REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5651/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I. d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11., 74/13., 69/17. 46/18), odlučujući o žalbi okr. I. d.o.o., podnesenoj protiv osuđujućeg dijela presude Općinskog suda u Dubrovniku od 19. travnja 2022., broj: 3. Pp G-170/2019, u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. I. d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. I. d.o.o. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 400,00 (četiristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 19. travnja 2022., broj: 3. Pp G-170/2019, proglašen je krivim okr. I. d.o.o. da je, na način činjenično opisan u t. I izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. Zakona o strancima, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 30.000,00 kuna (10.000,00 kuna za svakog stranca), koju je dužan platiti u roku 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljena pravna osoba obvezna naknaditi iste u iznosu 300,00 kuna.
1.1. Istom presudom, okr. G.G.M. je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, oslobođena od optužbe da bi na način činjenično opisan u t. VI. izreke pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 226. st. 3. t. 1. Zakona o strancima.
2. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude, okr. I. d.o.o. je pravodobno podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati te pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena pravna osoba pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Prije svega, svi žalbeni navodi kojima se ukazuje na propuste tužitelja u označavanju odgovorne osobe nisu razmatrani, jer se odnose na oslobađajući dio pobijane presude, u kojem dijelu je žalbu ovlašten podnijeti jedino ovlašteni tužitelj, a ne i suokrivljenik.
6. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi kojima se ističe je okrivljenoj pravnoj osobi povrijeđeno pravo na obranu jer „predstavnik okrivljene pravne osobe nije nikada pozvan na raspravu, nikada nije dao pisanu obranu u ime pravne osobe, niti je neposredno saslušan pred sudom“. Naime, u predmetima u kojima je optužni prijedlog podnesen protiv okrivljene pravne osobe, kao što je to slučaj u ovom prekršajnom predmetu, pozivi se upućuju toj pravnoj osobi (jer je ona okrivljenik), a ne njenom predstavniku. Upravo je na takav pravilan način postupio i prvostupanjski sud kada je na glavne rasprave pozive upućivao na ime i adresu okrivljene pravne osobe.
6.1. Nadalje, prema podacima u spisu, okrivljena pravna osoba je bila ukupno sedam puta uredno pozivana na ročište odnosno glavne rasprave (jednom po zamolbenom sudu i šest puta po prvostupanjskom sudu) i u svakom pozivu je bila pozivana da imenuje svog predstavnika, a što okrivljena pravna osoba nikada nije učinila. Ovdje svakako treba navesti da je, sukladno čl. 114. st. 6. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud bio dužan samo u prvom pozivu okrivljenu pravnu osobu pozvati da imenuje svog predstavnika, a on je to učinio u baš svakom pozivu koji joj je uputio. Dakle, neosnovano se u žalbi ističe da predstavnik okrivljene pravne osobe nije neposredno saslušan pred sudom, jer krivnja za tu činjenicu ide isključivo na teret okrivljene pravne osobe, koja, unatoč sedam uredno zaprimljenih poziva, nije imenovala svog predstavnika, niti je isti ikada pristupio na glavnu raspravu. Također, neosnovano se u žalbi ističe da predstavnik pravne osobe nikada nije dao pisanu obranu, jer je i to, u biti, volja okrivljene pravne osobe koja je, urednim primitkom obavijesti iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, i prije pokretanja prekršajnog postupka, bila obaviještena o mogućnosti da svoju obranu da pisanim putem, a izbor načina na koji će se braniti, dakle hoće li iskoristiti svoje pravo na pisanu obranu, pripada isključivo okrivljeniku.
6.2. Iz podataka navedenih u prethodnom odlomku, ovaj sud zaključuje da se okrivljena pravna osoba odrekla svog prava na imenovanje predstavnika te svog prava na sudjelovanje u ovom prekršajnom postupku, bilo neposredno bilo podnošenjem pisane obrane.
6.3. Urednim primitkom obavijesti iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba je obaviještena i da se rasprava pred tijelom postupka može održati i u
mogli predvidjeti
njenoj odsutnosti, kao i donijeti odluka o prekršaju, zbog čega su posljedice ukoliko ne pristupe na raspravu za koju su uredno zaprimili pozive. S obzirom da je, prema podacima u spisu, prvostupanjski sud pet puta odgađao glavne rasprave, unatoč uredno zaprimljenim pozivima od strane okrivljene pravne osobe, po ocjeni ovog suda pravilno je i osnovano prvostupanjski sud, nakon što je okrivljena pravna osoba šesti put uredno primila poziv, a nije imenovala svog predstavnika, niti je dostavila pisanu obranu, zaključio da su ispunjeni uvjeti iz čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona te održao glavnu raspravu 10. ožujka 2022., proveo dokazni postupak i odlučio o krivnji okrivljenih, jer se još jedan pokušaj odgode glavne rasprave doista ne ukazuje opravdanim.
6.4. Stoga, okrivljenoj pravnoj osobi je bilo omogućeno sudjelovanje u ovom prekršajnom postupku, kao i prisutnost raspravama u svrhu kontradiktornog raspravljanja, zbog čega joj, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđeno pravo obrane, kao što se to tvrdi u žalbi. Ovakvo stajalište je u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5120/2021 od 18. svibnja 2022.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljene pravne osobe. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da okrivljena pravna osoba ima financijskih problema u poslovanju pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 400,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno poslovanje.
8. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 6. lipnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.
