavedene uplate koje je izvršio tužitelj kojim bi se osporila visina dugovanja i način obračuna.

11.2. U pogledu zastare potraživanja sud se vodio odredbom članka 240. ZOO-a koji propisuje da se zastara prekida kad dužnik prizna dug kao i da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način kao što je to davanje otplate. U konkretnom predmetu sud je iz kartice prometa od 24. veljače 2022. utvrdio da je tuženik vršio uplate u vremenskom razdoblju od studenog 2017. do veljače 2019. uz napomenu da je posljednja uplata od strane tuženika na ime otplate dugovanja izvršena 15. veljače 2019. godine. Kako je tuženik svojim uplatama priznao dugovanje sud je utvrdio da je na taj način i prekinuo zastarni rok pa je utvrdio da je ovaj prigovor tuženika neosnovan.

11.3. U pogledu prigovora tuženika da se vjerovnik i njegov prednik već više puta naplatio na ime predmetnog dugovanja putem FINE sud nije odlučivao budući da tuženik do okončanja postupka u pogledu ovih prigovora nije dostavio niti jednog dokaza.

12. Osim iznosa glavnice duga tuženik je obvezan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća do isplate. Sukladno članku 65. stavak 1. ZOO-a, na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik ju je dužan ispuniti u roku predviđenom za njezino ispunjenje (članak. 173. stavak 1. ZOO-a). Na temelju članka 183. stavak 1. ZOO-a, ako dužnik u tome roku ne ispuni obvezu dolazi u zakašnjenje. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to na odnose iz ugovora između pravne i fizičke osobe za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (članka 29. stavak 1. ZOO-a).

12.1. Istekom posljednjeg dana ostavljenog roka za ispunjenje obveze, tuženik pada u zakašnjenje i tužitelju pripada zatezna kamata počevši od prvog dana koji slijedi nakon dana do kojeg je tuženik trebao ispuniti svoju obvezu.

13. Što se tiče odluke o troškovima, ista se temelji na odredbi iz članka 154. stavak 1. ZPP-a s tim da je sud tužitelju priznao troškove za sastav podneska od 7. ožujka 2022. u iznosu od 750,00 kn temeljem Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT), trošak pristupa na ročište 3. svibnja 2022. u iznosu od 750,00 kn sukladno Tbr. 9/1, trošak pripadajućeg PDV-a u iznosu od 375,00 kn temeljem odredbe Tbr. 42, zatim trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn te trošak javnog bilježnika sastojeći se od javnobilježničke nagrade u iznosu od 150,00 kn, te trošak sastava prijedloga za ovrhu koji se ima smatrati tužbom u iznosu od 500,00 kn temeljem Tbr. 11/1 OT-a. Tužitelju su priznati i materijalni troškovi koji su plaćeni javnom bilježniku na ime javnobilježničke obavijesti i troška dostave u iznosu od 30,00 kn sve po članku 3., 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" 8/11 i 114/12). Materijalni trošak koji se odnosi na ispis otpravka i poštanske usluge javnog bilježnika određen je člancima 36. stavak 1. i 2. i članak 27. u svezi s člankom 40. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi. Sukladno članku 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku javni bilježnik neće postupati u predmetima u kojima ovrhovoditelj nije unaprijed platio cjelokupne javnobilježničke troškove. Stoga je materijalni trošak utemeljen na zakonskim, odnosno podzakonskim propisima, i kao takav plaćen i osnovan pa ga je stoga valjalo tužitelju priznati. Također priznat mu je i trošak PDV-a za postupak pred javnim bilježnikom u iznosu od 170,00 kn te iz navedenog dakle proizlazi kako je sveukupni trošak postupka pred javnim bilježnikom tužitelju priznat u iznosu od 850,00 kn, što sveukupno iznosi 2.695,00 kn.

13.1. Pri tom sud posebno obrazlaže da je ovaj postupak započeo podnošenjem ovršnog prijedloga, a završava sa donošenjem ove presude te se stoga ima tužitelju dosuditi trošak u smislu Tbr. 7/8 OT-a bez razdvajanja troškova posebno na ovršni dio, a posebno na parnični dio jer je riječ o jedinstvenom postupku što je sukladno odredbi članka 164. stavka 4. ZPP-a. Priznati trošak je bio potreban po mišljenju suda prema odredbi iz članka 155. ZPP-a, a isti je i usklađen s važećom OT.

13. 2. Tužitelju nije priznat trošak ovršnog postupka koji se odnosi na trošak iz članka 6. Pravilnika u iznosu od 62,50 kn budući da sud nije mogao utvrditi opravdanost navedenog troška jer nisu priloženi računi niti dokazi.

14. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 6. lipnja 2022.

Sutkinja

Melita Adamek Mlinac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

DNA:

1. S. Š., odvjetnica iz S.

2. H. G., P.